Rev 5749/2020 3.5.12; naknada štete

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5749/2020
10.12.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Katarine Manojlović Andrić i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Slavica Krupež, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Kraljevu, radi naknade imovinske štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Čačku Gžrr 166/20 od 24.08.2020. godine, u sednici održanoj 10.12.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Čačku Gžrr 166/20 od 24.08.2020. godine, kao o posebnoj reviziji.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Čačku Gžrr 166/20 od 24.08.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Čačku Prr1 289/19 od 27.09.2019. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilji, na ime naknade imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Privrednog suda u Čačku St.br.4/10, isplati iznos od 233.443,86 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 04.06.2019. godine pa do isplate, na teret budžetskih sredstava Republike Srbije namenjenih pokriću tekućih rashoda Privrednog suda u Čačku, osim rashoda za zaposlene i tekuće održavanje objekata i opreme. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje u delu kojim je traženo da se obaveže tužena da na iznos naknade imovinske štete dosuđen stavom prvim izreke, isplati zakonsku zateznu kamatu za period od 14.05.2007. godine do 30.06.2019. godine. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove postupka u iznosu od 21.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Čačku Gžrr 166/20 od 24.08.2020. godine, odbijene su žalbe parničnih stranaka i potvrđena prvostepena presuda i odlučeno da svaka stranke snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s`tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Članom 404. stavom 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), propisano je da revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnoprvnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), dok je stavom 2. istog člana propisano da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Predmet tužbenog zahteva u ovom sporu je isplata novčanog potraživanja iz radnog odnosa, čija je visina utvrđena zaključkom o listi potraživanja Trgovinskog suda u Čačku St. 3/06 od 14.05.2007. godine tužilji u visini od 233.443,86 dinara, a zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Prema Zaključku usvojenom na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 02.11.2018. godine, u postupku rešavanja spornog pravnog pitanja, Republika Srbija odgovara za materijalnu štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršenja pravnosnažnih i izvršnih sudskih odluka, odnosno u stečaju utvrđenih potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa koje su bez njihove krivice ostale neizmirene i u postupku stečaja vođenom nad stečajnim dužnikom sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, uz uslov da je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku. Pobijana presuda ne odstupa od navedenog Zaključka, kod činjenice da je tužilji utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku, zbog čega, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni uslovi propisani članom 404. stav 1. ZPP, da bi se u ovom sporu dozvolilo odlučivanje o posebnoj reviziji tužene, zbog čega je odlučeno kao u prvom stavu izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena ni kao redovna.

Tužba u ovoj parnici podneta je 04.06.2019. godine.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Članom 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Imajući u vidu da je odlučeno u sporu male vrednosti, revizija nije dozvoljena, pa je Vrhovni kasacioni sud odlučio kao u drugom stavu izreke, primenom člana 413. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Slađana Nakić-Momirović,,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić