Rev 581/2020 1.6.6.9

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 581/2020
12.02.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, Branke Dražić, Danijele Nikolić i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužilaca AA, BB, VV, GG i DD, svi iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Milunka Arsić advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo – Odeljenje u Užicu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Pazaru Gž 263/19 od 02.04.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 12.02.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Pazaru Gž 263/19 od 02.04.2019. godine - odluke sadržane u prvom stavu izreke.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilaca izjavljena protiv presude Višeg suda u Novom Pazaru Gž 263/19 od 02.04.2019. godine - odluke sadržane u prvom stavu izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Sjenici P 132/17 od 19.11.2018. godine, stavovima od prvog do petog izreke, odbijeni su kao neosnovani tužbeni zahtevi tužilaca kojim su tražili da se obaveža tužena da na ime naknade štete svakom tužiocu isplati po 59.543,00 dinara, a tužilji AA 20.229,00 dinara, sve iznose sa zakonskom zateznom kamatom od 03.11.2003. godine do isplate, u roku od osam dana pod pretnjom izvršenja. Stavom šestim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Višeg suda u Novom Pazaru Gž 263/19 od 02.04.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilaca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Sjenici P 132/17 od 19.11.2018. godine u stavovima prvom do petog izreke. Stavom drugim izreke, usvojena je žalba tužene i ukinuta odluka o troškovima postupka sadržana u šestom stavu izreke prvostepene presude i predmet u ukinutom delu vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužioci su blagovremeno, sa pozivom na član 404. Zakona o parničnom postupku, izjavili reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1 ZPP učinjene pred drugostepenim sudom.

Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14 i 87/2018 - u daljem tekstu: ZPP), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako Vrhovni kasacioni sud oceni da je potrebno razmotriti pravno pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačiti sudsku praksu ili dati novo tumačenje prava (posebna revizija).

Iz sadržine navedene odredbe proizilazi da se posebna revizija može izjaviti isključivo zbog pogrešne primene materijalnog prava. Zbog toga, prilikom ocene dozvoljenosti posebne revizije tužilaca nisu razmatrani revizijski navodi o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka.

Predmet ovog spora je zahtev tužilaca za naplatu novčanih potraživanja iz radnog odnosa po osnovu minimalne zarade i doprinosa za socijalno osiguranje, koja su im priznata rešenjem stečajnog suda, a koja nisu u potpunosti naplaćena u postupku stečaja nad DP „ĐĐ“ iz ... čiji su zapoleni bili tužioci.

Prema Zaključku usvojenom na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 02.11.2018. godine, u postupku rešavanja spornog pravnog pitanja, Republika Srbija odgovara za materijalnu štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršenja pravnosnažnih i izvršnih sudskih odluka, odnosno u stečaju utvrđenih potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa, koja su bez njihove krivice ostale neizmirena i u postupku stečaja vođenom nad stečajnim dužnikom sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, uz uslov da je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku. Označeni zaključak Vrhovni kasacioni sud je doneo u skladu sa članovima 180 – 185. ZPP, u vršenju svoje nadležnosti izvan suđenja predviđene u članu 31. Zakona o uređenju sudova.

Pobijana presuda ne odstupa od navedenog zaključka, kod činjenice da nije utvrđena povreda prava tužilaca na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku označenog društvenog preduzeća (okončanog tokom 2009. godine), koju su tužioci mogli ostvariti korišćenjem posebnog pravnog sredstva - ustavne žalbe, predviđene članom 170. Ustava Republike Srbije („Službeni glasnik RS“ broj 98 od 10.11.2006. godine) u postupku pred Ustavnim sudom, a u skladu sa članovima 82. – 92. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“ broj 109 od 28.11.2007. godine).

Iz navedenih razloga, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni uslovi predviđeni članom 404. stav 1. ZPP da bi se u ovom sporu dozvolilo odlučivanje o posebnoj reviziji tužilaca, zbog čega je odlučeno kao u prvom stavu izreke.

Pobijanom presudom pravnosnažno je okončan postupak u sporu male vrednosti iz člana 468. stav 1. ZPP. Prema odredbi člana 479. stav 6. ZPP, protiv odluke drugostepenog suda (u postupku u sporu male vrednosti), revizija nije dozvoljena.

Stoga je, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić