Rev 5839/2021 3.19.1.25.1.4; 3.1.2.8.2

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5839/2021
13.10.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Danijele Nikolić, Gordane Džakula, Marine Milanović i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužilaca AA i BB, oboje iz mesta ..., čiji je punomoćnik Nemanja Kovačević advokat iz ..., protiv tuženog Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 7622/19 od 26.03.2021. godine, u sednici veća održanoj 13.10.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 7622/19 od 26.03.2021. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilaca izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 7622/19 od 26.03.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 16341/18 od 14.03.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tuženi da tužilji AA isplati ukupan iznos od 4.540,29 dinara i to pojedinačne iznose bliže navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do konačne isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tuženi da tužiocu BB isplati ukupan iznos od 1.170,58 dinara i to pojedinačne iznose navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužilaca za naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom. Stavom četvrtim izreke, odbijen je prigovor litispendencije. Stavom petim izreke, oslobođeni su tužioci plaćanja sudskih taksi.

Presudom Višeg suda u Beogradu Gž 7622/19 od 26.03.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilaca i potvrđena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 16341/18 od 14.03.2019. godine u stavu prvom, drugom i trećem izreke. Stavom drugim izreke,odbijen je zahtev tužilaca za naknadu troškova drugostepenog postupka kao neosnovan.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužioci su blagovremeno izjavili reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011, 49/2013 - US, 74/2013 - US, 55/2014, 87/2018 i 18/2020, u daljem tekstu: ZPP), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa, ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Stavom 2. istog člana, propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Vrhovni kasacioni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužilaca, u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku, jer u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, niti za ujednačavanje sudske prakse, odnosno novim tumačenjem prava, imajući u vidu vrstu spora, sadržinu tražene sudske zaštite, kao i način presuđenja i razloge za odbijanje tužbenog zahteva. Nižestepeni sudovi su doneli odluku u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda da u situaciji isplate penzije na kućnu adresu, tuženi ne snosi troškove gotovinske isplate penzije od organizacione jedinice pošte do kućne adrese korisnika, već da troškovi poštarine za svaki nalog za isplatu padaju na teret korisnika penzije, zbog čega tužioci, koji su izabrali opciju dostave penzije na kućnu adresu, obustavom pripadajućeg iznosa penzije u visini troškova provizije pošte (poštarine) nisu pretrpeli štetu, niti se tuženi za taj iznos neosnovano obogatio na njihov račun.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud, na osnovu člana 404. stav 1. ZPP, odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP u vezi člana 479. stav 6. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrednosti, u kojem vrednost predmeta spora za svakog tužioca očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, pa zato revizija tužilaca nije dozvoljena primenom člana 479. stav 6. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Branka Dražić,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić