Rev 5887/2020 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5887/2020
17.12.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Igor Sokolović, advokat iz ..., protiv tužene Opštine Surdulica, čiji je zastupnik Opštinski javni pravobranilac iz Surdulice, odlučujući o reviziji tužilje, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1061/19 od 05.03.2020. godine, na sednici održanoj 17.12.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje, izjavljena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1061/19 od 05.03.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Osnovni sud u Surdulici, presudom P 1012/2017 od 26.09.2018. godine, usvojio je tužbeni zahtev tužilje, tako što je obavezao tuženu da isplati tužilji na ime manje isplaćenog iznosa naknade za rad u Opštinskoj izbornoj komisiji na sprovođenju izbora za odbornike Skupštine opštine Surdulica, iznos od 70.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na iznos od 40.000,00 dinara, po stopi utvrđenoj u smislu člana 277. Zakona o obligacionim odnosima, počev od 11.07.2018. godine do konačne isplate (stav prvi izreke). Obavezao je tuženu da naknadi tužilji troškove parničnog postupka u iznosu od 101.900,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude, po stopi utvrđenoj u smislu člana 277. Zakona o obligacionim odnosima, na ovaj iznos, pa do konačne isplate (stav drugi izreke).

Viši sud u Vranju, presudom Gž 1061/19 od 05.03.2020. godine, preinačio je presudu Osnovnog suda u Surdulici P 1012/2017 od 26.09.2018. godine, u stavu prvom izreke, tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje, kojim je tražila da se obaveže tužena da isplati tužilji na ime manje isplaćenog iznosa naknade za rad u Opštinskoj izbornoj komisiji prilikom sprovođenja izbora za odbornike SO Surdulica, iznos od 70.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na iznos od 40.000,00 dinara, počev od 11.07.2018. godine do isplate (stav prvi izreke). Preinačio je presudu Osnovnog suda u Surdulici P 1012/2017 od 26.09.2018. godine, u stavu drugom izreke, u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka, tako što je obavezao tužilju da naknadi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 82.500,00 dinara, u roku od osam dana od dana prijema otpravka presude (stav drugi izreke). Obavezao je tužilju da naknadi tuženoj troškove drugostepenog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara (stav treći izreke).

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 413, a u vezi odredbe člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 49/13 – US, 74/13 – US, 55/14 i 87/18), utvrdio da revizija tužilje nije dozvoljena.

Tužba je podneta 06.12.2013. godine. U uvodu prvostepene presude je navedena vrednost predmeta spora u iznosu od 70.000,00 dinara. Predmet tužbenog zahteva je isplata na ime manje isplaćenog iznosa naknade za rad u Opštinskoj izbornoj komisiji prilikom sprovođenja izbora za odbornike SO Surdulica.

Kako se radi o tužbenom zahtevu koji se odnosi na novčano potraživanje koje očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe u smislu odredbi člana 468. stav 1. i 2. ZPP, to se radi o postupku u sporu male vrednosti, u kojem protiv odluke drugostepenog suda nije dozvoljena revizija, na osnovu odredbe člana 479. stav 6. ZPP.

Odredbom člana 467. ZPP je propisano, da, ako u odredbama ove glave nije drugačije propisano, u postupku o sporovima male vrednosti shodno se primenjuju ostale odredbe ovog zakona.

Prema tome, u konkretnoj situaciji nije od uticaja ukazivanje u reviziji na odredbu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, kojom je propisano da je revizija uvek dozvoljena ako je drugostepeni sud preinačio presudu i odlučio o zahtevima stranaka, s obzirom na to da se radi o sporu male vrednosti u kome nema mesta primeni odredbe člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, zato što revizija tužilje nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 479. stav 6. ZPP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 413. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić