Rev 601/2018, Gzp1 7/2018 3.19.1. 25.5; zahtev za vanredno preispitivanje

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 601/2018
Gzp1 7/2018
06.11.2019. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Zorane Delibašić, Ilije Zindovića i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužioca-protivtuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Nataša Nikolić, advokat iz ..., protiv tuženih-protivtužilaca BB i VV obe iz ..., čiji je punomoćnik Saša Pejčić, advokat iz ... i GG iz ..., radi nedopustivosti izvršenja po tužbi i utvrđenja po protivtužbi, odlučujući o reviziji tužioca i o predlogu tužioca za preispitivanje pravnosnažne presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2723/16 od 26.01.2017. godine u sednici od 06.11.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2723/16 od 26.01.2017. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2723/16 od 26.01.2017. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev tužioca za preispitivanje pravnosnažne presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2723/16 od 26.01.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P 2683/14 od 22.03.2016. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se utvrdi da su nepokretnosti na KP .. u listu nepokretnosti .. KO ... vlasništvo tužioca i da se rešenje o izvršenju Osnovnog suda u Nišu I 7770/2012 od 26.09.2012. godine proglasi nedopuštenim. Stavom drugim izreke, usvojen je protivtužbeni zahtev i utvrđeno prema protivtuženom da ne proizvodi pravno dejstvo prema protivtužiljama Ugovor o poklonu zaključen između tuženog GG i tužioca, overen pred Osnovnim sudom u Nišu Ov 3395/12 od 08.10.2012. godine, u obimu potrebnom za namirenje potraživanja protivtužilja prema tuženom GG u iznosu od 21.600 evra u dinarskoj protivvredosti po najpovoljnijem kursu na dan isplate sa pripadajućom kamatom počev od 07.10.2002. godine, i iznosa od 74.970,00 dinara na ime troškova parničnog postupka, i protivtuženi je obavezan da prizna i trpi da se protiv tužilje namire prodajom nepokretnosti koje su bile predmet navedenog ugovora. Stavom trećim izreke, obavezan je protivtuženi da protivtužiljama naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 124.050,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2723/16 od 26.01.2017. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv drugostepene presude, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i iz razloga propisanih članom 404. Zakona o parničnom postupku.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11,55/14). Naime, u reviziji se ukazuje na pogrešnu primenu odredaba Porodičnog zakona, ali se ne ukazuje na zakonske razloge za podnošenje posebne revizije, odnosno na potrebu ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, kao ni na potrebu razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, posebna revizija se ne može podneti. Zato je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP i utvrdo da revizija tužioca nije dozvoljena.

U tužbi podnetoj sudu 04.04.2013. godine, vrednost predmeta spora označena je na 10.000,00 dinara. U protivtužbi podnetoj sudu 25.04.2014. godine, vrednost predmeta spora je takođe označena na 10.000,00 dinara. Ova vrednost predmeta spora uneta je u uvod prvostpene presude.

Prema noveliranom članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

S obzirom da vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to revizija nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke, na osnovu člana 413. ZPP.

Odlučujući o zahtevu za preispitivanje pravnosnažne presude, u smislu člana 422. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da zahtev nije dozvoljen.

Članom 421. stav 1. ZPP propisano je da protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu republički javni tužilac može da podnese Vrhovnom kasacionom sudu zahtev za preispitivanje pravnosnažne presude.

S obzirom da zahtev nije podnet od republičkog javnog tužioca, već ga je podneo tužilac lično, iz citirane zakonske odredbe proizilazi da zahtev za preispitivanje pravnosnažne presude nije dozvoljen.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu trećem izreke, na osnovu čl. 422. stav 2. i 425. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić