Rev 6020/2020 3.1.4.4.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 6020/2020
20.01.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Žužana Erdeg Nađ, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Srećko P. Mitrić, advokat iz ..., radi izmene odluke o načinu održavanju ličnih odnosa, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 322/20 od 02.09.2020. godine, u sednici održanoj 20.01.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 322/20 od 02.09.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Senti P2 301/17 od 18.05.2020. godine, izmenjen je način održavanja ličnih odnosa određen presudom Osnovnog suda u Senti P2 235/16 od 19.06.2016. godine, tako što je određeno da će se viđanje mal. deteta VV sa ocem- tužiocem, odvijati svaki drugi vikend od subote 10 časova do nedelje 18 časova; prvi dan Uskrsa i drugi dan Božića, a sledeće godine drugi dan Uskrsa i prvi dan Božića i tako naizmenično; svake druge godine na dan rođendana mlt. VV; svake druge godine na dan krsne slave Svetog Jovana 20. januara s`tim da je tužilac dužan da dođe po mlt. dete i po isteku viđenja dete vrati u domaćinstvo majke, dok je u preostalom delu tužbeni zahtev odbijen. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 322/20 od 02.09.2020. godine, odbijena je žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u pobijenom usvajajućem delu i delu odluke o troškovima postupka. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji na osnovu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Takođe, neosnovani su revizijski navodi da je drugostepeni sud učinio bitnu povredu iz člana 374. stav 1. u vezi člana 8. ZPP-a, s obzirom na to da je činjenično stanje ono koje je utvrđeno u prvostepenoj presudi. Prema članu 407. stav 1. ZPP, revizija se ne može izjaviti zbog učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz tačke 12. navedenog člana, a prema stavu 2. ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Senti P2 235/16 od 19.09.2016. godine, razveden je brak parničnih stranaka, a mal. VV (rođena ...2009. godine), poverena je majci na samostalno vršenje roditeljskog prava. Istom odlukom uređen je način održavanja ličnih odnosa oca sa mal. detetom, tako što će se viđanje odvijati svakog drugog vikenda u mesecu, subotom od 15 do 18 časova i nedeljom od 10 do 17 časova. Međutim, po sporazumu roditelja mlt. VV je van utvrđenog modela viđanja, ponekad i prespavala kod oca. Odlazila je na viđanje sa ocem subotom posle podne i ostajala sa noćenjem do nedelje oko 18 časova. Mal. VV pohađa četvrti razred osnovne škole. Živi u domaćinstvu sa majkom u ... i sa njenim sadašnjim partnerom koji nema dece. Tužena (rođena 1979. godine), je po zanimanju ... i zaposlena je u .... Tužilac (rođen 1978. godine) živi u kući u ..., koja je u njegovom vlasništvu, u zajedničkom domaćinstvu sa sadašnjom vanbračnom suprugom GG i sa njenih dvoje dece iz prethodnog braka. Mlt. VV nema negativan stav prema sadašnjoj vanbračnoj supruzi oca niti prema njenoj deci, ali ima otpor prema prilagođavanju na očevu novu porodicu i viđanju sa ocem koje nije po njenim očekivanjima. Ona očekuje da duže boravi sa ocem bez prisustva drugih lica. Na osnovu nalaza i mišljenja veštaka psihijatra i psihologa i stručnog usaglašenog mišljenja Centra za socijalni rad u ... (prema prebivalištu tužene i mal.deteta) i Centra za socijalni rad u ... (prema prebivalištu tužioca), utvrđeno je da oba roditelja imaju kapacitete potrebne za pravilno sagledavanje svih potreba maloletnog deteta kada je maloletno dete kod tog roditelja, ali da je prisutna loša međusobna komunikacija, te da najbolji interes maloletnog deteta nalaže da radi prevazilaženja adaptacionih poteškoća, a i manje stresno za mlt. VV, odlazi kod oca u očevo domaćinstvo na viđanje u jednom kontinuitetu sa spavanjem, kao i da sa njim provodi svaki drugi verski praznik ( Uskrs, Božić), dan Krsne slave oca i svaki drugi rođendan deteta, sve na način i u dinamici kako je to odlučeno u prvostepenoj i drugostepenoj presudi.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo, kada su zaključili da su se stekli uslovi da se model održavanja ličnih odnosa tužioca sa mal. detetom proširi, prihvatajući predloženi model viđanja od strane organa starateljstva, jer je to pre svega u najboljem interesu deteta, ali se isto tako novim načinom uređenja odnosa neće promeniti odnosi deteta u njegovoj primarnoj porodici - porodici majke.

Prema članu 3. Konvencije o pravima deteta najbolji interes deteta treba da bude od prvenstvenog značaja u svim aktivnostima koje se tiču dece bez obzira koje institucije ili organi preduzimaju ove aktivnosti. Članom 8. stav 1. Konvencije propisano je da se države članice obavezuju da poštuju pravo deteta na očuvanje svog identiteta, uključujući državljanstvo, ime i porodične veze, kako je to priznato zakonom, bez nezakonitog mešanja, a članom 9. stav 3. pravo deteta odvojenog od jednog ili oba roditelja da redovno održava lične odnose i neposredne kontakte sa oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti sa najboljim interesom deteta.

Porodičnim zakonom je propisano da dete ima pravo da održava lične odnose i sa roditeljem sa kojim ne živi (član 61. stav 1.); u sporu za zaštitu prava deteta i u sporu za vršenje roditeljskog prava sud je uvek dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta (član 266. stav 1.).

Bez uticaja na drugačiju odluku su navodi revizije tužene kojima se osporava pravilnost drugostepene odluke o načinu održavanja ličnih odnosa sa maloletnim detetom, jer je pobijenom odlukom pravilnom primenom članova 6., 61. i 266. stav 1. Porodičnog zakona, uređen način održavanja kontakta tužioca sa mal. VV koji model omogućava održavanje i dalje razvijanje adekvatnih ličnih odnosa između maloletnog deteta i oca, posebno imajući u vidu uzrast, pol, zdravstveno stanje, emocionalne i razvojne potrebe deteta. Utvrđeni model je svakako širi model viđanja od dotadašnjeg, a u skladu sa mogućnostima i školskim obavezama maloletnog deteta, kao i životnim prilikama parničnih stranaka, jer se njihova prebivališta nalaze u različitim mestima (... i ...). Po oceni ovoga suda određeni model viđanja je optimalan, s obzirom na uzrast i školske obaveze deteta, pri čemu je za normalan razvoj potrebno da dete ima kontinuitet boravka kod oca, dok sa druge strane doprinosi uspostavljanju bliskih odnosa sa ocem i omogućava da tuženi ima značajnu ulogu i stalnost uvida u podizanje i vaspitavanje deteta. Roditelji imaju obavezu da se dogovaraju i usklade u okviru uređenog modela viđanja deteta sa roditeljem sa kojim dete ne živi, prilagođavajući se aktivnostima, školskim obavezama i mogućnostima maloletnog deteta, vodeći računa o njenom najboljem interesu. Suprotno navodima revizije, model viđanja prema kome će mal.dete verske praznike i svoj rođendan naizmenično provoditi sa ocem i majkom, pogoduje najboljem interesu mal. deteta koji se ogleda u postizanju ravnoteže između očuvanja bliskih odnosa deteta sa ocem i majkom u porodičnom prazničnom okruženju.

Neosnovani su navodi revizije kojima se ukazuje da je sud postupio suprotno članu 205. Porodičnog zakona jer je doneo pobijenu presudu bez izvođenja svih raspoloživih dokaza. Naime, sud je svoju odluku doneo nakon pribavljenog nalaza i mišljenja veštaka psihijatra DD i psihologa ĐĐ i EE i usaglašenog mišljenja Centra za socijalni rad u ... i Centra za socijalni rad u ... (model viđanja je predložen nakon opservacije odnosa mal. deteta i oca, kao i nakon obavljenog razgovora sa parničnim strankama) koji su saglasni u pogledu mišljenja da duži boravak mal. deteta kod oca, povoljno utiče na adaptaciju mlt.deteta i uspostavljanje kvalitetnog i kontinuiranog odnosa mlt.deteta sa ocem. Ovo i kod činjenice da je mal. VV po sporazumu roditelja i ranije (van utvrđenog modela viđanja), ostajala da prespavala kod oca. S toga su bez uticaja navodi revizije kojima se ukazuje na bitne povrede odredaba postupka iz člana 374. stav 1. ZPP u vezi člana 271.ZPP, imajući u vidu da je sud postupio u smislu člana 270. PZ., a tužena primedbama na nalaz veštaka, nije dovela u sumnju njihov usaglašeni nalaz i mišljenje. Najbolji interes deteta je uvek prioritetan kada se odlučuje o zaštiti prava i interesa deteta i ceni se prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, što su nižestepeni sudovi pravilno učinili. Istovremeno, ovakva odluka omogućava tužiocu kao roditelju koji ne vrši roditeljsko pravo, da prati i utiče na vaspitavanje maloletnog deteta, u smislu člana 78. stav 3. Porodičnog zakona.

Saglasno odredbama Porodičnog zakona i normama međunarodnog prava pre svega Konvencije o pravima deteta svako dete ima pravo na obezbeđenje najboljih mogućih uslova za pravilan rast i razvoj, pravo na obrazovanje u skladu sa sposobnostima, željama i sklonostima, pravo na odmor i slobodno vreme kao i na igru i rekreaciju koja odgovara njenom uzrastu. Ovakva prava mal.VV u korelaciji su sa obavezom roditelja da joj u skladu sa svojim mogućnostima obezbede uslove za ostvarivanje prava što podrazumeva ulaganje dodatnih napora radi stvaranja uslova za pravilan rast i razvoj. S toga je otac u obavezi da isplanira i kvalitetno provodi vreme sa svojim detetom sve u cilju eliminisanja negativnih posledica narušenih roditeljskih odnosa i adaptacije deteta na članove očeve porodice. Takođe, majka ima obavezu da pripremi dete za kontakte sa ocem u smislu podsticanja deteta da se sa ocem vidi i provodi vreme.

Nisu osnovani ni revizijski navodi tužene da nisu postojale nove okolnosti koje bi opravdavale izmenu postojeće odluke o viđenju deteta. Upravo suprotno, u postupku pred nižestepenim sudovima utvrđeno je da je maloletno dete starijeg uzrasta (četvrti razred osnovne škole) te da je model viđenja sa ocem prilagođen u potpunosti potrebama mal. deteta kojem se neće narušiti njen odnos u primarnoj porodici - porodici majke, već će doprineti punom i pravilnom razvoju ličnosti maloletnog deteta. S`toga nisu osnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Pravilno je odlučeno o troškovima postupka na osnovu člana 207. Porodičnog zakona.

Na osnovu člana 414. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić