
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 6090/2020
13.05.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić, Jelice Bojanić Kerkez, Gordane Komnenić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužioca JP „Vodovod Majdanpek“ iz Majdanpeka, protiv tužene AA iz ..., čiji je punomoćnik Nenad Maksimović, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Negotinu Gž 166/20 od 11.08.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 13.05.2021. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Negotinu Gž 166/20 od 11.08.2020. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Negotinu Gž 166/20 od 11.08.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Majdanpeku P 349/2019 od 25.06.2020. godine, stavom prvim izreke, konstatovano je da je tužilac delimično povukao tužbu u delu tužbenog zahteva za potraživanje glavnog duga u iznosu od 9.806,66 dinara, pa je ukinuto rešenje o izvršenju Javnog izvršitelja Andrijane Dodić Kocić iz Negotina I Ivk 1038/2019 od 05.08.2019. godine, za glavni dug, zakonsku zateznu kamatu i troškove izvršnog postupka. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezana tužena da tužiocu po osnovu komunalne usluge za period od 01.07.2018. godine do 31.05.2019. godine, isplati glavni dug u iznosu od 6.040,87 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 02.08.2019. godine do isplate. Stavom trećim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Višeg suda u Negotinu Gž 166/20 od 11.08.2020. godine, odbijena je, kao neosnovana, žalba tužene i prvostepena presuda potvrđena u stavovima drugom i trećem izreke.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Vrhovni kasacioni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Službeni glasnik RS", br. 72/11... 18/20).
Pravnosnažnom presudom usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezana je tužena da tužiocu isplati dug po osnovu pružanja komunalnih usluga, primenom odredaba članova 1. stav 2. i člana 229. stav 1. Zakona o nasleđivanju, člana 18. stav 1. i 2. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa i člana 414. stav 1. ZOO. U konkretnom slučaju, tužilac je pružalac usluge za stan čiji je vlasnik bila sada pok. majka tužene, iza koje ostavinski postupak još nije završen. Potraživanje tužioca odnosi se na period nakon smrti majke tužene i kartice tužioca za pružene komunalne usluge glase na tuženu, a nepostojanje ugovora za pružene usluge nije od uticaja, jer su usluge pružane. Priroda nasledničke zajednice, prema navedenim zakonskim odredbama, ne traži nužno suparničarstvo naslednika.
O ovom pravu tužioca sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, a revizijom se neosnovano ukazuje na drugačiju odluku Apelacionog suda, jer postojanje drugačije odluke ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav. Pravilna primena prava u sporovima sa zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP i ocenio da je revizija tužene nedozvoljena.
Tužba – predlog za izvršenje podneta je dana 26.07.2019. godine, a vrednost predmeta spora je iznos od 6.040,87 dinara.
Prema članu 468. stav 1. i stav 4. ZPP, sporovi male vrednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, kao i sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi pomenuti iznos.
Članom 479. stav 6. ZPP propisano je da u postupcima u sporovima male vrednosti protiv odluke drugostepenog suda revizija nije dozvoljena.
Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrednosti u kojem je vrednost pobijanog dela očigledno ispod navedenog zakonskog limita, revizija tužene nije dozvoljena, u smislu člana 479. stav 6. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke ovog rešenja.
Predsednik veća - sudija
Božidar Vujičić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić