Rev 6127/2020 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 6127/2020
03.03.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Zorana Hadžića, Gordane Komnenić i Dragane Mirosavljević, članova veća, u pravnoj stvari tužioca Operatora distributivnog sistema „EPS Distribucija“ DOO Beograd, Ogranak „Elektrodistribucija“ Požarevac, čiji je punomoćnik AA, protiv tuženog BB iz ..., koga zastupa Mladen Stanimirović, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 4683/19 od 24.10.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 03.03.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 4683/19 od 24.10.2019. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 4683/19 od 24.10.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Požarevcu P 975/18 od 04.10.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu na ime duga za isporučenu električnu energiju, za period od 01.06.2009. godine do 31.05.2010. godine, isplati iznos od 100.553,59 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za isplatu iznosa od 2.364,77 dinara na ime razlike dosuđenog do traženog iznosa, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja predloga za izvršenje do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 23.622,14 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 4683/19 od 24.10.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena je prevostepena presuda sadržana u stavu prvom i trećem izreke.

Protiv navedene presude donete u drugom stepenu, tuženi je izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011, 49/2013-US, 74/2013-US, 55/2014, 87/2018, 18/2020).

Prema odredbi člana 404. ZPP revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Pravnosnažnom presudom usvojen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tuženi da tužiocu na ime duga za isporučenu električnu energiju, za period od 01.06.2009. godine do 31.05.2010. godine, isplati iznos od 100.553,59 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate. Ishod spora u parnicama ove vrste uslovljen je utvrđenim činjeničnim stanjem. U konkretnom slučaju, nema uslova za odlučivanje o reviziji kao o izuzetno dozvoljenoj radi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

U ovoj pravnoj stvari, nižestepeni sudovi su na osnovu utvrđenih činjenica zaključili da za naznačeni period tuženi nije izmirio dugovanje za isporučenu električnu energiju, a da promena imena potrošača koja je evidentirana od strane obračunske službe tužioca nije od uticaja, s obzirom da se predmetno dugovanje za isporučenu električnu energiju odnosi na period od 01.06.2009. godine do 31.05.2010. godine, kada je vlasnik i potrošač bio tuženi BB, pri čemu, nije dovedena u pitanje tačnost evidencije tužioca imajući u vidu da se radi o istom mernom mestu, istom potrošačkom broju i istom brojilu.

Radi navedenog, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stava 1. ZPP i odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Predlog za izvršenje u ovoj pravnoj stvari podnet je 18.05.2010. godine, a nakon pravnosnažnosti rešenja Ipv 200/2010-37 od 08.11. 2010. godine, postupak je nastavljen kao parnični. Vrednost predmeta spora je 102.918,36 dinara. Prvostepena presuda je doneta 04.10.2018. godine. Drugostepena presuda doneta je 24.10.2019. godine.

Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrednosti u kojem vrednost spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe, revizija tuženog nije dozvoljena primenom člana 479. stav 6. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća- sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić