Rev 6212/2020 3.1.1.4.6; sticanje svojine održajem; 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 6212/2020
15.09.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Danijele Nikolić, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Darko Milisavljević advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Bojan Milosavljević advokat iz ..., radi utvrđenja prava svojine, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1519/20 od 03.09.2020. godine, u sednici veća održanoj 15.09.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1519/20 od 03.09.2020. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1519/20 od 03.09.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Požarevcu P 1378/19 od 12.02.2020. godine, u prvom stavu izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se utvrdi da je po osnovu održaja vlasnik opisanog zemljišta sa pomoćnom zgradom, koji predstavlja idealni udeo od 1073/1573 delova katastarske parcele broj .. površine 10,73 ara, upisane u list nepokretnosti .. KO ... kao vlasništvo tuženog, što bi tuženi bio dužan da prizna i trpi da se tužilac kao vlasnik na tom delu uknjiži kod SKN Žabari. U drugom stavu izreke tužilac je obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 166.500,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1519/20 od 03.09.2020. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11 ... 18/20), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Predmet tražene pravne zaštite o kome je odlučeno pobijanom presudom je utvrđivanje prava svojine na nepokretnosti po osnovu održaja. Pobijana odluka kojom je odbijen tužbeni zahtev doneta je uz pravilno tumačenje materijalnog prava, budući da je sporno pravno pitanje vezano za konkretnu činjeničnu podlogu i rešenje spornog odnosa stranaka. Pri tom je pobijana drugostepena presuda u skladu sa sudskom praksom i pravnim shvatanjima. Dakle, iako se formalno ukazuje na sve zakonske razloge za primenu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, revizija je usmerena na razrešenje konkretnog spora u kojoj se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava, što nije razlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku, zbog čega je odlučeno kao u prvom stavu izreke.

Na osnovu iznetog Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenje prava, iz čega proizilazi da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, pa je odlučeno kao u prvom stavu izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari radi utvrđenja prava svojine podneta je 25.08.2017. godine.

U tužbi je vrednost spora označena iznosom od 200.000,00 dinara, a u uvodu prvostepene i drugostepene presude iznosima od 500.000,00 dinara, pa je očigledno da vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Stoga revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić