Rev 6275/2021 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 6275/2021
16.12.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Gordane Komnenić, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Biserke Živanović, Jasminke Stanojević i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Radmila Krstić, advokat iz ..., protiv tuženih Grada Pirota, koga zastupa Gradski javni pravobranilac, BB iz ... i VV iz ..., čiji je punomoćnik Slobodan Ćirić, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2087/2020 od 09.03.2021. godine, u sednici održanoj 16.12.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2087/2020 od 09.03.2021. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2087/2020 od 09.03.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Pirotu P 831/15 od 04.07.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje AA iz ... da se utvrdi da je ništav ugovor o prenosu prava korišćenja gradskog građevinskog zemljišta od 08.04.1991. godine, kao i odluka Opštine Pirot od 25.07.1990. godine, po osnovu kojih je formirana katastarska parcela .., kao i da se utvrdi da je tužilja vlasnik poslovnog prostora – pivnice „GG“ u Ulici ... broj .. na kp.br. .. koja se vodi u površini od 106m2 pod zgradom, upisane u listu nepokretnosti za KO Pirot Grad, što su tuženi dužni da priznaju i trpe, kao i da joj solidarno naknade troškove parničnog postupka. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da prvotuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 106.500,00 dinara, i drugotuženoj i trećetuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 159.750,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2087/2020 od 09.03.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje, potvrđena napred navedena prvostepena presuda u stavu prvom izreke, dok je u stavu drugom izreke u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka ista ukinuta i predmet u tom delu vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju iz razloga koji prema njenom sadržaju upućuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, s predlogom da se o reviziji odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj, na osnovu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Shodno članu 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11...18/20) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nema uslova da se o reviziji odlučuje kao izuzetno dozvoljenoj, pošto revident u reviziji ne ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava zbog čega bi trebalo da Vrhovni kasacioni sud razmotri pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, niti ukazuje na potrebu ujednačavanja sudske prakse i novog tumačenja prava. Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje na koje revident ukazuje nije zakonom propisan razlog za posebnu reviziju u smislu odredbe člana 404. stav 1. ZPP. Iz tih razloga Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost revizije na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, a u vezi člana 413. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija tužilje nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužilja je podnela tužbu 08.05.2015. godine radi utvrđenja, a vrednost predmeta spora je 2.650.000.00 dinara što odgovara protivvrednosti od 21.937,00 EUR-a na dan podnošenja tužbe (1 EUR – 120,85 dinara).

Vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude, ne prelazi merodavnu vrednost za dozvoljenost revizije u dinarskoj protivvrednosti od 40.000 evra, pa revizija tužilje nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Dobrila Strajina,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić