Rev 6373/2021 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 6373/2021
12.05.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković, Ivane Rađenović, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužioca AA iz .., Opština ..., čiji su punomoćnici Mirjana Dimitrijević i Radovan Džanić, advokati iz ... i Stefan Dimitrijević, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva unutrašnjih poslova, Sektor za vanredne situacije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Kraljevu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Čačku Gž 1573/20 od 09.04.2021. godine, u sednici održanoj 12.05.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Čačku Gž 1573/20 od 09.04.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Čačku Gž 1573/20 od 09.04.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Ivanjici P 614/18 od 12.08.2020. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca, pa je obavezana tužena da tužiocu na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 136.269,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 92.610,00 dinara počev od 15.08.2015. godine i na iznos od 43.659,00 dinara počev od 15.08.2016. godine, sve do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca za isplatu iznosa od još 133.731,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 14.05.2015. godine do isplate, kao i zahtev za kamatu na iznos dosuđen stavom prvim izreke i to na iznos od 92.610,00 dinara počev od 14.05.2015. godine do 15.08.2015. godine i na iznos od 43.659,00 dinara počev od 14.05.2015. godine do 15.08.2016. godine. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 58.108,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Čačku Gž 1573/20 od 09.04.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i tužene i potvrđena prvostepena presuda u delu stava prvog izreke, kojim je obavezana tužena da tužiocu, na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 136.269,00 dinara i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu stava prvog izreke i u stavu trećem izreke, tako što je obavezana tužena da tužiocu na iznos glavnog duga od 136.269,00 dinara plati zakonsku zateznu kamatu počev od 12.08.2020. godine do isplate, dok je odbijen kao neosnovan zahtev tužioca u delu da se obaveže tužena da mu na iznos od 92.610,00 dinara, isplati zakonsku zateznu kamatu počev od 15.08.2015. godine do 11.08.2020. godine, kao i zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 43.659,00 dinara počev od 15.08.2016. godine do 11.08.2020. godine i obavezan tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 61.575,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti odluke do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava predlažući da Vrhovni kasacioni sud o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku, zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse.

Primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11...55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koje se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. ZPP. O pravu tužioca na naknadu materijalne štete, visini tražene naknade i kamati, odlučeno je uz primenu materijalnog prava koje ne odstupa od prakse izražene u odlukama Vrhovnog kasacionog suda u kojima je odlučivano o zahtevima sa činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari. Posebnom revizijom ne može pobijati pravnosnažna presuda zbog pogrešne ocene izvedenih dokaza (čime se zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje) zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana kao ni potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili novog tumačenja prava. S`toga, bez obzira na sudske odluke priložene uz reviziju, po oceni Vrhovnog kasacionog suda ne postoji potreba da se odlučuje o posebnoj reviziji tužioca. Iz navedenog razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba radi naknade materijalne štete podneta je dana 04.05.2018. godine, a vrednost predmeta spora označena je u tužbi iznosom 133.731,00 dinar i postupak je vođen po pravilima o sporu male vrednosti.

Kako je pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti u kome je prema članu 479. stav 6. ZPP isključeno pravo na izjavljivanje revizije, to revizija tužioca nije dozvoljena.

Preinačenje odluke o kamati kao sporednom potraživanju na glavni zahtev reviziju ne čini dozvoljenom u smislu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP s obzirom da revizija protiv odluke o kamati nije dozvoljena prema vrsti odluke koja se njom pobija, shodno članu 403. ZPP u vezi sa članom 28. stav 1. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić