Rev 6434/2022 3.19.1.25.4; 3.19.1.26.4; postupak u sporovima male vrednosti

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 6434/2022
17.08.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Jasminke Stanojević, Vesne Subić i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Siniša Cvetković advokat iz ..., protiv tuženog JP „Vodovod'' Vranje, čiji je punomoćnik Aleksandra Stošić, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 630/22 od 09.03.2022. godine, u sednici održanoj 17.08.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 630/22 od 09.03.2022. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 630/22 od 09.03.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P 1628/19 od 12.01.2022. godine, stavom prvim izreke, ukinut je u celosti platni nalog Osnovnog suda u Vranju PL.br. ../19 od 20.08.2019. godine za iznos glavnog duga od 6.000,00 dinara, po računu broj ../2019 od 13.05.2019. godine, sa zakonskom zateznom kamatom od 21.05.2019. godine do isplate i za troškove izdavanja platnog naloga u iznosu od 7.900,00 dinara i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati 69.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 630/22 od 09.03.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca, prvostepena presuda potvrđena i odbijen zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po žalbi.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s predlogom da se o istoj odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, uslovi za primenu instituta posebne revizije iz čl. 404. ZPP u ovom slučaju nisu ispunjeni. Ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse u pogledu novčane naknade koja potiče iz ugovornog odnosa stranaka, u konkretnom slučaju, iz ugovora o nalogu čiji je predmet pružanje advokatskih usluga tuženom. Naime, pitanje novčane naknade za obavljene advokatske usluge u ime i za račun nalogodavca, ovde tuženog od strane tužioca, rešava se u svakom kokretnom slučaju, zavisno od konkretne činjenične i pravne situacije, pa ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili razmatranja pitanja od opšteg interesa.

Kod izloženog, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi 3.000 evra, dok prema članu 479. stav 6. ZPP, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba sa predlogom za izdavanje platnog naloga podneta je 15.08.2019. godine, a vrednost predmeta spora je 6.000,00 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to je i revizija tužioca nedozvoljena, primenom odredbe člana 479. stav 6. ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić