Rev 6545/2022 3.1.2.4.2

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 6545/2022
24.11.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković i dr Ilije Zindovića, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Branko Unić, advokat iz ..., protiv tuženih Radnje ... „BB“ MB ... - preduzetnik VV, GG iz ..., DD iz ..., ĐĐ iz ... i EE iz ..., koje zastupa Ljubodrag Vuković, advokat iz ..., radi utvrđivanja ništavosti, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1690/21 od 17.02.2022. godine, u sednici održanoj 24.11.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

PREINAČUJU SE presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1690/21 od 17.02.2022. godine i presuda Višeg suda u Kruševcu P 25/20 od 23.04.2021. godine, pa se utvrđuje da je ništav u celosti i da ne proizvodi pravno dejstvo Aneks osnovnog ugovora Opu ...-... od 28.03.2017. godine i to Aneks Opu .../... od 21.06.2019. godine, koji je zaključen između ugovarača Radnje ... „BB“ ... - preduzetnik VV, GG, DD, ĐĐ i EE, koji je solemnizovao i potvrdio javni beležnik Negovan Antić, a koji je zaveden u knjizi overe ovog beležnika pod brojem Opu .../... od 21.06.2019. godine, pa se OBAVEZUJU tuženi da trpe posledice ništavosti, po pravnosnažnosti presude.

OBAVEZUJU SE tuženi da tužilji solidarno na ime troškova parničnog postupka isplate iznos od 550.685,55 dinara u roku od 15 dana po prijemu pismenog otpravka presude.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Kruševcu P 25/20 od 23.04.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužilje da se utvrdi da je ništav u celosti i da ne proizvodi pravno dejstvo Aneks osnovnog ugovora Opu ...-... od 28.03.2017. godine, i to Aneks Opu .../... od 21.06.2019. godine koji je zaključen između ugovarača Radnje... „BB“ ... - preduzetnik VV, GG, DD, ĐĐ i EE, a koji je solemnizovao i potvrdio javni beležnik Negovan Antić, a koji je zaveden u knjizi overe ovog beležnika pod brojem Opu .../... od 21.06.2019. godine, te da se obavežu tuženi da trpe posledice ništavosti sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženima kao solidarnim poveriocima, na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 954.046,44 dinara u roku od 15 dana pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1690/21 od 17.02.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Višeg suda u Kruševcu P 25/20 od 23.04.2021. godine.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga propisanih odredbom člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20) pa je utvrdio da je revizija tužilje osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tuženi i Radnje ... „ŽŽ“ ... koju je zastupao zakonski zastupnik AA iz ..., ovde tužilja, zaključili su ugovor o suinvestiranju. Predmet ugovora ja zajedničko investiranje i izgradnja dva stambena objekta u svemu prema odobrenjima nadležnih organa i glavnom građevinskom projektu i to na kat. parc. .../... i .../..., .../... i .../... sve KO ... . „ŽŽ“ ... - AA je bila jedini i isključivi vlasnik kp. .../..., suvlasnik .../... u kvoti od ½ KO ... . Ugovarači su saglasili da parcele .../..., .../... i .../... ustupe prvom suinvestitoru ... „BB“ i nekretnine i snabdevanje toplotnom energijom „BB“ VV, preduzetnik iz ... i to bez naknade a radi realizacije saobraćajnice predviđene urbanističkim planom da parcele .../..., .../... i .../... i .../... sve KO ... združe u jednu na kojoj će biti suvlasnici u određenim kvotama i da te svoje suvlasničke odnose upišu u javnim knjigama. Drugi, treći, četvrti, peti i šesti suinvestitor zajedničko finansiranje unose u pravo svojine i susvojine na parceli .../..., .../..., .../... i .../... sve KO ... . Članom 7. ugovora predviđeno je da su investitori po osnovu svog ulaganja postali suvlasnici stambenog objekta 1 i stambenog objekta broj 2 i sukorisnici parking mesta. Ugovorom je regulisano da po osnovu ulaganja tužilja dobija pravo svojine na nepokretnostima i to: na stanu broj ..., stanu broj ..., stanu broj ..., stanu broj ..., stanu broj ... i stanu broj ... u stambenom objektu sagrađenom na naznačenim parcelama kao i parking mesta broj ..., ..., ..., ..., ... i ... . Izgradnja prvog objekta je trebala da bude započeta aprila 2017. godine, a drugog objekta kad bude stavljen pod krov prvi objekat. Dana 29.08.2017. godine ZZ, kao izvršni poverilac podneo je protiv izvršnog dužnika AA – PR radnja... „ŽŽ“ ..., predlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave – menice. Tokom izvršnog postupka izvršena je prodaja na nepokretnosti koje su bile u vlasništvu tužilje tj. na kat. parc. .../... i kat. parc. .../... . Neposrednom pogodbom zaključenim pred javnim izvršiteljem u predmetu I Iv 1762/17 od 28.01.2019. godine prvotuženi je stekao pravo svojine na naznačenim parcelama. Zaključen je ugovor o prodaji nepokretnosti neposrednom pogodbom između javnog izvršitelja i VV preduzetnika radnje „BB“ .. . Zaključkom javnog izvršitelja Mladena Pecelja br. I Iv 1762/17 od 13.02.2019. godine predata je nepokretnost izvršnog dužnika kupcu VV vlasniku radnje „BB“ ... i to: kp. .../... površine 4,30 ari i sa udelom od 4/8, zemljište pod zgradom pod kat. parc. .../... površine 1m² ulica ..., kp. .../... površine 6,06m² sa udelom 1/1 i kp. .../... površine 1,10 ari sa obimom udela 1/1. Naloženo je Republičkom zavodu Službi za katastar nepokretnosti Kruševac da izvrši upis prava svojine na nepokretnosti. Nakon toga, dana 21.06.2019. godine, tuženi zaključuju aneks 2 ugovora o suinvestiranju i izgradnji stambenih objekata od 28.03.2017. godine tako što se konstatuje da je zaključkom javnog izvršitelja I Iv 1762/2017 radnja za izgradnju stambenih i nestambenih objekata „ŽŽ“ ... – AA preduzetnik izgubila svoje pravo svojine na kp. .../... i .../... KO ..., te da je gubitkom prava svojine na zemljištu izgubila i pravo da bude potpisnik osnovnog ugovora i da bude nosilac građevinskih dozvola za izgradnju stambenih objekata 1 i 2 iz osnovnog ugovora. Kao novi vlasnik zemljišta se u RGZ SKN Kruševac upisala radnja „BB“ ...– VV preduzetnik iz ... . Naznačeni aneks ugovora je solemnizovan od strane javnog beležnika 21.06.2019. godine pod Opu ...-2019. Ugovorom je predviđeno da se iz osnovnog ugovora o izgradnji „ŽŽ“ ... – AA kao preduzetnik briše i menja nazivom „BB“ ... – preduzetnik VV i da po osnovu ulaganja koji bi pripali po osnovnom ugovoru – radnji za ... „ŽŽ“ ... vlasnik AA preduzetnik sada pripadaju pravnom suinvestitoru radnji „BB“ ... vlasnik VV preduzetnik. Nakon zaključenja tog aneksa ugovora tuženi VV je podneo Odeljenju za urbanizam i građevinarstvo zahtev za izmenu pravnosnažnog rešenja o građevinskoj dozvoli uz koji je priložio i zaključak javnog izvršitelja od 2019. godine. Odeljenje za urbanizam i građevinarstvo, Služba za objedinjenu proceduru Gradske uprave grada Kruševca je dana 06.06.2009. godine donela rešenje ...-.../... kojom se menja pravnosnažno rešenje u građevinskoj dozvoli od 06.12.2016. godine jer su ispunjeni iz člana 141. Zakona o planiranju i izgradnji i čl. 24. i 25. Pravilnika o postupku sprovođenja objedinjene procedure elektronskim putem. Rešenjem tog odeljenja je odbijen zahtev tužilje za učešće u postupku vezano za izmenu građevinske dozvole. Radnja „ŽŽ“ ... izbrisana je iz evidencije privrednih subjekata. Ista je izgubila status suinvestitora po ugovoru o izgradnji a na to mesto je stupio tuženi VV preduzetnik iz ... .

Po oceni nižestepenih sudova, zahtev za utvrđivanje ništavosti aneksa osnovnog ugovora od 21.06.2019. godine je neosnovan iz sledećih razloga. Nakon zaključenja ugovora o suinvestiranju, došlo je do određenih promena u pogledu vlasništva na zemljištu koje je predviđeno za izgradnju objekta. Prvotuženi je postao vlasnik parcela koje je tužilja kao suinvestitor unela u osnovni ugovor o suinvestiranju, na njeno mesto kao suinvestitor je stupio VV kao preduzetnik i vlasnik radnje „BB“ ... . Shodno tome, tuženi su mogli da zaključe aneks osnovnog ugovora jer je VV kao vlasnik radnje „BB“ ... stekao pravni osnov da mu pripadnu nepokretnosti koje su osnovnim ugovorom bile namenjene ovde tužilji. Shodno tome, tuženi je stekao i pravo da zatraži izmenu građevinske dozvole od 06.12.2016. godine jer su bili ispunjeni uslovi iz člana 141. Zakona o planiranju i izgradnji i čl. 24. i 25. Pravilnika o postupku sprovođenja objedinjene procedure elektronskim putem. Kako nije bilo smetnji da se zaključi sporni aneks ugovora to ne postoje ni razlozi da se utvrdi da je aneks ugovora ništav zbog toga što tužilja nije učestvovala u zaključenju aneksa ugovora i nema osnova primene odredbe člana 103. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ovakva pravna argumentacija nižestepenih sudova nije prihvatljiva. Shodno odredbi člana 26. ZOO ugovor nastaje saglasnom izjavom volja ugovornih strana. Činjenica je da je u izvršnom postupku tužiocu „BB“ ... – VV na osnovu zaključka javnog izvršitelja Mladena Pecelja iz ... I Iv 1762/2017 od 29.01.2019. godine dodeljena nepokretnost čiji je vlasnik odnosno suvlasnik bila tužilja. Na osnovu tog zaključka tuženi „BB“ ... – VV se može knjižiti kao vlasnik tih parcela. Međutim, to ne stvara pravni osnov da tuženi mogu zaključivati aneks ugovora i izmeniti osnovni ugovor Opu ...-... od 28.03.2017. godine bez saglasnosti svih ugovornih strana. Aneks ugovora nema samostalnost. Izmena osnovnog ugovora u pogledu prava i obaveza može se menjati samo uz saglasnost svih ugovorenih strana. Činjenica da je „ŽŽ“ ... izbrisana iz evidencije privrednih subjekata, nije od posebnog značaja s obzirom da se radilo o preduzetničkoj radnji, a takva radnja svoj pravni subjektivitet izražava preko vlasnika te radnje. Ukoliko nije postignuta saglasnost svih ugovornih strana iz osnovnog ugovora, izlaz iz takve situacije može se tražiti u smislu izmene osnovnog ugovora u posebnom postupku a ne zaključenjem aneksa ugovora bez saglasnosti jedne od ugovornih strana koja je učestvovala u zaključenju osnovnog ugovora.

Iz napred iznetog proizilazi da su nižestepeni sudovi na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primenili materijalno pravo, pa je Vrhovni kasacioni sud na osnovu člana 416. stav 1. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.

Na osnovu napred iznetog, a na osnovu člana 416. stav 1. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Odluku o troškovima postupka sud je doneo na osnovu čl. 154, 155. i 165. ZPP. Tužilja je uspela u sporu i stoga ima pravo na naknadu troškova postupka, pri čemu joj je sud priznao sledeće troškove i to: na ime sastava tužbe sa privremenom merom 45.000,00 dinara, na ime održanih ročišta za svako po 31.500,00 dinara (šest ročišta), na ime pristupa od strane stručnog lica na tri neodržana ročišta za svako po 16.500,00 dinara, na ime sastava žalbe iznos od 60.000,00 dinara, na ime sudske takse za tužbu iznos od 84.061,85 dinara, na ime takse za odluku iznos od 84.061,85 dinara, na ime takse za drugostepenu odluku iznos od 84.061,85 dinara, što sve ukupno čini iznos od 550.685,55 dinara, sve shodno važećoj AT i TT. Sud tužilji nije priznao druge troškove (vezano za podneske) jer nalazi da isti nisu bili neophodni, kao ni troškove revizijskog postupka jer isti nisu ni traženi.

Predsednik veća-sudija

dr Dragiša B. Slijepčević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić