Rev 6547/2021 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 6547/2021
12.05.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković, Ivane Rađenović, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužioca Operatera distributivnog sistema „EPS Distribucija“ d.o.o. Beograd, Ogranak „Elektrodistribuacija Niš“ iz Niša, koga u revizijskom postupku zastupa punomoćnik Milan Petrović, advokat iz ..., protiv tužene AA iz ..., čiji je punomoćnik Sanja Milkov, advokat iz ..., radi sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 2596/20 od 15.07.2021. godine, u sednici održanoj 12.05.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 2596/20 od 15.07.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca, izjavljena protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 2596/20 od 15.07.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P 2519/18 od 20.07.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan primarni tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da mu na ime sticanja bez osnova zbog neosnovanog korišćenja električne energije u periodu od 24.03.2016. godine do 23.09.2016. godine isplati iznos od 130.073,20 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23.09.2016. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan eventualni tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da mu na ime sticanja bez osnova zbog neovlašćenog korišćenja električne energije u periodu od 24.03.2016. godine do 23.09.2016. godin isplati iznos od 48.687,24 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23.09.2016. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 57.000,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Nišu Gž 2596/20 od 15.07.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom na osnovu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/ 11 ... 55/14 ), propisano je da revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), dok je stavom 2. istog člana propisano da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP (''Službeni glasnik RS'' 72/11... 55/2014), Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj. Naime, razlozi o odbijanju tužbenog zahteva za naknadu po osnovu neovlašćenog korišćenja struje zasnovani su na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava, a pravilna primena prava u sporovima sa zahtevom kao u konkretnom slučaju zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja. Ukazivanje u reviziji na sukob pravnih normi Zakona o energetici i Uredbe o uslovima isporuke i snabdevanja električnom energijom, nije razlog za izuzetnu dozvoljenost revizije i novo tumačenje prava imajući u vidu prelazne i završne odredbe navedenog zakona ( član 393. stav 2.), a o eventualnoj nesaglasnosti odredaba podzakonskog akta sa zakonom odlučuje Ustavni sud (normativna kontrola). Zbog toga, pozivanje na drugačije odluke ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav. Iz tih razloga, ni u slučaju prihvatanja izuzetne dozvoljenosti izjavljene revizije tužioca ne bi došlo do drugačijeg odlučivanja i povoljnijeg ishoda spora za tužioca, pa je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Tužba radi sticanja bez osnova, podneta je 27.03.2018. godine, a vrednost predmeta spora pobijanog dela iznosi 130.073,20 dinara. Postupak je sproveden po pravilima propisanim za sporove male vrednosti.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena. Kako je pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti u kome je prema članu 479. stav 6. ZPP isključeno pravo na izjavljivanje revizije, to je revizija tužioca nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić