![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 6577/2023
17.05.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilaca AA i maloletnog BB, čiji je zakonski zastupnik majka VV, svih iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Suzana Marković, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Novog Sada, koga zastupa Pravobranilaštvo Grada Novog Sada, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2136/22 od 30.11.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 17.05.2023. godine, doneo je
P R E S U D U
PREINAČUJU SE presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2136/22 od 30.11.2022. godine i presuda Višeg suda u Novom Sadu P 49/21 od 09.06.2022. godine, tako što se odbija tužbeni zahtev u delu kojim je traženo da sud obaveže tuženog da tužiocima isplati naknadu preko iznosa od po 20.653.072,82 dinara do iznosa od 23.060.815,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na razliku ovih iznosa počev od 09.06.2022. godine do isplate, a u preostalom delu revizija tuženog se odbija kao neosnovana.
ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Novom Sadu P 49/2021 od 09.06.2022. godine, odbijen je prigovor apsolutne nenadležnosti suda, te je tuženi obavezan da tužiocima isplati iznose od po 23.060.815,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 09.06.2022. godine do isplate, kao i da im nadoknadi parnične troškove u iznosu od 619.875,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Preko dosuđenih, a do traženih iznosa od po 23.077.182,65 dinara, kao i u delu zahteva za isplatu zatezne kamate za period od 13.01.2022. godine do presuđenja tužbeni zahtev je odbijen. Odbijen je predlog tužilaca za oslobođenje od obaveze plaćanja sudske takse.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2136/22 od 30.11.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda. Odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 18/20) Vrhovni sud je utvrdio da je revizija delimično osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužioci su suvlasnici nepokretnosti u KO ..., parcele broj .. površine 24 a 18 m2 u po 1498/4894 delova i parcele broj .. od 30 a 81 m2 u po 749/3115 delova. Parcele su prema planskim aktima u celosti namenjene javnoj saobraćajnoj površini – regulaciji ulice. Parcela broj .. faktički je privedena planiranoj nameni u površini od 19 a 12 m2, a u preostalom delu koristi se kao dvorište uz poslovne objekte vlasnika susednih parcela broj .., .. i .. . Spram suvlasničkog udela tužilaca od ove parcele faktički je privedeno planiranoj nameni po 585,5 m2. Parcela broj .. je u celosti privedena planiranoj nameni. Tržišna vrednost 1 m2 za obe parcele je 132,52 evra, što prema važećem kursu za 1 evro od 117,50 dinara, predstavlja spram suvlasničkih udela tužilaca na parceli br .. po 11.524.947,06 dinara, a na parceli br .. po 11.535.867,90 dinara.
Nižestepeni sudovi odluku o osnovanosti zahteva za isplatu iznosa u visini tržišne vrednosti suvlasničkih delova tužilaca na parcelama, koje su faktički privedene planiranoj nameni zasniva na odredbama člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i članu 58. Ustava Republike Srbije. Postupak eksproprijacije u konkretnom slučaju nije sproveden, pa je faktičkim oduzimanjem nepokretnosti u javnom interesu povređeno pravo tužilaca na mirno uživanje imovine, zbog čega im je priznato pravo na novčanu naknadu u visini aktuelnog tržišnog ekvivalenta prava svojine koga su lišeni.
Nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo u delu koji se odnosi na deo parcela koje su faktički oduzete i privedene planiranoj nameni za javnu površinu.
Tužiocima pripada pravo na novčanu naknadu za faktički oduzeto zemljište u javnom interesu, pa ukazivanje u reviziji da su planski akti doneti nakon faktičkog formiranja ulice bespravnom gradnjom u svrhu usaglašavanja faktičkog i pravnog stanja, ne dovodi u sumnju zakonitost i pravilnost odluke vezane za isplatu tržišne naknade za celu parcelu br .. i deo parcele br .. u površini od 19 a 12 m2. Naime, u navedenom delu predmetne nepokretnosti predstavljaju javni put u javnoj svojini tužene u skladu sa odredbama člana 10. stav 2. i stav 10. Zakona o javnoj svojini („Službeni glasnik RS“ br 72/2011 ... 153/2020), a pošto ne postoji mogućnost vraćanja parcele u prvobitno stanje tuženi je u obavezi da isplati novčanu naknadu.
Međutim, pošto je činjenično utvrđeno da je parcela .. javni put samo u površini od 19 a 12 m2, a da se u preostalom delu koristi kao dvorište uz susedne poslovne objekte vlasnika parcela br .., .. i .., u tom delu parcela ne predstavlja dobro u opštoj upotrebi, pa tuženi nije pasivno legitimisan u spornom materijalnopravnom odnosu. Naime, faktičko stanje je drugačije od planiranog u svrhu legalizacije bespravno sagrađeneh objekata, pa stranke stoje u materijalnopravnom odnosu samo u pogledu one površine koja je privedena javnoj nameni.
Pošto je činjenično utvrđeno da se prema suvlasničkim udelima tužilaca na parceli br .. u javnu svrhu koristi površina od po 585,5 m2, tužiocima pripada za ovu parcelu tržišna naknada od po 9.117.204,92 dinara, a ne po 11.524.947,06 dinara, koliko je priznato nižestepenim presudama. Pripadajući iznosi za ovu parcelu, zajedno sa iznosima od po 11.535.867,90 dinara koji tužiocima pripadaju za parcelu br. .., čine u zbiru 20.653.072,82 dinara, za koje iznose je tužbeni zahtev osnovan. Preko ovih iznosa, tužioci od tuženog neosnovano zahtevaju isplatu tržišne vrednosti zemljišta, pošto tuženi nije pasivno legitimisan.
Iz iznetih razloga, odluka u stavu prvom izreke doneta je na osnovu odredbi članova 416. stav 1. i 414. stav 1. ZPP.
Tuženi je uspeo sa revizijom samo u manjem delu, pa je na osnovu odredbi članova 162. stav 2., 153. stav 2. i 154. ZPP odlučeno kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Jelica Bojanić Kerkez, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić