Rev 663/2021 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 663/2021
03.03.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić, Gordane Komnenić, Vesne Subić i Božidara Vujičića, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nada Bojović, advokat iz ..., protiv tuženih: BB iz ... i VV iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Bora Nikolić, advokat iz ... i tužene GG iz ... radi utvrđenja prava svojine, odlučujući o reviziji tuženih BB i VV izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2551/19 od 02.09.2020. godine, u sednici održanoj 03.03.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženih BB i VV, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2551/19 od 02.09.2020. godine, primenom člana 404. ZPP.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženih BB i VV izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2551/19 od 02.09.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Ivanjici P 447/2015 od 25.02.2019. godine, stavom prvim utvrđeno je da katastarske parcele br. ..., ..., ..., ... i ..., sve upisane u LN ..., KO ..., ne ulaze u sastav zaostavštine sada pok. DD, bivšeg iz ..., već iste, po osnovu usmene deobe, predstavljaju vlasništvo tužioca, što su tužene dužne priznati i trpeti da tužilac ovo svoje pravo upiše u javnim knjigama. Stavom drugim izreke obavezane su tužene BB i VV da tužiocu naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 77.300,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2551/19 od 02.09.2020. godine, žalba tuženih BB i VV je odbijena, kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena, a odbijen je i zahtev ovih tuženih za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužene BB i VV su izjavile reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što su predložile da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, u skladu sa odredbom člana 404. ZPP.

Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“ br.72/11 i 87/18), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Pobijanom odlukom utvrđeno je da predmetne parcele ne predstavljaju zaostavštinu pravnog prethodnika parničnih stranaka, već da su iste vlasništvo tužioca, uz adekvatnu primenu materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje. Imajući ovo u vidu, kao i da se revizijom ne ukazuje na pravnosnažne sudske odluke u kojima je izraženo drugačije pravno shvatanje, već na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, zbog čega se revizija ne može izjaviti, pa ni primenom člana 404. ZPP, proizilazi da u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenje prava, što znači da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, na osnovu čega je i odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi utvrđenja prava svojine na nepokretnosti, podneta je 05.06.2015. godine, a vrednost predmeta spora označena je u tužbi iznosom od 500.00 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe predstavlja dinarsku protivvrednost ispod 40.000 evra.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na nenovčano potraživanje, u kome označena vrednost predmeta spora ne prelazi graničnu vrednost za dozvoljenost revizije, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić