
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 6759/2022
13.03.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Arsenije Katanić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, Beograd, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Novom Sadu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1975/21 od 02.09.2021. godine, u sednici veća održanoj 13.03.2024. godine, doneo je
P R E S U D U
PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1975/21 od 02.09.2021. godine, tako što se odbija žalba tužene i potvrđuje presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi, Sudska jedinica u Inđiji P 1297/20 od 20.05.2021. godine, i odbija zahtev tužene za naknadu troškova parničnog postupka.
OBAVEZUJE SE tužena da tužiocu naknadi troškove revizijskog postupka od 196.334,00 dinara u roku od 8 dana od dana prijema otpravka ove presude.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi, Sudska jedinica u Inđiji P 1297/20 od 20.05.2021. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime mesečnog novčanog primanja u vezi sa invaliditetom isplati za period od 01.11.2015. godine do 31.07.2019. godine ukupno 886.700,75 dinara u mesečnim iznosima kao u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu isplati troškove parničnog postupka od 262.455,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužioca za troškove postupka za razliku od dosuđenog do traženog iznosa od 459.000,00 dinara, kao i zahtev za zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos troškova od presuđenja do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1975/21 od 02.09.2021. godine, žalba tužene je delimično usvojena, delimično odbijena i prvostepena presuda preinačena u delu kojim je odlučeno o glavnom zahtevu, tako što je odbijen zahtev da se obaveže tužena da tužiocu na ime mesečnog novčanog primanja u vezi sa invaliditetom isplati za period od 01.11.2015. godine do 31.07.2019. godine ukupno 886.700,75 dinara sve sa zakonskom zateznom kamatom u mesečnim iznosima kao u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, kao i u usvajajućem delu odluke o troškovima postupka tako što je prvostepena presuda potvrđena u delu kojim je obavezan tuženi da tužiocu isplati na ime troškova postupka 167.846,90 dinara, a preko tog iznosa do dosuđenog prvostepena presuda preinačena i zahtev za troškove postupka u tom delu odbijen. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj isplati troškove žalbenog postupka od 33.000,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pravilnost pobijane odluke u smislu člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku (,,Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 55/14, 87/18, 18/20 i 10/23 – drugi zakon), Vrhovni sud je utvrdio da je revizija osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, rešenjem Odeljenja za društvene delatnosti Opštinske uprave Opštine Inđija broj 04-580-60/2007 od 04.07.2007. godine, tužiocu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na ličnu invalidninu, a rešenjem istog organa od 22.03.2011. godine priznato mu je pravo na mesečno novčano primanje. Rešenjem istog organa od 02.11.2015. godine dozvoljeno je ponavljanje postupka po službenoj dužnosti, pa je rešenje tog organa od 04.07.2007. godine poništeno i odlučeno da se tužiocu ne priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na ličnu invalidninu, a da će pitanje povraćaja primljenog iznosa lične invalidnine biti raspravljeno u posebnom postupku. Tužiocu je rešenjem Opštinske uprave Opštine Inđija od 16.11.2015. godine prestalo pravo na mesečno novčano primanje, zaključno sa isplatom za oktobar 2015. godine, priznato rešenjem Odeljenja za društvene delatnosti Opštinske uprave Inđija od 22.03.2011. godine, te da će pitanje povraćaja neosnovano primljenih iznosa biti raspravljeno u posebnom postupku. Protiv navedenog rešenja tužilac nije izjavio žalbu, a zaključkom Opštinske uprave Opštine Inđija, Odeljenja za društvene delatnosti od 16.11.2015. godine tužiocu je obustavljena isplata na ime lične invalidnine 5. grupe i prava na mesečno novčano primanje u umanjenom iznosu zaključno sa isplatom za oktobar 2015. godine. Tužilac je protiv rešenja od 02.11.2015. godine kojim je poništeno rešenje od 04.07.2007. godine o priznatom pravo na ličnu invalidninu, izjavio žalbu koja je odbijena rešenjem Pokrajinskog sekretarijata za zdravstvo, socijalnu politiku i demografiju od 16.03.2016. godine. Presudom Upravnog suda u Beogradu, Odeljenje u Novom Sadu U 7527/16 od 20.04.2018. godine poništeno je navedeno rešenje i predmet vraćen nadležnom organu na ponovno odlučivanje. Rešenjem Opštinske uprave Opštine Inđija, Odeljenje za društvene delatnosti od 14.11.2018. godine odlučeno je da nema osnova za ponavljanje postupka po službenoj dužnosti u predmetu priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida i prva na ličnu invalidninu ovde tužioca, te da ostaje na snazi rešenje od 04.07.2007. godine kojim je tužiocu utvrđeno svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na ličnu invalidninu i utvrđenu grupu invaliditeta i način obračuna invalidnine na mesečnom nivou i način usklađivanja. Ovo rešenje je poništeno rešenjem drugostepenog organa od 10.01.2019. godine i predmet vraćen na ponovni postupak. Rešenjem Opštinske uprava Opštine Inđija je 29.05.2019. godine odlučeno je da nema osnova za ponavljanje postupka po službenoj dužnosti u predmetu priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida i prava na ličnu invalidninu ovde tužioca i da se obustavlja postupak za ponavljanje postupka. Dopisom Opštinske uprave Opštine Inđija od 06.06.2019. godine, kao odgovor na zahtev tužioca za uspostavu lične invalidnine i mesečnog novčanog primanja u umanjenom iznosu od 28.05.2019. godine, tužilac je obavešten da će isplata lične invalidnine biti uspostavljena od juna 2019. godine, a za period za koji je isplata bila obustavljena korisnici su upućeni da svoja prava ostvare u parničnom postupku, dok je uspostava isplate za mesečno novčano primanje moguća tek nakon završenog postupka usklađivanja navedenog prava za godine od kada imenovani nije u isplati. Tužiocu bi u periodu od 01.11.2015. godine do 31.07.2019. godine na ime mesečnog novčanog primanja u vezi sa invaliditetom bio isplaćen iznos od 886.007,75 dinara, da rešenjem od 16.11.2015. godine nije utvrđen prestanak prava tužioca na mesečno novčano primanje priznato rešenjem Odeljenja za društvene delatnosti Opštinske uprave Inđija od 22.03.2011. godine. Tužiocu je rešenjem od 06.11.2019. godine priznato pravo na mesečno novčano primanje i u redovnoj isplati je od 01.08.2019. godine.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev za isplatu traženog iznosa na ime mesečnog novčanog primanja u vezi sa invaliditetom za period od 01.11.2015. godine do 31.07.2019. godine sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, imajući u vidu da je pravo na isplatu mesečnih novčanih iznosa primanja u vezi invaliditeta izvedeno pravo iz priznatog svojstva ratnog vojnog invalida tužiocu, koji status je tužilac po okončanju upravnog spora rešenjem od 14.11.2018. godine zadržao, a rešenjem od 06.11.2019. godine mu je priznato pravo na redovnu isplatu počev od 01.08.2019. godine, zbog čega po nalaženju prvostepenog suda u vezi tog prava ne treba da se ponavlja upravni postupak, nego se o tom pravu odlučuje u parničnom postupku.
Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu nalazeći da je pogrešnom primenom materijalnog prava prvostepeni sud usvojio tužbeni zahtev jer tužilac nije koristio pravo na redovan pravni lek, odnosno pravo na žalbu protiv rešenja od 16.11.2015. godine kojim je utvrđeno da tužiocu prestaje pravo na mesečno novčano primanje.
Po oceni Vrhovnog suda stanovište drugostepenog suda zasnovano je na pogrešnoj primeni materijalnog prava, na šta se osnovano i revizijom tužioca ukazuje.
Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizilazi da je o pravu tužioca u pogledu statusa ratnog vojnog invalida odlučeno nakon presude Upravnog suda od 20.04.2018. godine, konačnim rešenjem upravnog organa od 29.05.2019. godine, tako što je tužilac zadržao status ratnog vojnog invalida priznat rešenjem od 04.07.2007. godine, a u pogledu isplate mesečne lične invalidnine za period za koji mu je isplata bila obustavljena, upućen je da svoje pravo ostvari u parničnom postupku. Pravnosnažnom presudom donetom u ovoj parnici usvojen je tužbeni zahtev u tom delu.
U toj situaciji, kada je rešenjem od 16.11.2015. godine utvrđeno da tužiocu prestaje pravo na mesečno novčano primanje i koje je doneto na osnovu činjenice da je u postupku ponavljanja postupka po službenoj dužnosti poništeno rešenje od 04.07.2007. godine kojim je tužiocu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida, a zatim rešenjem od 29.05.2019. godine utvrđeno da nema osnova za ponavljanje postupka po službenoj dužnosti, tužilac nije izgubio pravo na sudsku zaštitu u parničnom postupku shodno članu 1. ZPP u pogledu ostvarivanja prava na isplatu mesečnog novčanog primanja za period za koji mu je isplata obustavljena do ponovnog uspostavljanja ove isplate od 01.08.2019. godine samo iz razloga što nije žalbom pobijao rešenje od 16.11.2015. godine. Isplata mesečnog novčanog primanja proizilazi iz prava tužioca kao ratnog vojnog invalida, shodno članu 7. u vezi člana 8. stav 1. tačka 1. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i članova njihovih porodica ( „Službeni glasnik SRS“ broj 54/89 i „Službeni glasnik RS“ broj 137/2004, 69/2012 (Odluka Ustavnog suda), 50/2018), koji je važio u vreme donošenja rešenja kojim je tužiocu priznato trajno svojstvo ratnog vojnog invalida.
Po oceni Vrhovnog suda, pravilno je stanovište prvostepenog suda da je tuženi u obavezi da tužiocu isplati ukupno neisplaćeni iznos od 886.007,75 dinara sa pripadajućom kamatom od dospelosti savkog pojedinačno navedenog mesečnog iznosa na ime mesečnog novčanog primanja. Naime, nakon okončanog postupka pred Upravnim sudom, donošenjem konačnog rešenja upravnog organa od 29.05.2019. godine, tužilac je zadržao svojstvo ratnog vojnog invalida priznato rešenjem od 04.07.2007. godine i pravo na isplatu mesečnog novčanog primanja priznato rešenjem od 06.11.2019. godine počev od 01.08.2019. godine, a tužilac upućen da u parnici ostvari iznos za koji je isplata obustavljena, pa je tuženi u obavezi da tužiocu naknadi štetu primenom člana 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.
Kako je povodom revizije tužioca preinačena pobijana drugostepena presuda i odbijena žalba tužene, to je drugostepena presuda preinačena i u pogledu odluke o troškovima, tako što je potvrđena i odluka o troškovima prvostepenog postupka i odbijen zahtev tužene da se obaveže tužilac da joj naknadi troškove žalbenog postupka.
Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je primenom člana 416. stav 1. Zakona o parničnom postupku, odlučio kao u stavu prvom izreke.
Tužilac je uspeo u postupku po reviziji, pa mu, na osnovu članova 153. stav 1, 154. i 163. stav 2. Zakona o parničnom postupku, pripadaju i opredeljeni troškovi revizijskog postupka. Visina je odmerena na ime traženih troškova i to: za sastav revizije od 22.500,00 dinara, prema važećoj Advokatskoj tarifi u vreme preduzimanja ove parnične radnje. Tužiocu su priznati troškovi na ime sudske takse za reviziju 76.334,00 dinara i revizijsku odluku 97.500,00 dinara, sve prema važećoj Taksenoj tarifi.
Na osnovu iznetog, primenom člana 165. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković,s.r.
Za tačnost otpravka
zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković