Rev 698/2016 obligaciono pravo; nadoknada nematerijalne štete zbog neosnovanog lišenja slobode

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 698/2016
18.10.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Ljubice Milutinović, predsednika veća, Biljane Dragojević i Jasminke Stanojević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., Republika ..., čiji je punomoćnik Milan Nirnberger, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva pravde, koju zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 608/15 od 02.12.2015. godine, u sednici održanoj 18.10.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 608/15 od 02.12.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 560/13 od 18.12.2014. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime nematerijalne štete zbog neosnovanog lišenja slobode isplati iznos od 10.000.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18.12.2014. godine do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da mu tužena na ime nematerijalne štete zbog neosnovanog lišenja slobode plati iznos od 9.803.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18.12.2014. godine do isplate. Stavom trećim izreke utvrđeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 608/15 od 02.12.2015. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena je prvostepena presuda u delu stava I izreke kojim je tužena obavezana da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete zbog neosnovanog lišenja slobode isplati iznos od 4.305.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18.12.2014. godine do isplate. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu stava I izreke tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca za naknadu štete preko dosuđenog iznosa od 4.305.000,00 dinara, a do iznosa od 10.000.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18.12.2014. godine do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je preko punomoćnika advokata 03.02.2016.godine izjavio blagovremenu i dozvoljenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava. U toku revizijskog postupka, posle otkaza punomoćja od strane ranijeg punomoćnika, tužilac je podneskom od 07.06.2016.godine obavestio Vrhovni kasacioni sud o angažovanju novog punomoćnika iz redova advokata, uz dostavljanje punomoćja. Podnesak sadrži i dopunu već izjavljene revizije, čije navode revizijski sud nije mogao da uzme u razmatranje jer bi se u tom slučaju radilo o odlučivanju o neblagovremeno izjavljenoj reviziji, odnosno njenoj dopuni, po isteku roka iz člana 403. stav 1. ZPP.

Ispitujući pravilnost pobijane presude na osnovu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... ), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije osnovana.

U postupku nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz član 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, rešenjem istražnog sudije Okružnog suda u Beogradu Ki 1465/06 od 24.12.2006. godine tužiocu je, kao okrivljenom, određen pritvor zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio krivično delo teško ubistvo iz čl. 114. tač. 9. u vezi čl. 33. i 30. KZ, a na osnovu odredbi člana 142. stav 2. tač. 2, 3. i 5. ZKP. Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Beogradu K 4228/10 od 27.07.2012. godine tužilac je oslobođen od optužbe na osnovu člana 355. stav 1. tačka 2. ZKP za izvršenje krivičnog dela koje mu je stavljeno na teret. U pritvoru je bio od 22.12.2006. do 30.04.2009. godine (ukupno 861 dan), do tada nije bio osuđivan, niti se prema njemu vodio drugi krivični postupak. Pritvaranje je kod tužioca prouzrokovalo strah i bol, budući da se našao u sredini koja mu ni na koji način nije svojstvena, odnosno u kojoj se nikada ranije nije nalazio, kao i zbog osude koju su on i njegova porodica pretrpeli od strane bliskih ljudi. Pre podnošenja tužbe obraćao se Ministarstvu pravde radi naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode u smislu čl. 556.-564. ZKP, ali na njegov zahtev nije odgovoreno.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su zaključili da tužilac ima pravo na naknadu nematerijalne štete za duševne bolove zbog neosnovanog lišenja slobode u smislu člana 560. stav 1. ZKP, s obzirom da je utvrđeno da je tužilac bio lišen slobode, da je u pritvoru proveo 861 dan, a da je pravnosnažnom presudom Višeg suda u Beogradu K 4228/10 od 27.07.2012. godine oslobođen od optužbe za krivično delo koje mu je stavljeno na teret.

Nisu osnovani navodi tužioca u reviziji da je materijalno pravo pogrešno primenjeno, jer je drugostepeni sud na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primenio materijalno pravo kada je prvostepenu presudu preinačio odbijajući tužbeni zahtev preko iznosa od 4.305.000,00 dinara. S obzirom na sve okolnosti slučaja, pravilno je drugostepeni sud ocenio da iznos koji je dosudio tužiocu predstavlja pravičnu naknadu za pretrpljene duševne bolove zbog povrede slobode u smislu člana 200. stav 2. ZOO.

Naknada nematerijalne štete u smislu člana 200. ZOO ima za cilj materijalnu satisfakciju zbog povrede Ustavom zaštićenih prava i dobara kao što su slobode i prava ličnosti. Naknadu štete sud odmerava uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti od značaja za odluku o ovoj pravnoj stvari, a naročito one koje utiču na prirodu, težinu i trajanje duševnih bolova izazvanih lišenjem slobode kao što su dužina trajanja pritvora, težina krivičnog dela koja mu je stavljena na teret, bol i strah i ostale patnje koje je zbog lišenja slobode trpeo, kao i porodično stanje tužioca. U konkretnom slučaju, drugostepeni sud je pravilno vrednovao dužinu trajanja neosnovanog pritvora, činjenicu da se radi o mlađem čoveku koji ima porodicu, a posebno da tužilac ranije nikada nije bio pritvaran, krivično gonjen ili osuđivan. Dosuđivanje veće naknade bilo bi u suprotnosti sa značajem povređenog dobra i cilju kome ta naknada služi, a pogodovalo bi težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom (član 200. stav 2. ZOO), zbog čega je pravilno pobijanom presudom prvostepena presuda preinačena u tom delu i tužbeni zahtev odbijen kao neosnovan.

Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Ljubica Milutinović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić