Rev 7004/2022 3.1.4.18.1; zaštita od nasilja u porodici - mere zaštite

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 7004/2022
29.06.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa punomoćnik Dušanka Davidov, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Ankica Miškov, advokat iz ..., radi zaštite od nasilja u porodici, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 28/22 od 02.02.2022. godine, u sednici održanoj 29.06.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 28/22 od 02.02.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Somboru P2 306/20 od 21.04.2021. godine, određene su mere zaštite od nasilja u porodici tako što je tuženom naloženo da se iseli iz porodične kuće u ... i zabranjeno mu je da se približava tužilji na udaljenosti manjoj od 10m, kao i da pristupi u prostor oko mesta njenog stanovanja na udaljenosti manjoj od 100m. Odlučeno je da će mere trajati godinu dana te da mogu biti produžavane dok ne prestanu razlozi zbog kojih su određene.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 28/22 od 02.02.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilja je podnela odgovor na reviziju sa predlogom da se revizija odbije.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 55/14) u vezi člana 202. Porodičnog zakona, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. sav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Neosnovani su revizijski navodi da je drugostepeni sud učinio bitnu povredu iz člana 374. stav 1. u vezi člana 8. ZPP, jer je činjenično stanje ono koje je utvrđeno u prvostepenom postupku. Bez značaja je revizijski navod o učinjenoj bitnoj povredi iz tačke 12. citirane zakonske odredbe jer to ne može biti revizijski razlog u smislu člana 407. stav 1. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je tašta tuženog koji je bio u braku sa njenom ćerkom. Parnične stranke su nastavile da živele u kući koja je u vlasništvu tužilje i nakon februara 2019. godine, kada se tužiljina ćerka odselila iz porodične kuće u ... . Sada u kući pored tužilje i tuženog žive tužiljin bivši suprug i sin tuženog i tužiljine ćerke. Kuća se sastoji od prizemlja i sprata ali nije fizički podeljena, pa zajednički koriste kuhinju i kupatilo dok jednu sobu koristi tužilja a drugu tuženi i u sobama se zaključavaju. Na poziv tužilje intervenisala je policija 30.08.2019. godine i tada su utvrdili da nema narušavanja javnog reda i mira, već da postoji nerešen imovinsko-pravni odnos između stranaka. U porodici postoje nesuglasice između parničnih stranaka, a konflikt je kulminirao 29.09.2019. godine kada je tuženi tužilji nakon prepirke naneo povrede tako što joj je zadao udarac otvorenom šakom u predelu glave preko desnog uha i prevrnuo sto na kojem su bili tanjiri, tako da su njihovi međusobni odnosi postali trajno i ozbiljno poremećeni. Zbog zadobijenih povreda u ovom događaju tužilja je pregledana u hitnoj pomoći u ... i tada su konstatovane povrede u vidu crvenila u predelu poglavine desno i u predelu desnog uha. Zbog navedenog događaja tuženom su naređenjem MUP, PU Sombor PS ... od 29.09.2019. godine, izrečene hitne mere privremene zabrane kontaktiranja i prilaženja tužilji kao i hitna mera udaljavanja iz kuće u ... . Ove mere produžene su rešenjem Osnovnog suda u Somboru od 01.10.2019. godine u trajanju od 30 dana. Po isteku navedenih mera tuženi se vratio da živi u kuću u ... . Po oceni Centra za socijalnli rad u ... postoji visoki stepen rizika od ponavljanja nasilja u porodici kao i recidiv u nasilnom ponašanju zeta s obzirom na to da se vratio da živi u ... . Prema mišljenju veštaka neuropsihijatrije i sudske psihijatrije netrpeljivost između parničnih stranaka prisutna je dugi niz godina. Usled smanjenog praga frustracione tolerancije kod tuženog se mogu prepoznati izvesni elementi agresivnog reagovanja. Sa druge strane tužilja je sklona teatralnom, javnom i bučnom izražavanju emocija kao načinu rešavanja problema pa imajući u vidu opisane ličnosti tužilje i tuženog u konfliktnim situacijama oni reaguju tako da dođe do eskalacije sukoba kao posledice uzajamnog provokativnog ponašanja. Konflikti su uzrokovani nerešenim imovinskim odnosima.

Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su pravilno nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo iz čl. 197 i 198. Porodičnog zakona (PZ) kada su ocenili da je zbog ponašanja tuženog prema bivšoj tašti opravdano određivanje mera zaštite od nasilja u porodici, bliže određenih u izreci prvostepene presude, na period od godinu dana koji je ocenjen kao dovoljan da bi se postigla svrha određivanja tih mera, s tim da se one mogu produžiti dok ne prestanu razlozi zbog kojih su određene.

Neosnovano se navodima revizije osporava pravilna primena materijalnog prava.

Nasilje u porodici definisano članom 197. Porodičnog zakona „“Sl. glasnik RS“ broj 18/05), tako što je u stavu prvom određeno da se pod nasiljem u porodici podrazumeva ponašanje kojim jedan član porodice ugrožava telesni integritet, duševno stanje i spokojstvo drugog člana porodice, dok su u stavu drugom istog člana navedeni karakteristični vidovi nasilja u porodici koji se u praksi najčešće ispoljavaju, uz određenje da se nasiljem u porodici smatra svako drsko, bezobzirno, zlonamerno ponašanje koje jedan član porodice ispoljava prema drugom članu porodice. Prema članu 198. stav 1. Porodičnog zakona protiv člana porodice koji vrši nasilje sud može odrediti jednu ili više mera zaštite od nasilja u porodici kojim se privremeno zabranjuje ili ograničava održavanje ličnih odnosa sa drugim članovima porodice.

Pravilno tumačenje navedene odredbe podrazumeva da, da bi se radilo o nasilju u porodici, mora postojati jasna granica između žrtve i nasilnika, pri čemu je član porodice – žrtva nasilja, podređen i nemoćan u odnosu na člana porodice koji se smatra nasilnikom, koji voljno-drskim, bezobzirnim i zlonamernim ponašanjem ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje i spokojstvo drugog člana porodice (žrtve). Razgraničenje između nasilnika i žrtve u porodičnom okruženju od uticaja je i na utvrđenje postojanja nasilja u porodici, ali i za određivanje adekvatne mere zaštite od nasilja, čija je svrha sprečavanje i prestanak takvog ponašanja koje predstavlja nasilje.

Iz utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su pravilno zaključili da se ponašanje tuženog može okarakterisati kao nasilje nad tužiljom, jer se u konkretnom slučaju radi o ozbiljno i trajno poremećenim odnosima koji su uzrokovani nerešenim imovinskim odnosima u kojima obe stranke pokazuju određeni stepen netolerancije, netrpeljivosti i verbalnih akata. Naime, nanošenje ili pokušaj nanošenja telesne povrede, izazivanje straha pretnjom ubistva ili nanošenja telesne povrede članu porodice ili njemu bliskom licu, drskost, bezobzirnost i zlonamernost su komponente nasilja u porodici, njegova suštinska obeležja, koja ga jasno razlikuju od dozvoljenog ponašanja. Da bi kriterijumi za konkretizaciju ovih pravnih standarda doveli do adekvatne i prvovremene reakcije na nasilje u cilju njegovog sprečavanja, neophodno je da sud pokaže „nultu toleranciju“ na nasilje, što podrazumeva da se svako ponašanje koje odstupa od standarda „normalnog“ ophođenja i komunikacije sa članovima porodice kvalifikuje kao nasilje u porodici.

Suprotno navodima revizije, nižestepeni sudovi su donoseći pobijenu presudu pravilno primenili odredbu člana 197. Porodičnog zakona - PZ dajući uverljive i pravilne razloge za svoj zaključak o tome da je došlo do porodičnog nasilja, odnosno da je u pitanju model ponašanja tuženog koji obuhvata razne radnje i ponašanja koji predstavljaju akt psihičkog nasilja (ugrožava duševno zdravlje i spokojstvo tužilje) i primenom odredbe člana 198. stav 2. tačka 3. i 5. PZ da bi se predupredilo novo nasilje prema njoj su određene mere iseljenja iz porodične kuće u ..., zabrane približavanja tuženog tužilji i pristup oko mesta njenog stanovanja na period od godinu dana saglasno odredbama člana 198. stav 3. PZ.

Nisu osnovani revizijski navodi kojima se napada dužina trajanja i celishodnost i svrsishodnost određene mere zaštite od nasilja u porodici jer ova mera koja je određena pobijenom presudom je u okviru zakonskog maksimuma u trajanju od godinu dana na osnovu člana 198. stav 3. PZ. Ranije određena mera zaštite od nasilja u porodici pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Somboru P2 558/19 od 10.02.2020. godine važila je godinu dana saglasno članu 198. stav 3. PZ i 3, 4. i 5. ZPP pa ona nema uticaja na pravilnost i trajanje mere zaštite određene pobijenom presudom.

Suprotno navodima revizije sudovi pravilno zaključuju da su odnosi stranaka ozbiljno narušeni i prouzrokovani spornim imovinsko-pravnim pitanjem. Tuženi revizijskim navodima ukazuje da želi da ostvari zaštitu svojih imovinsko-pravnih interesa. Međutim on ima mogućnost da koristi druga zakonska sredstva kojima bi eventualno realizovao svoja imovinska prava po osnovu sticanja u porodičnoj zajednici jer je za odlučivanje u ovom postupku irelevantno pitanje sticanja ili postojanja eventualnog obligaciono-pravnog zahteva. Pri tome, drugostepeni sud je pravilno primenio odredbe članova 197. i 198. Porodičnog zakona, a imajući u vidu mišljenje nadležnog Centra za socijalni rad.

Takođe, navodima revizije tuženog kojima se ukazuje da se radi o izolovanom incidentu, ne dovodi se u sumnju pravilnost pobijane presude. Naime, utvrđeno je da se tužilja oseća ugroženo i uplašeno, a da je ponašanje tuženog prema tužilji imalo elemente nasilničkog, bezobzirnog i zlonamernog, kako u periodu pre tako i u periodu nakon spornog događaja od 29.09.2019. godine, sledi da za osećaj ugroženosti i uplašenosti tužilje postoji uzrok u ponašanju tuženog. Zbog toga se navodima revizije tuženog neosnovano pobija pravilnost primene materijalnog prava

Pretežni deo navoda tuženog u reviziji odnosi se na pogrešno i nepotpuno utvrđenoj činjenično stanje a koji nisu dozvoljen revizijski razlog u smislu člana 407. stav 1. ZPP.

Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić