Rev 70/2021 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 70/2021
15.09.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužioca JP „Novi Dom“ Vranje, koga zastupa Danijel Stamenković advokat iz ..., protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Ljubiša Tomašević advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2148/19 od 27.05.2020. godine, ispravljene rešenjem istog suda Gž 2148/19 od 10.08.2020. godine, u sednici veća održanoj 15.09.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 2148/19 od 27.05.2020. godine, ispravljene rešenjem istog suda Gž 2148/19 od 10.08.2020. godine.

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev tužienog za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P 1660/17 od 21.03.2019. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i održan je u celosti na snazi zaključak o izvršenju izvršitelja za područje Osnovnog suda u Vranju Žikice Trajkovića, Ivk 3626/2015 od 30.09.2015. godine za iznos glavnog duga od 4.931,25 dinara na ime pruženih usluga grejanja za oktobar 2014. godine sa zakonskom zateznom kamatom počev od 21.10.2014. godine do konačne isplate i za troškove izvršenja u iznosu od 4.200,00 dinara. Stavom drugim izreke, ukinut je u celosti zaključak o izvršenju izvršitelja Stanka Filipovića I.Ivk 830/2014 od 05.11.2014. godine. Stavom trećim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu, na ime pruženih usluga grejanja za period od januara 2014. godine do septembra 2014. godine, isplati iznos od ukupno 44.381,25 dinara, i to po 4.931,25 dinara za svaki mesec sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog iznosa do isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 34.757,16 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 19.500,00 dinara počev od dana izvršnosti odluke do konačne isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 2148/19 od 27.05.2020. godine, ispravljenom rešenjem istog suda Gž 2148/19 od 10.08.2020. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Vranju P 1660/17 od 21.03.2019. godine u stavu prvom izreke, tako što je odbijen tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tuženi da tužiocu plati na ime naknade za pružene usluge grejanja za oktobar mesec 2014. godine iznos od 4.931,25 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 21.10.2014. godine pa do isplate, kao i troškove izvršenja u iznosu od 4.200,00 dinara i ukinut je u celosti zaključak o izvršenju I.Ivk 3626/15 od 30.09.2015. godine, kako za navedeni glavni dug sa zakonskom zateznom kamatom tako i za troškove izvršenja u iznosu od 4.200,00 dinara. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu drugom i trećem izreke, tako što je odbijen tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tuženi da tužiocu plati na ime naknade za pružene usluge grejanja, u periodu od januara 2014. godine do septembra 2014. godine, iznos od 44.381,25 dinara, i to po 4.931,25 dinara za svaki mesec sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog iznosa do isplate i ukinut je u celosti zaključak o izvršenju izvršitelja Stanka Filipovića iz Vranja I.Ivk 830/2014 od 05.11.2014. godine. Stavom trećim izreke, preinačena je odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u stavu četvrtom izreke prvostepene presude, tako što je obavezan tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 67.900,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 19.740,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, shodno članu 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku..

Tuženi je podneo odgovor na reviziju.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011, 49/2013-US, 74/2013-US, 55/2014, 87/2018, 18/2020, u daljem tekstu: ZPP), i ocenio da revizija tužioca nije dozvoljena.

Članom 468. stav 1. ZPP propisano je da sporovi male vrednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Članom 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda (donete u postupku u sporu male vrednosti) nije dozvoljena revizija.

Predlog za izvršenje u ovoj pravnoj stvari podnet je 31.01.2014. godine, a kao vrednost predmeta spora označen je iznos od 43.574,31 dinara. Prvostepena presuda doneta je 21.03.2019. godine, dok je drugostepena presuda doneta 27.05.2020. godine.

Iz navednog proizlazi da je pobijana drugostepena presuda doneta u postupku u sporu male vrednosti u kojem revizija nije dozvoljena. U toj vrsti spora dozvoljenost revizije se ne ceni prema odredbi člana 13. stav 1. tačka 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 55/14), odnosno noveliranoj odredbi člana 403. stav 2. tač. 2. i 3. ZPP.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u izreci.

Tuženom ne pripada pravo na naknadu troškova revizijskog postupka, jer sastav odgovora na reviziju nije bila nužna radnja za odlučivanje u revizijskom postupku, zbog čega je, primenom člana 165. ZPP, odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća-sudija

Branislav Bosiljković,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić