
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 709/2020
07.10.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Vladimir Damljanović advokat iz ..., sa umešačem na strani tužioca BB iz ..., protiv tuženih Preduzeća za proizvodnju, spoljnu i unutrašnju trgovinu „Falc East“ DOO Knjaževac, koga zastupa punomoćnik Dušica Grba advokat iz ..., JP „Stan“ Užice, koga zastupa punomoćnik Mihailo Todosijević advokat iz ... i Grada Užica, koga zastupa Gradski pravobranilac Užice, radi utvrđenja prava svojine, odlučujući o revizijama tuženih JP „Stan“ Užice i Grada Užica izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 596/19 od 11.07.2019. godine, u sednici održanoj 07.10.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
USVAJAJU SE revizije tuženih JP „Stan“ Užice i Grada Užica i UKIDA presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 596/19 od 11.07.2019. godine u stavovima drugom i trećem izreke i predmet u tom delu vraća drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Užicu P 3428/18 od 19.11.2018. godine, stavom prvim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi prema tuženima da je tužilac po osnovu održaja vlasnik poslovnog prostora označenog brojem posebnog dela .., površine 44,95 m2, koji se nalazi na međuspratu poslovno- stambene zgrade u ... u ulici ... broj .., izgrađene na kp.br. .. KO ..., upisana u LN broj .. KO ... što bi tuženi bili dužni priznati i omogućiti da tužilac ovo pravo upiše kod SKN Užice. Stavom drugim izreke obavezan je tužilac da tuženom Preduzeću za proizvodnju, spoljnu i unutrašnju trgovinu „Falc East“ DOO Knjaževac na ime troškova parničnog postupka isplati 240.585,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti odluke o troškovima do konačne isplate. Stavom trećim izreke obavezan je tužilac da tuženom JP „Stan“ Užice naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 112.005,00 dinara. Stavom četvrtim izreke obavezan je tužilac da tuženom Gradu Užicu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 142.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do konačne isplate. Stavom petim izreke odbijen je kao neosnovan zahtev prvotuženog za naknadu troškova postupka za iznos od još 112.500,00 dinara sa kamatom od izvršnosti odluke do konačne isplate. Stavom šestim izreke odbijen je zahtev tuženog Grada Užica za naknadu troškova postupka za iznos od još 36.750,00 dinara sa kamatom od izvršnosti odluke do konačne isplate.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 596/19 od 11.07.2019. godine stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u odnosu na tuženog Preduzeće za proizvodnju, spoljnu i unutrašnju trgovinu „Falc East“ DOO Knjaževac. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u odnosu na tužene JP „Stan“ Užice i Grad Užice, tako što je usvojen tužbeni zahtev i utvrđeno da je tužilac po osnovu održaja vlasnik poslovnog prostora označenog brojem posebnog dela .., površine 44,95 m2, koji se nalazi na međuspratu poslovno stambene zgrade u ... u ulici ... broj .., izgrađene na kp br. .. KO ..., upisana u LN broj .. KO ..., što su označeni tuženi dužni priznati i omogućiti da tužilac ovo pravo upiše kod SKN Užice. Stavom trećim izreke obavezani su tuženi JP „Stan“ Užice i Grad Užice da tužiocu solidarno isplate troškove parničnog postupka u iznosu od 499.660,00 dinara.
Protiv preinačujućeg dela pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi JP „Stan“ Užice i Grad Užice su blagovremeno izjavili revizije zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 .... 87/18) i utvrdio da su revizije osnovane.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju pravni prethodnik tuženog JP „Stan“ Užice, nekadašnji SIZ stanovanja opštine Užice svojevremeno je bio investitor izgradnje poslovno-stambenog objekta u ... u ulici ..., sada ulica ..., za koji je dobijena upotrebna dozvola na osnovu rešenja od 27.12.1983. godine. U fazi izgradnje objekta Industrija obuće i plastike „Leda“ iz Knjaževca je sa investitorom zaključila ugovor 24.08.1981. godine, kojim udružuje sredstva za finansiranje poslovnog prostora na prvom spratu, površine 90,80 m2 kao i 32% ili 29,05 m2 zajedničkog prostora. Ugovorne strane su u potpunosti izvršile svoje ugovorne obaveze i poslovni prostor je predat u državinu i svojinu udružiocu sredstava, a rešenjem opštinske uprave od 20.02.1997. godine izvršen je administrativni prenos prava sukorišćenja sa pravom uknjižbe na izgrađenom građevinskom zemljištu u državnoj svojini na sukorisnika Mešovito preduzeće Fabrika obuće „Leda“ iz Knjaževca na kome ima u svojini izgrađen poslovni prostor. Prvobitni poslovni prostor površine 90,80 m2 podeljen je na dva poslovna prostora: prodavnicu obuće „Leda“ i sporni poslovni prostor. Mešovito preduzeće Fabrika obuće „Leda“ Knjaževac kao prodavac i tužilac kao kupac su dana 19.09.1994. godine zaključili u pisanoj formi ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora, površine 44,15m2 koji je umesto tužioca potpisao umešač BB, bez overenog punomoćja za zaključenje ugovora. Ugovor nije overen u sudu, a izvršen je u celini tako što su tužilac i BB 26.09.1994. godine ušli u posed poslovnog prostora, isplatili kupoprodajnu cenu i izvršili unutrašnje radove koje su finansirali po pola, a zatim u narednih nekoliko godina izdavali lokal u zakup i delili zakupninu. U toku 1997. godine pregradili su lokal na pola, otvorili još jedna ulazna vrata i od tada svaki od njih koristi svoj deo u površini od oko 22 m2 i izdaje ga trećim licima u zakup. Prema planu posebnih delova zgrade, sporni poslovni prostor označen je brojem .., površine 44,95 m2 i nalazi se na međuspratu poslovno stambene zgrade koja ima suteren, prizemlje, 22 sprata i potkrovlje, izgrađena na kp br .. KO ... . U listu nepokretnosti broj .. KO ... za predmetni poslovni prostor broj .. navedeno je da vlasnik odnosno držalac nije utvrđen, dok je u listu V-podaci o zgradama i drugim građevinskim objektima, navedeno da poslovno stambena zgrada ima odobrenje za upotrebu, da se nalazi u ulici ... broj .. u ..., te da su nosioci prava na objektu vlasnici posebnih delova (mešovita svojina) i Republika Srbija, JP „Stan“ Užice (državna svojina, pravo korišćenja). Poslovno stambena zgrada se nalazi na kp. br. ..-gradsko građevinsko zemljište, a kao nosioci prava na zemljištu upisani su tuženi Grad Užice (javna svojina) i Republika Srbija, vlasnici posebnih delova objekta (pravo korišćenja, državna svojina) sa zajedničkim obimom udela. Tužilac je u jednom periodu bio upisan kao držalac spornog poslovnog prostora, a osnivanjem Katastra nepokretnosti za KO Užice, upućen je javni poziv vlasnicima i držaocima posebnih delova u predmetnoj stambenoj zgradi radi izlaganja na javni uvid i prilaganja relevantnih isprava. Pošto tužilac nije dostavio sudski overen ugovor o kupoprodaji njegov zahtev za upis prava svojine je odbačen rešenjem od 13.07.2015. godine. Nad Mešovitim preduzećem Fabrika obuće „Leda“ DD Knjaževac otvoren je stečaj 31.07.2001. godine i u stečajnu masu unet je poslovni prostor u kome je bila prodavnica obuće stečajnog dužnika, dok sporni poslovni prostor nije unet u stečajnu masu.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtev zaključujući da tuženi nisu pasivno legitimisani u ovoj parnici, jer tuženi „Falc East“ DOO Knjaževac nije pravni sledbenik prodavca Mešovitog preduzeća Fabrika obuća „Leda“ DD Knjaževac, dok tuženi JP „Stan“ i Grad Užice nisu nosioci prava svojine na spornom poslovnom prostoru, jer je tuženi JP „Stan“ upisan kao korisnik objekta – zgrade, a tuženi Grad Užice je upisan kao titular prava javne svojine na zemljištu na kome se nalazi zgrada – objekat. Budući da tužba radi utvrđenja prava svojine održajem mora biti usmerena prema licu koje ima pravo svojine na stvari, to je bespredmetno raspravljati o uslovima iz člana 28. stav 2. i 4. Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa za sticanje prava svojine na nepokretnosti u pogledu zakonitosti i savesnosti državine, da li je tužilac držao ceo poslovni prostor ili samo deo, ko je držalac preostalog dela, kao i vremenski period državine.
Drugostepeni sud je suprotno stanovištu prvostepenog suda, zaključio da su tuženi Grad Užice i JP „Stan“ pasivno legitimisani u ovoj parnici i to tuženi Grad Užice kao titular prava javne svojine na zemljištu na kome se nalazi zgrada – objekat, a tuženi JP „Stan“ Užice kao korisnik zgrade – objekta u kome je sporni poslovni prostor. Zbog toga je delimično preinačio prvostepenu presudu i usvojio tužbeni zahtev u odnosu na označene tužene nalazeći da je tužilac dokazao da je savestan držalac predmetnog poslovnog prostora od 1994. godine.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, stanovište drugostepenog suda je zasnovano na pogrešnoj primeni materijalnog prava.
Prema članu 28. stav 2. Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa, savestan i zakoniti držalac nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo svojine, stiče pravo svojine na tu stvar održajem protekom deset godina. Savestan držalac nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo svojine, stiče pravo svojine na tu stvar održajem protekom dvadeset godina (stav 4.). Državina je zakonita ako se zasniva na punovažnom pravnom osnovu koji je potreban za sticanje prava svojine i ako nije pribavljena silom, prevarom ili zloupotrebom poverenja, a savesna ako držalac ne zna ili ne može znati da stvar koju drži nije njegova, pri čemu se savesnost državine pretpostavlja u smislu člana 72. navedenog zakona.
Održajem kao orginarnim načinom sticanja svojine prestaje pravo svojine ranijeg vlasnika, pa tužilac tužbu za utvrđenje prava svojine na nepokretnosti po osnovu održaja mora podneti protiv lica koje je upisano u katastar nepokretnosti kao vlasnik nepokretnosti. Svojinska ovlašćenja u koja spada pravo korišćenja i pravo raspolaganja su sastavni deo prava svojine, pa u situaciji kada se tužbom traži utvrđenje prava svojine na određenoj nepokretnosti po osnovu održaja, onda se pored nosioca prava korišćenja, tužbom mora obuhvatiti i upisani vlasnik, s obzirom da imaoci svojinskih ovlašćenja na određenoj nepokretnosti čine jednu materijalnopravnu zajednicu i tužbom se mora zasnovati potpuno pasivno suparničarstvo svih subjekata koji imaju svojinska ovlašćenja u pogledu određene nepokretnosti. Zato se u ovoj parnici, u kojoj se traži utvrđenje prava svojine na poslovnom prostoru po osnovu održaja, ne mogu za sada prihvatiti dati razlozi drugostepenog suda za usvajanje tužbenog zahteva u odnosu na tužene JP „Stan“ i Grad Užice (kao upisanog korisnika objekta i titulara prava javne svojine na zemljištu na kome se nalazi objekat u kome je sporni poslovni prostor), jer je izostala potpuna analiza upisanog stanja u listu nepokretnosti, nosiocima prava i upisanom vlasniku, da bi se sledom toga ocenila potpunost pasivne legitimacije, odnosno da li su tužbom obuhvaćena sva lica koja su učesnici materijalnopravnog odnosa o čemu sud vodi računa po službenoj dužnosti (član 211. ZPP).
Osim toga, pravilna primena materijalnog prava iz člana 28. stav 2. i 4. Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa nalagala je da se utvrde bitne činjenice o kvalitetu i obimu državine tužioca na predmetnom poslovnom prostoru i vremenskom periodu državine, što prvostepeni sud nije raspravio zbog stanovišta da tuženi nisu pasivno legitimisani u ovoj parnici. U konkretnom slučaju traženo je utvrđenje prava svojine na poslovnom prostoru broj .., površine 44,95 m2, pri čemu je tužilac u svom iskazu tvrdio da je predmetni poslovni prostor kupio zajedno sa umešačem BB, nakon čega su obavili unutrašnje radove u lokalu, izdavali ga u zakup i delili zakupninu, a zatim pregradili lokal, otvorili još jedna ulazna vrata i od tada svako koristi svoj deo u površini od oko 22 m2, tako što ga izdaju trećim licima u zakup. Imajući u vidu navedeno, bez utvrđenja navedenih bitnih činjenica ne može se prihvatiti stanovište drugostepenog suda da su ispunjeni uslovi za sticanje prava svojine iz navedene zakonske odredbe, zasnovano na zaključku da je tužilac dokazao da je savestan držalac predmetnog poslovnog prostora od 1994. godine. Zbog toga je Vrhovni kasacioni sud ukinuo drugostepenu presudu u pobijanom preinačujućem delu, kao i odluku o troškovima postupka jer ista zavisi od uspeha stranaka u sporu.
Drugostepeni sud će imajući u vidu izložene primedbe ponovo odlučiti o žalbi tužioca, kao i o troškovima parničnog postupka.
Na osnovu člana 416. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Zvezdana Lutovac, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić

.jpg)
