Rev 729/2020 3.1.2.8.4.6; povrede prava ličnosti

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 729/2020
27.05.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Tatjana Savić Spasić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva pravde, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4633/19 od 03.10.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 27.05.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tužene Republike Srbije, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4633/19 od 03.10.2019. godine.

ODBIJA SE zahtev tužene Republike Srbije, za naknadu troškova postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 13258/18 od 07.03.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca prema tuženoj za isplatu iznosa od 500.000,00 dinara, na ime naknade nematerijalne štete zbog neosnovanog lišenja slobode, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate. Stavom drugim izreke, tužilac je obavezan da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 19.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke pa do isplate. Stavom trećim izreke, tužilac je oslobođen obaveze plaćanja sudskih taksi.

Apelacioni sud u Beogradu je, presudom Gž 4633/19 od 03.10.2019. godine, stavom prvim izreke, preinačio presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu P 13258/18 od 07.03.2019. godine, u stavu prvom izreke, tako što je obavezao tuženu da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 265.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok je u preostalom delu za iznos od 235.000,00 dinara, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, zahtev tužioca odbijen kao neosnovan. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu drugom izreke iste presude, tako što je obavezana tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati ukupan iznos od 135.600,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju iz svih zakonskih razloga.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11, 55/2014, 87/18), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužene nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da su sporovi male vrednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. U smislu odredbe člana 479. stav 6. istog Zakona, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti, revizija nije dozvoljena.

Revizija tužene izjavljena je protiv preinačujućeg dela presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4633/2019 od 03.10.2019. godine, koji iznosi 265.000,00 dinara.

Tužbu sudu tužilac je podneo 04.09.2017. godine, a tada je srednji kurs evra iznosio 119,2717 dinara. Iznos od 265.000,00 dinara po preinačujućoj presudi Apelacionog suda u Beogradu Gž 4633/19 od 03.10.2019. godine, iznosi 2.221,84 evra, odnosno ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra na dan podnošenja tužbe. To znači da je revizija tužene nedozvoljena.

Revizija tužene nije dozvoljena ni po odredbi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, koja propisuje da je revizija uvek dozvoljena ako je drugostepeni sud preinačio presudu i odlučio o zahtevima stranaka, pošto vrednost pobijanog dela drugostepene presude, ne prelazi dinarsku protivvrednost od 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, a revizija u sporovima male vrednosti nije dozvoljena.

Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u stavu prvom izreke ovog rešenja, doneo na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku.

Odluku o zahtevu za naknadu troškova postupka po reviziji, sadržanu u stavu drugom izreke ovog rešenja, Vrhovni kasacioni sud je doneo primenom odredbe člana 153. stav 1.i 165. stav 1. Zakona o parničnom postupku, imajući u vidu da tužena nije uspela u postupku po reviziji, pa joj ne pripada pravo na naknadu troškova tog postupka.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić