Rev 753/2022 3.1.2.8.1.4;.odgovornost za štetu zbog nepravilnog i nezakonitog rada pravnih lica i državn.organa

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 753/2022
17.11.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Mirjane Andrijašević i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužioca „KOMPAS 2007“ OOD Republika Bugarska, Ćustendil, Donje Ujno, čiji je punomoćnik Slavoljub Simić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije- Ministarstvo unutrašnjih poslova, Policijska uprava Vranje-Ministarstvo finansija RS, Uprava carine, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Leskovcu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2509/2021 od 14.10.2021. godine, u sednici veća održanoj 17.11.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2509/2021 od 14.10.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2509/2021 od 14.10.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Višeg suda u Vranju P 140/16 od 05.09.2018. godine, kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev da se obaveže tužena da tužiocu, na ime naknade štete zbog potpuno izgubljene vrednosti putničkog motornog vozila Volkswagen Passat, reg. oznaka ..., isplati iznos od 308.504,36 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 18.01.2014. godine do 08.09.2016. godine; odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev da se obaveže tužena da tužiocu, na ime naknade štete zbog izgubljene dobiti usled neizvršenih ugovornih obaveza, isplati iznos od 72.800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate u mestu ispunjenja, sa pripadajućom kamatom obračunatom na isti način kao glavni dug od 08.09.2016. godine do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka i obavezan tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 267.100,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011….18/2020, u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija tužioca nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a na druge bitne povrede učinjene u postupku pred drugostepenim sudom zbog kojih se reviija može izjaviti se navodima revizije određeno ne ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio registrovan za obavljanje delatnosti u inostranstvu u mestu Ćustendil u Republici Bugarskoj, između ostalog za prevoz robe i putnika. U trgovinskom registru o trgovinskim udruženjima kao upravnik tužioca, pored ostalih, upisan je i AA. Tužilac je sa „VS Decor“ u Francuskoj dana 06.10.2008. godine zaključio ugovor radi prevoza putnika, po kom je bio u obavezi da od 01.11.2008. godine svakog 1. u mesecu preveze četiri radnika molersko-farbarske struke iz Bugarske u Francusku, a da po proteku roka od šest meseci 01.05.2009. godine prvu grupu radnika koja je radila od novembra iz Francuske vrati u Bugarsku, radi korišćenja jednomesečnog odmora, a da od 01.06.2009. godine vrati za Bugarsku drugu grupu radnika koja je radila od decembra 2008. godine i takvom dinamikom rada do isteka ugovora. Za ugovoreni posao ugovorena je naknada od 400 evra. Ugovor je zaključen na period od 5 godina, pri čemu je će se ugovor primenjivati od 01.11.2008. godine. Radi realizacije posla, tužilac je nabavio predmetno vozilo Volkswagen Passat, reg. oznaka ..., a izvesnu sumu novca je morao da uloži u remont kako bi vozilo osposobio za nesmetanu vožnju do Francuske.

Prilikom ulaska u carinsko područje Niš, AA nije posedovao dokumentaciju kao dokaz o stalnom ili privremenom boravku u Republici Srbiji, dokaz o državljanstvu Republike Bugarske, kao ni pravo za upravljanje motornim vozilom sa inostranim registracionim oznakama, pri čemu brojne oznake šasije i motora ne odgovaraju fabrički utisnutim oznakama, pa je predmetno vozilo, po potvrdi o privremeno oduzetim vozilima od 18.10.2008. godine, oduzeto i protiv njega je pokrenut prekršajni postupak za carinski prekršaj iz člana 334. stav 1. tačka 1. Carinskog zakona. Rešenjem Prekršajnog suda u Vranju Pr 10088/10 od 24.05.2013. godine obustavljen je postupak, jer je zahtev podnet od strane neovlašćenog lica. Navedeno rešenje dostavljeno je Carinarnici u Nišu na dalje postupanje. Carinarnica Niš je u upravnom postupku donela rešenje Up/I 1424/2013 od 14.02.2014. godine i Up/I 1687/14 od 19.10.2015. godine, kojima je vozilo oduzeto od AA. Nakon izjavljene žalbe i poništaja rešenja od 19.10.2015. godine Uprava carine je u ponovnom postupku donela rešenje Up/I 890/16 od 17.08.2016. godine kojim je AA obavezan da za vozilo podnese carinsku deklaraciju radi vraćanja u inostranstvo, po kom nalogu je on postupio, te je vozilo istupilo iz carinskog izlaza 09.09.2016. godine.

Na ovako utvrđeno činjenično stanje, pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo iz člna 172. Zakona o obligacionim odnosima, u vezi člana 231. ZPP i dao razloge za ocenu neosnovanosti tužbenog zahteva, koje u svemu kao pravilne prihvata i ovaj sud.

Prema članu 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima pravno lice odgovara za štetu koju je njegov organ prouzrokovao trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svoje funkcije. Iz navedene odredbe proizlazi da stranka ima pravo na naknadu štete ako je šteta nastala kao posledica protivpravnosti, odnosno nezakonitog ili nepravilnog rada organa tuženih, a što proističe iz člana 35. Ustava Republike Srbije, po kome svako ima pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete koju mu je nezakonitim i nepravilnim radom prouzrokovalo službeno lice.

Da bi oštećeni ostvario pravo na naknadu štete od pravnog lica po pravilima odgovornosti za drugog, oštećeni treba da dokaže, pored opštih uslova za građansko-pravnu odgovornost (uzročna veza i šteta), da je štetu pričinio organ pravnog lica nezakonitim radom u vršenju svojih funkcija, odnosno nepravilnim radom. Pod nezakonitim radom službenog lica ili organa smatra se postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili opštem aktu, kao i propuštanje da se zakon, drugi propis ili opšti akt primeni. Pod nepravilnim radom podrazumeva se činjenje ili nečinjenje protivno uobičajenom i propisanom načinu obavljanja delatnosti koja šteti pravu ili interesima nekog lica.

Pri tom ne dovodi ni svako nepravilno postupanje državnog organa u okviru zakonskih ovlašćenja do prava trećeg lica na naknadu štete, već odgovornost pravnog lica postoji ako je šteta nastala kao posledica takvog rada njenih organa koji se može smatrati prekoračenjem, zloupotrebom ili pogrešnom primenom datih ovlašćenja.

U konkretnom slučaju, tužilac u postupku nije dokazao da je u postupanju organa tužene bilo nezakonitog i nepravilnog rada i da je usled takvog postupanja pretrpeo materijalnu štetu u visini izgubljene vrednosti vozila i izgubljene dobiti koju tužbom traži.

Prema okolnostima konkretnog slučaja, postupanje organa tužene nije bilo nezakonito, niti se može smatrati nepravilnim radom, koji bi u smislu odredbe člana 172. ZOO vodio odgovornosti tužene za predmetnu štetu. Organi tužene su prilikom oduzimanja vozila najpre postupali u skladu sa Zakonom o prekršajima, a potom i Carinskim zakonom. Bez obzira na to što je prekršajni postupak protiv AA obustavljen, jer je podnet od strane neovlašćenog lica, nakon obustavljanja prekršajnog postupka po službenoj dužnosti pokrenut je i postupak za carinski prekršaj, jer je vozilo neovlašćeno uvezeno u carinsko područje i nisu plaćene carinske dažbine. Stoga je osnov za oduzimanje vozila postojao za sve vreme trajanja prekršajnog, a potom i trajanja carinskog postupka, pa i po oceni Vrhovnog kasacionog suda ne postoji odgovornost tužene za štetu koju tužilac tvrdi da je pretpeo.

Neosnovani su navodi revizije kojima se osporava pravilna primena materijalnog prava. Ovo tim pre što se u reviziji ponavljaju navodi koji su isticani u žalbi protiv prvostepene presude, koje navode od značaja za pravilnu odluku o izjavljenoj žalbi je pravilno i obrazloženo cenio drugostepeni sud. Iz navedenih razloga, primenom člana 414. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća- sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić