
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 774/2019
23.01.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Vesne Subić i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Milan Radukin, advokat iz ..., protiv tuženog JKP „Lisje“ Novi Sad, čiji je punomoćnik Siniša Novković, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 1716/2017 od 17.10.2018. godine, u sednici održanoj 23.01.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE, odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 1716/2017 od 17.10.2018. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 1716/2017 od 17.10.2018. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 864/2016 od 01.02.2017. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen zahtev tužilje. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime naknade nematerijalne štete isplati: 70.000,00 dinara na ime pretrpljenih fizičkih bolova i 100.000,00 dinara na ime pretrpljenog straha, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 01.02.2017. godine, kao dana presuđenja, do isplate, kao i da joj naknadi troškove postupka u iznosu od 94.000,00 dinara. Stavom trećim izreke, preko dosuđenih 70.000,00 dinara do traženih 150.000,00 dinara na ime pretrpljenih fizičkih bolova i preko dosuđenih 100.000,00 dinara do traženih 150.000,00 dinara na ime pretrpljenog straha zahtev je odbijen, kao neosnovan.
Presudom Višeg suda u Novom Sadu Gž 1716/2017 od 17.10.2018. godine, stavom prvim izreke žalba tuženog je usvojena i prvostepena presuda preinačena, tako što je odbijen zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj na ime naknade nematerijalne štete isplati: 70.000,00 dinara na ime pretrpljenih fizičkih bolova i 100.000,00 dinara na ime pretrpljenog straha, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.02.2017. godine, kao dana presuđenja do isplate, kao i da joj naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 94.000,00 dinara i obavezana je tužilja da tuženom na ime troškova postupka plati 27.000,00 dinara. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženom na ime troškova žalbenog postupka plati 12.000,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je izjavila reviziju zbog pogrešene primene materijalnog prava s tim što je predložila da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. ZPP.
Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 87/18), propisano je da revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Stavom 2. istog člana propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete, koju je tužilja pretrpela usled pada u sveže iskopanu raku na ... groblju u .... Ceneći ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije, Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu da iz navoda revizije tužilje ne proizlazi da postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, kao i da ne postoji ni potreba novog tumačenja prava, ni neujednačena sudska praksa, pa imajući ovo u vidu, kao i da se u ovom slučaju radi o parnici radi naknade nematerijalne štete, u kojoj odluka o osnovanosti tužbenog zahteva i primena materijalnog prava zavise od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju, da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, sa kojih razloga je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Članom 468. stav 1. ZPP propisano je da sporovi male vrednosti, u smislu odredaba ove glave, jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Prema članu 479. stav 6. ZPP, protiv odluke drugostepenog suda kojim je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba radi naknade štete podneta je 03.02.2016. godine, a vrednost predmeta spora je 300.000,00 dinara, što prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra.
Imajući u vidu da se u ovom slučaju radi o sporu u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to je revizija tužilje nedozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.
U skladu sa napred navedenim, na osnovu člana 403. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Slađana Nakić Momirović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić