Rev 7764/2022 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 7764/2022
04.05.2023. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ..., čiji je punomoćnik Sunčica Stamenković, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Putevi Srbije“ sa sedištem u Beogradu, koga zastupa punomoćnik Branislav Popovac, advokat iz ..., odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 628/22 od 24.03.2022. godine, u sednici održanoj 04.05.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 628/22 od 24.03.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv rešenja presude Apelacionog suda u Nišu Gž 628/22 od 24.03.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P 625/18 od 16.12.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari istaknut od strane tuženog. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i utvrđeno da je ništav i ne proizvodi pravno dejstvo Sporazum o naknadi br. 465-1187/11-07 od 15.12.2011. godine, zaključen između tužioca i tuženog kod Sekreterijata za urbanizam i imovinsko-pravne poslove Grada Vranja, kojim je određena visina naknade za eksproprisano zemljište, jer je u suprotnosti sa prinudnim propisima, javnim poretkom i dobrim običajima. Stavom trećim izreke, tuženi je obavezan tužiocu na ime razlike između isplaćene naknade za eksproprisano poljoprivredno zemljište do pripadajuće naknade za preuzeto građevinsko zemljište kat.parc. br. .. po kulturi njiva 3. klase površine 7a 32m2, upisane u LN br. .. KO Vranje 1 isplati iznos od 417.240,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 16.12.2021. godine kao dana presuđenja, do isplate. Stavom četvrtim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 169.045,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 628/22 od 24.03.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Ceneći ispunjenost uslova za odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj, Vrhovni kasacioni sud nalazi da ne postoje razlozi predviđeni odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20) za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj.

Pobijanom pravnosnažnom presudom utvrđeno je da je ništav Sporazum o naknadi (za eksproprisano poljoprivredno zemljište) od 15.12.2011. godine, koji je tužilac zaključio sa tuženim i obavezan je tuženi da isplati tužiocu razliku između isplaćene naknade za poljoprivredno zemljište do visine pripadajuće naknade utvrđene prema tržišnoj ceni za preuzeto gradsko građevinsko zemljište na osnovu nalaza i mišljenja sudskog veštaka građevinske struke. Ovo zbog toga što je predmetno zemljište, iako se u vreme eksproprijacije i zaključenja sporazuma o visini naknade u katastru nepokretnosti vodilo kao poljoprivredno zemljište, već imalo status gradskog građevinskog zemljišta u 4. zoni prema važećem Generalnom urbanističkom planu Grada Vranja („Službeni glasnik Grada Vranja“ br. 7/2010), a eksproprisano je radi izgradnje deonice autoputa E-75 Beograd-Niš-granica sa Republikom Makedonijom.

Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način presuđenja, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je pobijana presuda u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim shvatanjem izraženim u odlukama Vrhovnog kasacionog suda u kojima je odlučivano o istovetnim tužbenim zahtevima, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, u situaciji kada je planskim dokumentom (u konkretnom slučaju to je Generalni urbanistički plan Grada Vranja) izvršena promena namene iz poljoprivrednog u građevinsko zemljište, a ova promena nije evidentirana u katastru nepokretnosti (članovi 83. stav 2. i 88. Zakona o planiranju i izgradnji). Revizijom se neosnovano ukazuje na drugačije odluke ovog suda i nižestepenih sudova, jer postojanje drugačije odluke ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav, jer pravilna primena prava u sporovima sa zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

Imajući u vidu navedeno, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke, primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi utvrđivanja ništavosti i sticanja bez osnova podneta je 12.03.2018. godine, a podneskom od 05.11.2021. godine tužba je preinačena povećanjem zahteva kojim je tužilac tražio isplatu 417.240 dinara, što čini i vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude, a što prema srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe, predstavlja iznos ispod 40.000 evra.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinsko-pravnom sporu, koji se odnosi na nenovčano i novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni kasacioni sud, primenom člana 403. stav 3. ZPP, našao da je revizija tuženog nedozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća-sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić