Rev 7766/2022 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 7766/2022
17.05.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Marine Milanović i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Jovica Despotović, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Putevi Srbije“ Beograd, čiji je punomoćnik Branislav Popovac, advokat iz ..., odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 527/2022 od 02.03.2022. godine, u sednici veća održanoj 17.05.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 527/2022 od 02.03.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 527/2022 od 02.03.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P 687/17 od 16.11.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijeni su kao neosnovani istaknuti prigovori stvarne nenadležnosti suda za postupnje u ovoj pravnoj stvari i litispendencije. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i utvrđeno da je apsolutno ništav sporazum o naknadi br. ... od 10.01.2012. godine zaključen kod Sekretarijata za urbanizam i imovinsko-pravne poslove Grada Vranja, između tužioca i tuženog. Stavom trećim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu na ime razlike između isplaćene naknade za poljoprivredno zemljište do pripadajuće naknade za preuzeto građevinsko zemljište i to za kp br. .. površine 500m2 i kp br. .. površine 391m2, upisane u ln.br. .. KO ..., isplati ukupan iznos od 757.439,80 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16.11.2021. godine kao dana presuđenja pa do konačne isplate, dok je odbijen kao neosnovan zahtev tužioca za traženom zakonskom kamatom na dosuđeni iznos za period od 26.01.2012. godine do 15.11.2021. godine. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 206.650,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 527/2022 od 02.03.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i navedena prvostepena presuda potvrđena u stavovima prvom, drugom, u usvajajućem delu stava trećeg i u stavu četvrtom izreke.

Protiv navedene pravnosnažne drugostepene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema članu 404. stav 1. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11...18/20), revizija je izuzetno dozvoljena, zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija (stav 2).

Po oceni Vrhovnog suda, uslovi za primenu instituta izuzetno dozvoljene revizije iz člana 404. stav 1. ZPP, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni.

Pravnosnažnom presudom odlučeno je o zahtevu tužioca za utvrđenje ništavosti sporazuma o naknadi za eksproprisano zemljište i o isplati pripadajuće razlike između isplaćene naknade za poljoprivredno zemljište (po osnovu zaključenog sporazuma) i tražene naknade za građevinsko zemljište, uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda u kojima je odlučivano u istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom. Ovo zbog toga što je predmetno zemljište, iako se u vreme eksproprijacije u katastru vodilo kao poljoprivredno zemljište, postalo građevinsko zemljište stupanjem na snagu Generalnog urbanističkog plana Grada Vranja. Naime, kod utvrđenja da je pre donošenja pravnosnažnog rešenja o eksproprijaciji donet planski dokument o prenameni zemljišta iz poljoprivrednog u gradsko građevinsko zemljište, kao u konkretnom slučaju, u takvoj situaciji se novčana naknada odmerava u skladu sa stvarnim statusom zemljišta. Stupanjem na snagu planskog dokumenta kojim je promenjena namena zemljišta u građevinsko zemljište, vlasnici tog zemljišta stiču prava i obaveze propisane Zakonom o planiranju i izgradnji i podzakonskim aktima donetim na osnovu zakona, bez obzira na činjenicu što organ nadležan za upis na nepokretnostima i pravima na njima nije sproveo promenu u javnoj knjizi o evidenciji nepokretnosti i prava (član 83. stav 2 Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS“, br.72/09...83/18)). Takođe, u sprovedenom postupku nižestepeni sudovi su tržišnu vrednost eksproprisanih nepokretnosti utvrdili na način koji ne odstupa od pravnog shvatanja o određivanje visine naknade za eksproprisanu nepokretnost izraženog kroz sudske odluke Vrhovnog kasacionog suda. Kod navedenog, bez uticaja su priložene sudske odluke, jer je u njima odlučeno na osnovu drugačijeg činjeničnog stanja i pravnog osnova.

Kako na osnovu iznetog proizlazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stava 1. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi utvrđenja ništavosti sporazuma podneta je 06.03.2017. godine, a preinačena je podneskom od 11.10.2019. godine isticanjem i novčanog zahteva u iznosu od 757.439,80 dinara, koji predstavlja vrednost predmeta spora, na osnovu člana 30. stav 1. ZPP.

Imajući u vidu da se radi o imovinsko-pravnom sporu, u kome se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u kome vrednost predmeta spora ne prelazi imovinski cenzus propisan citiranom odredbom člana 403. stav 3. ZPP, to je Vrhovni sud našao da revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke rešenja.

Predsednik veća – sudija

Jelica Bojanić Kerkez, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić