Rev 8194/2021 3.1.2.8.1.4.; 3.1.2.8.3.2

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 8194/2021
10.06.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužioca Lovačkog udruženja „Varovnice“ iz Mladenovca, čiji je punomoćnik Pavle Brkić, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Beograda, koga zastupa Gradsko javno pravobranilaštvo, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 8586/19 od 14.04.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 10.06.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

USVAJA SE revizija tužioca i PREINAČUJE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž 8586/19 od 14.04.2021. godine, tako što se ODBIJA, kao neosnovana, žalba tuženog i POTVRĐUJE presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 26782/16 od 20.02.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 26782/16 od 20.02.2019. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi Grad Beograd da tužiocu Lovačkom udruženju „Varovnice“ iz Mladenovca, isplati na ime naknade materijalne štete iznos od 1.000.000,00 dinara i to: iznos od 200.000,00 dinara na ime obične štete i iznos od 800.000,00 dinara na ime izmakle koristi, sa zakonskom zateznom kamatom od 20.02.2019. godine kao dana presuđenja do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca u delu kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da tužiocu isplati zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 1.000.000,00 dinara počev od 08.08.2015. do 19.02.2019. godine. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca u delu kojim je tražio da se obaveže tuženi da tužiocu isplati na ime naknade nematerijalne štete iznos od 400.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 08.08.2015. godine do isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 227.100,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20.02.2019. godine, kao dana presuđenja do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 8586/19 od 14.04.2021. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 26782/16 od 20.02.2019. godine u stavu prvom izreke, tako što je odbijen tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu isplati na ime naknade materijalne štete iznos od 1.000.000,00 dinara i to: iznos od 200.000,00 dinara na ime obične štete i iznos od 800.000,00 dinara na ime izmakle koristi, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20.02.2019. godine kao dana presuđenja do isplate. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu četvrtom izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P 26782/16 od 20.02.2019. godine, tako što je obavezan tužilac da tuženom naknadi iznos od 119.250,00 dinara u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka presude.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP koje su učinjene u postupku pred drugostepenim sudom i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je cenio da je revizija tužioca dozvoljena po članu 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 18/20), ispitao je pobijanu presudu na osnovu člana 408. tog Zakona i utvrdio da je revizija tužioca osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Prema utvrđenom činjeničnom stanju, dana 07.08.2015. godine na otvorenoj livadi lovišta „Varovnice“ u ataru sela Granice, Opština Mladenovac, u lovištu u kojem tužilac gazduje, psi lutalice napali su i izujedali srnu koja je podlegla povredama i uginula. Lovočuvar je u momentu štetnog događaja stigao na lice mesta i oterao pse lutalice, nakon čega se psi više nisu pojavljivali. Uginula srna je bila odrasla životinja, imala je više od dve godine, bila je u završnoj fazi laktacije, tj. imala je mladunce i pred njom su bila još bar dva reproduktivna ciklusa. Da se štetni događaj nije dogodio srna bi imala u proseku po dva laneta u jednoj reproduktivnoj fazi zbog čega je visina stvarne štete u konkretnom slučaju 1.000.000,00 dinara, i to 200.000,00 dinara na ime obične štete i 800.000,00 dinara na ime izmakle koristi.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev, nalazeći da je tuženi odgovoran za nastalu štetu u smislu člana 184. Zakona o obligacionim odnosima, kojim je propisano da preduzeće i druga pravna lica koja vrše komunalnu ili drugu sličnu delatnost od opšteg interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovno vrše svoju uslugu, i u smislu Zakona o komunalnim delatnostima, gde je određeno da Grad Beograd uređuje i obezbeđuje uslove za obavljanje komunalnih delatnosti, u koje poslove spada i hvatanje i zbrinjavanje pasa lutalica.

Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev, nalazeći da je šteta nastupila u lovištu tužioca za koje je on na osnovu člana 29. Zakona o divljači i lovstvu („Službeni glasnik RS“ broj 18/10), ovlašćen da pse bez vlasnika koji se nalaze u lovištu i predstavljaju opasnost za divljač, ukloni bez posebne dozvole, tumačeći citiranu odredbu tog Zakona da se ne radi o dispoziciji (mogućnosti tužioca da preduzima ove radnje), već o ovlašćenju tužioca i samim tim obavezi da uklone pse lutalice iz svog lovišta na način kako je to uređeno citiranim zakonom i podzakonskim aktima. Drugostepeni sud je, dakle, stao na stanovište da je tužilac u skladu sa Pravilnikom o načinu organizovanja stručne službe za gazdovanje lovištem („Službeni glasnik RS“ broj 26/12) morao organizovati postupak uklanjanja pasa lutalica iz dvorišta, na način kako je to propisalo nadležno ministarstvo, sve shodno pomenutoj odredbi člana 29. Zakona o divljači i lovstvu.

Osnovano je revizijom tužioca ukazano da je stanovište drugostepenog suda zasnovano na pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Odredbom člana 29. Zakona o divljači i lovstvu („Službeni glasnik RS“ broj 18/10) stavom 1. određeno je da psi i mačke bez vlasnika ili bez kontrole vlasnika koji se nalaze u lovištu bez dozvole korisnika lovišta, a predstavljaju neposrednu opasnost po divljač, mogu se pod propisanim uslovima ukloniti iz lovišta bez posebne dozvole, dok je stavom 2. određeno da ministar bliže propisuje uslove i način za uklanjanje pasa i mačaka bez vlasnika ili bez kontrole vlasnika lovišta.

Odredbom člana 5. stav 2. tačka 11. Pravilnika o načinu organizovanja stručne službe za gazdovanje lovištem („Službeni glasnik RS“ broj 26/12) određeno je da se stručna služba za gazdovanje lovištem u pogledu obavljanja stručnih aktivnosti i poslova korišćenja, upravljanja, zaštite i unapređivanja populacije divljači i njihovih staništa i preduzimanja radnji za sprovođenje planskih dokumenata organizuje na način da se obezbedi preduzimanje stručnih mera u pogledu sprečavanja štete na divljači i štete od divljači.

Odredbom člana 20. Pravilnika o korišćenju lovišta koji uređuje Lovački savez Srbije preko lovačkih udruženja, stavom 1. određeno je da se divljač van režima zaštite i psi i mačke koji se bez kontrole i bez odobrenja korisnika lovišta kreću po lovištu, love u organizovanim akcijama prilikom lova na druge vrste divljači.

U konkretnom slučaju drugostepeni sud je propustio da primeni stav 2. odredbe člana 29. Zakona o divljači i lovstvu, gde je propisano da ministar bliže propisuje uslove i način uklanjanja pasa i mačaka bez vlasnika ili bez kontrole vlasnika lovišta, zbog čega je tužilac radnje uklanjanja pasa i mačaka iz lovišta mogao da izvrši samo na način kako je to propisalo nadležno ministarstvo, iz čega proističe da u situaciji kada je izostalo propisivanje načina uklanjanja pasa i mačaka od strane ministarstva, tužilac radnje uklanjanja pasa i mačaka nije mogao ni da izvrši,i zbog čega je Vrhovni kasacioni sud preinačio drugostepenu presudu, odbio žalbu tuženog i potvrdio presudu prvostepenog suda.

Preinačenjem drugostepene odluke odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda i u delu odluke o troškovima prvostepenog postupka koji su tužiocu pravilno priznati primenom člana 153. stav 1. ZPP.

Na osnovu člana 416. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci presude.

Predsednik veća - sudija

Vesna Subić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić