Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi su dali odgovor na reviziju.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku-ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11 ... 18/20), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, između tužilje, kao ... Fudbalskog saveza Srbije i sportiste – fudbalera BB, kao klijenta, zaključen je standardni ugovor o zastupanju na period od 24 meseca, koji je stupio na snagu 01.06.2013. godine, a koji je overen kod Fudbalskog saveza Srbije. Prema članu 2. ugovora, predviđeno je da jedino klijent može da plati naknadu agentu za igrače za posao koji mu je obavio i da će agent za igrače dobiti proviziju od 25% od godišnje bruto plate igrača na osnovu ugovora o radu o kojem je pregovarao ili je pregovarao agent za igrače, a koja provizija će biti isplaćena u paušalnom iznosu na početku ugovora o radu. Prema članu 5. ugovorne strane su se saglasile da će poštovati statut, pravilnike, uputstva i odluke nadležnih organa FIFA, konfederacije i saveza, kao i odredbe javnog prava koji uređuju zapošljavanje i ostale zakonske propise koji važe na teritoriji saveza, kao i međunarodne zakone i sporazume na snazi. Tužilja je u dužem vremenskom periodu vodila karijeru fudbalera BB i njen zadatak je bio da obezbedi da bude slobodan igrač, jer je bio zapostavljen u klubu u kome je igrao i da ga, s obzirom na njegove potencijale dovede u Super ligu. Tužilja i igrač BB zaključili su aneks ugovora u kome je navedeno „Lučani, maj 2015. godine“, koji je potpisao BB, kojim se potvrđuje da do dana potpisivanja tužilja, njegov agent nije naplatila proviziju od 25% od njegove godišnje bruto plate, te da će sredstva uložena u razvoj njegove karijere naplatiti od budućeg transfera. U toku 2014. godine bilo je više zainteresovanih klubova, između ostalih i tuženi FK „Mladost“ Lučani, čije rukovodstvo je stupilo u kontakt sa tužiljom i započelo pregovore oko prelaska igrača BB u tuženi FK „Mladost“ Lučani, kojom prilikom je i dogovoren prelazak igrača BB u tuženi FK „Mladost“ Lučani, s tim da do januara 2015. godine BB nastupa kao igrač amater, a da se nakon toga zaključi profesionalni ugovor. U pregovorima se došlo i do toga da tužilji pripadne 50% od transfera igrača iz tuženog FK „Mladost“ Lučani, zbog čega je zaključen i pisani ugovor 05.07.2014. godine između tužilje i tuženog FK „Mladost“ Lučani, kojim su bliže regulisana prava i obaveze tužilje, kao zastupnika igrača BB. Prema članu 1. ugovorne strane su se sporazumele da će budući transfer igrača biti dogovoren u obostranu korist kluba i igrača, a članom 2, da novčana nadoknada od transfera igrača BB iz kluba pripadne po pola klubu i agentu u odnosu 50% prema 50%. Ugovor je potpisan od strane tužilje i predsednika tuženog FK „Mladost“ Lučani, GG. Tuženi FK „Mladost“ Lučani i igrač BB zaključili su ugovor o profesionalnom igranju za period od 10.01.2015. godine do 30.06.2016. godine. Tužilji je od strane tuženog FK „Mladost“ Lučani 04.07.2014. godine isplaćeno 5.000 evra, o čemu je sačinjena priznanica u kojoj je navedeno da je iznos isplaćen tužilji od strane tuženog FK „Mladost“ Lučani na ime obeštećenja za igrača BB. Za vreme trajanja prvog ugovora o profesionalnom igranju koji su zaključili tuženi FK „Mladost“ Lučani i igrač BB istekao je Standardni ugovor o zastupanju zaključen između tužilje i igrača BB, tako da tužilja počev od 01.06.2015. godine više nije bila agent igrača BB. Nakon isteka prvog ugovora o profesionalnom igranju koji je zaključen između tuženog FK „Mladost“ Lučani i igrača BB od 30.06.2016. godine, s obzirom da igrač nije uspeo da pronađe inostrani angažman, zaključen je novi ugovor o profesionalnom igranju između istih za period od 25.08.2016. godine do 30.06.2018. godine. U toku važenja tog ugovora pojavio se agent DD sa ponudom FK „VV“ iz ... za igrača BB i upravni odbor tuženog FK „Mladost“ Lučani je odlučio da istu prihvati, kao i da se novac od transfera ustupi tuženom Lučanskom fudbalskom klubu „Mladost“ Lučani sa kojim je tuženi FK „Mladost“ Lučani imao zaključen ugovor o poslovno - tehničkoj saradnji. Transfer je realizovan i 24.08.2017. godine zaključen je ugovor o transferu između tuženog Lučanskog fudbalskog kluba „Mladost“ Lučani, FK „VV“ i igrača BB.

Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio protivtužbeni zahtev tuženih i utvrdio da je ugovor zaključen između tužilje i tuženog FK „Mladost“ Lučani 05.07.2014. godine ništav pravni posao u smislu člana 103. Zakona o obligacionim, jer je protivan članu 19. stav 8. Pravilnika o agentima za igrače FIFA i da tužilja nema pravo na traženu naknadu. Prvostepeni sud je smatrao da se tužilja, kao agent za igrače prilikom zastupanja igrača BB morala pridržavati odredbi Pravilnika o agentima za igrače FIFA zaključujući sporni ugovor sa tuženim FK „Mladost“ Lučani 05.07.2014. godine, iz čije sadržine proizlazi da u vezi sa transferom igrača BB iz tuženog FK „Mladost“ Lučani ima zajednički interes sa tim klubom i to poslovni, u podeli novca na jednake delove od budućeg transfera igrača iz tuženog FK „Mladost“ Lučani u drugi klub, iako je u tom trenutku sa igračem BB imala zaključen standardni ugovor o zastupanju, kojim je pored ostalog članom 2. bilo predviđeno da jedino klijent može da plati naknadu agentu za igrače za posao koji je obavio i da je na taj način postupala suprotno članu 19. stav 8. Pravilnika o agentima za igrače FIFA. S obzirom da je utvrdio da je sporni ugovor ništav pravni posao, prvostepeni sud je odbio kao neosnovan zahtev tužilje.

Drugostepeni sud je odlučujući o žalbi tužilje istu odbio, kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu, prihvatajući razloge koje je prvostepeni sud dao za svoju odluku. Pored razloga koje je naveo prvostepeni sud, drugostepeni sud je smatrao da je sporni ugovor ništav pravni posao jer je protivan i članu 29. Pravilnika o agentima za igrače FIFA, jer je spornim ugovorom tužilja sa tuženim FK „Mladost“ Lučani ugovorila naknadu od 50% od transfera igrača iz tuženog FK „Mladost“ Lučani u drugi fudbalski klub.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda stanovište nižestepenih sudova se ne može prihvatiti kao pravilno, jer je zasnovano na pogrešnoj primeni materijalnog prava, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

Prema Pravilniku o agentima za igrače FIFA, koji se primenjivao u vreme kada je zaključen sporni ugovor, agent za igrače je fizičko lice, koje za naknadu, predstavlja igrače klubovima u cilju pregovaranja ili ponovnog pregovaranja o ugovoru o radu ili predstavlja jedan klub drugom klubu s ciljem da se zaključi ugovor o transferu u skladu sa odredbama iz ovog pravilnika. Glavom IV članom 19. navedenog Pravilnika propisana su prava i obaveze agenata za igrače. Stavom 1. navedenog člana propisano je da agent za igrače ima pravo da zastupa igrača ili klub samo ukoliko je sa tim igračem ili klubom zaključio odgovarajući ugovor o zastupanju u pisanoj formi. Stavom 4. da će u ugovoru o zastupanju biti izričito navedeno ko je odgovoran za plaćanje agenta za igrače i na koji način. Biće uzeti u obzir svi zakonski propisi koji važe na teritoriji saveza. Plaćanje isključivo vrši klijent agenta za igrače direktno agentu za igrače. Međutim, nakon zaključenja određene transakcije, igrač se može napismeno saglasiti da klub, u njegovo ime, plati naknadu agentu za igrače. Plaćanje koje se vrši u ime igrača mora biti u skladu sa opštim uslovima plaćanja koje su dogovorili igrač i agent za igrače. Stavom 8. propisano je da u obavljanju svoje delatnosti agenti za igrače su dužni da izbegavaju svaki sukob interesa. Agent za igrače može da zastupa interese samo jedne strane u određenom poslu. Agentu za igrače je naročito zabranjeno da ima ugovor o zastupanju, ugovor o saradnji ili zajednički interes sa jednom od drugih strana ili sa jednim od agenata za igrače druge strane koji učestvuju u transferu ili ispunjenju ugovora o radu. Glavom VI Pravilnika, propisana su prava i obaveze klubova, a članom 29. ograničenja u pogledu plaćanja i prenosa prava i potraživanja. Stavom 1. navedenog člana propisano je da dužnik (klub) ne može agentu za igrače da plaća, bilo u celosti, bilo delimično, nikakvo obeštećenje, uključujući i obeštećenje (naknadu) za transfer, nadoknadu za obuku i razvoj igrača ili naknadu po principu solidarnosti koje se plaćaju vezano za transfer igrača iz jednog kluba u drugi, čak ni radi izmirenja iznosa koji agentu za igrače duguje klub – dužnik koji je angažovao agenta u svojstvu poverioca. Ovaj princip takođe važi, ali se ne ograničava samo na to, i za kamate koje se duguju po osnovu obeštećenja za tansfer ili za buduće vrednosti transfera igrača.

Tužilja tužbom traži da se obavežu tuženi da joj na ime duga isplate 375.000 evra sa pripadajućom kamatom, jer to predstavlja polovinu novca koji su tuženi dobili od ukupnog transfera fudbalera BB iz tuženog FK „Mladost“ Lučani u FK „VV“ iz ..., a sve po ugovoru koji je tužilja zaključila sa tuženim FK „Mladost“ Lučani 05.07.2014.godine.

Tužilja i tuženi FK „Mladost“ Lučani zaključili su sporni ugovor 05.07.2014. godine, u kom ugovoru je navedeno da su ugovorom bliže regulisana prava i obaveze tužilje, kao agenta koji zastupa igrača BB. Članom 1. ugovora konstatovano je da su se ugovorne strane sporazumele da će budući transfer igrača biti dogovoren na obostranu korist kluba i igrača, a članom 2. da novčana naknada od transfera igrača pripada po pola klubu i agentu u odnosu 50% prema 50%. Kada se pođe od napred citiranih odredbi Pravilnika o agentima za igrače FIFA i sadržine spornog ugovora zaključenog 05.07.2014. godine, to sledi da se u ovom slučaju radi o građansko pravnom ugovoru i to neimenovanom ugovoru obligacionog prava, jer iz sadržine spornog ugovora proizlazi da iako je u ugovoru navedeno da je tužilja istupala kao agent za igrača, da su ugovorom regulisana međusobna prava i obaveze tužilje i tuženog FK „Mladost“ Lučani i to pod odložnim uslovom, koji je u vreme zaključenja ugovora bio neizvestan. Stoga se na taj ugovorni odnos ne mogu primeniti odredbe Pravilnika o agentima za igrače FIFA, pa se ne može prihvatiti kao pravilan zaključak nižestepenih sudova da je sporni ugovor ništav pravni posao, jer je zaključen suprotno odredbama Pravilnika o agentima za igrače FIFA. Da se radi o neimenovanom ugovoru građanskog prava zaključili su i nižestepeni sudovi prilikom ocene prigovora nenadležnosti suda istaknutog od strane tuženih, jer su smatrali da za rešavanje spora ne može biti nadležna Komisija za rešavanje sporova na nacionalnom nivou između agenta i igrača ili kluba i agenta, već sud.

S obzirom da je pobijana presuda doneta pogrešnom primenom materijalnog prava, što za posledicu ima nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, to su nižestepene presude ukinute u celosti, budući da odluka o tužbenom zahtevu zavisi od odluke o protivtužbenom zahtevu.

Ukinuta je i odluka o troškovima postupka, jer ista zavisi od konačnog ishoda spora.

Prvostepeni sud će u ponovnom postupku, radi pravilne primene materijalnog prava utvrditi okolnosti zaključenja i sadržinu spornog ugovora, ispitati pravnu prirodu spornog ugovora i istražiti pravu volju ugovornih strana, kao i druge relevantne okolnosti. Pri tom će imati u vidu da se shodno članu 99. Zakona o obligacionim odnosima pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja upotrebljenih izraza, već treba istražiti zajedničku nameru ugovarača i odredbe tako razumeti kako to odgovara načelima obligacionog prava propisanim Zakonom o obligacionim odnosima. Nejasne odredbe u slučaju kada je ugovor zaključen prema unapred odštampanom sadržaju ili kada je ugovor bio na drugi način pripremljen i predložen od jedne ugovorne strane, tumače se u korist druge strane, na osnovu člana 100. Zakona o obligacionim odnosima. Nakon toga, prvostepeni sud će doneti novu odluku o protivtužbenom zahtevu tuženih i tužbenom zahtevu tužilje i troškovima postupka.

Sa napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, primenom člana 416. stav 2. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Starajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić