Rev 825/2021 3.1.1.4.6; održaj na stvari u društvenoj svojini

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 825/2021
04.03.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Danijele Nikolić, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Miroslava Novaković advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo - Odeljenje u Kraljevu, radi utvrđenja prava svojine, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 899/20 od 02.09.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 04.03.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 899/20 od 02.09.2020. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 899/20 od 02.09.2020. godine.

ODBIJA SE zahtev tužilje za naknadu troškova postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Čačku P 909/19 od 29.11.2019. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je prema tuženoj da je tužilja vlasnik parcele ... KO ... po osnovu održaja počev od 1960. godine i tužena obavezana da trpi da se tužilja uknjiži kao vlasnik navedene parcele u javnim knjigama o evidenciji nepokretnosti i pravima na njima. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da na ime naknade troškova spora isplati tužilji iznos od 60.100,00 dinara u roku od 15 dana od dana prijema presude pod pretnjom izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 899/20 od 02.09.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Čačku P 909/19 od 29.11.2019. godine u stavu prvom izreke, u delu u kome je prema tuženoj Republici Srbiji utvrđeno da je tužilja vlasnik parcele ... KO ... po osnovu održaja počev od 04.07.1996. godine i tužena obavezana da trpi da se tužilja uknjiži kao vlasnik navedene parcele u javnim knjigama o evidenciji nepokretnosti i pravima na njima, kao i u drugom stavu izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Čačku P 909/19 od 29.11.2019. godine u preostalom delu prvog stava izreke, tako što je odbijen tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se prema tuženoj utvrdi da je vlasnik parcele ... KO ... po osnovu održaja počev od 1960. godine do 04.07.1996. godine. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je, na osnovu člana 404. ZPP, blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilja je podnela odgovor na reviziju, sa predlogom da se ista odbaci kao nedozvoljena ili odbije kao neosnovana, a tužena obaveže na naknadu troškova postupka po reviziji.

Odredbom člana 404. ZPP uređen je pravni institut posebne revizije koja je, pod uslovima čiju ispunjenost ocenjuje Vrhovni kasacioni sud, dozvoljena u slučaju kada se drugostepena presuda ne bi mogla pobijati revizijom (član 403. stav 2. i 3. ZPP).

U ovom sporu, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni uslovi za dozvoljenost posebne revizije tužene predviđeni članom 404. stav 1. ZPP.

U konkretnom slučaju ne postoje pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana koje bi trebalo razmotriti. Uz reviziju nisu priložene pravnosnažne odluke u kojima su sudovi drugačije odlučivali u istim ili bitno istovetnim činjenično-pravnim sporovima, zbog čega nema potrebe ni za ujednačavanjem sudske prakse.

Konačno, nema potrebe ni za novim tumačenjem prava u smislu navoda revidenta da je tužilja postala nesavestan držalac zemljišta tokom 2009. godine, pre isteka roka od 20 godina propisanog članom 28. stav 4. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa koji se, u odnosu na zemljišta u društvenoj svojini, računa od 04.07.1996. godine - dana stupanja na snagu izmena i dopuna Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima, kojima je brisana zabrana sticanje svojine održajem na stvari u društvenoj svojini predviđena članom 29. tog zakona. Ovo s`toga što se kvalitet tužiljine državine u ovom slučaju mora ceniti i uz uvažavanje ugovora o kupoprodaji prava korišćenja zemljišta od 14.05.1960. godine, zaključenog sa njegovim ranijim vlasnikom u formi propisanoj članom 9. tada važećeg Zakona o prometu zemljišta i zgrada („Službeni list FNRJ“, broj 26/54) i odredbe člana 39. stav 1. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Službeni list FNRJ“, broj 52/58) sa obaveznim tumačenjem tog člana („Službeni list FNRJ“, broj 24/59), kojima je omogućen prenos prava korišćenja nacionalizovanog neizgrađenog građevinskog zemljišta sa naknadom ili bez naknade.

Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Revizija tužene nije dozvoljena ni na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, jer vrednost predmeta spora određena u tužbi (član 33. stav 2. ZPP) iznosom od 300.000,00 dinara očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe koja je merodavna za dozvoljenost revizije u smislu navedene odredbe.

Shodno izloženom, na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. i člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Odluka o zahtevu tužilje za naknadu troškova postupka po reviziji, sadržana u trećem stavu izreke, doneta je primenom člana 165. stav 1. u vezi člana 154. ZPP jer po oceni Vrhovnog kasacionog suda troškovi odgovora na reviziju nisu bili nužni za vođenje ove parnice.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić