Rev 8433/2021 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 8433/2021
08.09.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Dragane Boljević, Marine Milanović i Vesne Stanković, članova veća, u parnici tužioca JKP „Parking servis“ Beograd, čiji je punomoćnik Danijel Ignjatić advokat iz ..., protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Marina Bajagić advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 4753/2018 od 25.11.2020. godine, u sednici veća održanoj 08.09.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 4753/2018 od 25.11.2020. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 4753/2018 od 25.11.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 8860/17 od 25.09.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tuženi da tužiocu isplati iznos od 7.480,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 10.07.2017. godine do isplate, iznos od 8.931,20 dinara na ime naknade troškova izvršnog postupka, kao i zahtev za naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate. Stavom drugim izreke, ukinuto je rešenje o izvršenju javnog izvršitelja Jasne Brčkalović I.Ivk 430/17 od 28.07.2017. godine. Stavom trećim izreke, obavezan tužilac da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 28.500,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Novom Sadu Gž 4753/2018 od 25.11.2020. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojena žalba tužioca i preinačena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P 8860/17 od 25.09.2018. godine, tako što je obavezan tuženi da tužiocu isplati iznos od 7.480,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 10.07.2017. godine do isplate, iznos od 7.102,40 dinara na ime naknade troškova izvršnog postupka i na ime troškova parničnog postupka iznos od 31.853,30 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, dok je zahtev tuženog za naknadu troškova parničnog postupka odbijen, a prvostepena presuda potvrđena u preostalom odbijajućem delu, kao i u nepreinačenom delu.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s pozivom na odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 72/2011, 49/2013-US, 74/2013- US, 55/2014, 87/2018 i 18/2020, u daljem tekstu: ZPP), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa, ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Stavom 2. istog člana, propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Pobijanom drugostepenom presudom usvojen je tužbeni zahtev, jer je parking karta sa nalogom za plaćanje izdata na ime tuženog kao vlasnika vozila, budući da vozač nije identifikovan. O zahtevu tužioca odlučeno je na osnovu primene materijalnog prava, a u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz sudske odluke u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom.

Postupajući prema citiranoj zakonskoj odredbi, Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio odlučivanje o posebnoj reviziji, jer nema potrebe da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ni pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, a ni radi ujednačavanja sudske prakse, kao ni novim tumačenjem prava.

Shodno iznetom, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. stava 1. ZPP, na osnovu čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 410. stava 2. tačke 5) ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ustanovio da revizija nije dozvoljena.

Članom 468. stavom 1. ZPP propisano je da su sporovi male vrednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000,00 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Članom 479. stavom 6. ZPP propisano je da u postupcima u sporovima male vrednosti protiv odluke drugostepenog suda revizija nije dozvoljena.

Predlog za izvršenje, kao inicijalni akt ove parnice podnet je 10.07.2017. godine, a vrednost predmeta spora iznosi 7.480,00 dinara.

Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrednosti u kojem je vrednost predmeta spora ispod navedenog zakonskog limita, revizija nije dozvoljena u smislu člana 479. stava 6. ZPP.

U sporovima male vrednosti dozvoljenost revizije se ne ceni prema odredbi člana 413. stav 1. tačka 2. i 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 55/14), odnosno noveliranoj odredbi člana 403. stav 2. tačka 2. i 3. ZPP, pa preinačenje prvostepene presude od strane drugostepenog suda nije od uticaja na dozvoljenost izjavljene revizije.

Na osnovu člana 413. ZPP odlučeno je kao u stavu drugom izreke ovog rešenja.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić