Rev 8448/2022 3.1.4.16.1; izdržavanje supružnika

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 8448/2022
12.10.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužilje AA iz Sela ..., koju zastupa punomoćnik Đura Blagojević, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., koga zastupa punomoćnik Biljana Radojković, advokat iz ..., radi izdržavanja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 105/2022 od 15.03.2022. godine, u sednici održanoj 12.10.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 105/2022 od 15.03.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P2 774/21 od 25.11.2021. godine, stavom prvim izreke delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje i obavezan tuženi da na ime izdržavanja plaća mesečno tužilji iznos od 5.537,60 dinara do petog u mesecu za prethodni mesec počev od 26.09.2018. godine pa ubuduće, a da dospele iznose isplati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom na dospele, a neisplaćene mesečne iznose izdržavanja počev od petog u mesecu za prethodni mesec u roku od 15 dana od dana prijema presude, dok je u preostalom delu kojim je traženo izdržavanje u većem iznosu od dosuđenog do traženog iznosa od 9.053,50 dinara, tužbeni zahtev odbijen kao neosnovan. Stavom drugim izreke tuženi je obavezan da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 107.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do konačne isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 105/2022 od 15.03.2022. godine, stavom prvim izreke preinačena je prvostepena presuda u usvajajućem delu stava prvog izreke i stavu drugom izreke, tako što je odbijen tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se tuženi obaveže da joj na ime izdržavanja plaća mesečno iznos od 5.537,60 dinara do petog u mesecu za prethodni mesec počev od 26.09.2018. godine pa ubuduće, a da dospele iznose isplati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom na dospele, a neisplaćene mesečne iznose izdržavanja, kao neosnovan. Stavom drugim izreke tužilja je obavezana da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 124.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do konačne isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ 72/11 ... 18/20) i utvrdio da revizija tužilje nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, stranke su u braku od ...1966. godine i imaju dva punoletna sina koji žive sa svojim porodicama. Do 2012. godine stranke su živele u porodičnom domaćinstvu tužilje u selu ..., kada je zajednica života prekinuta, tako što je tužilja ostala da živi u istom domaćinstvu, a tuženi se preselio u ... u kuću koju je izgradio. Tužilja ima 80 godina i ostvaruje pravo na poljoprivrednu penziju koja je za septembar 2020. godine, iznosila 11.881,50 dinara, nema drugih redovnih prihoda, a poseduje nepokretnosti koje zbog starije životne dobi i zdravstvenog stanja ne obrađuje. Mesečne potrebe tužilje su procenjene u iznosu od 17.419,10 dinara na osnovu minimalne potrošačke korpe. Tuženi je istih godina i živi u ... u svojoj kući, prima penziju koja ukupno iznosi 53.191,85 dinara, a njegove potrebe su procenjene, takođe prema prosečnoj potrošačkoj korpi u mesečnom iznosu od 33.511,72 dinara. Tuženi poseduje i obveznice Republike Srbije, a obe parnične stranke su s obzirom na godine života narušenog zdravstvenog stanja. Propisana cena porodičnog smeštaja za odrasle osobe iznosi 20.395,00 dinara mesečno, dok naknada za tuđu negu i pomoć iznosi 17.164,00 dinara mesečno bez obzira na prohode koje primalac te usluge ostvaruje. Brak stranaka nije razveden iako zajednica života ne postoji od 2012. godine.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je delimično usvojio tužbeni zahtev na osnovu članova 166. stav 1. i 151. stav 1. Porodičnog zakona nalazeći da tužilja, kao supruga ima pravo na izdržavanje od drugog supružnika, iako ostvaruje redovan prihod na ime poljoprivredne penzije, jer nema dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, te da zbog godina starosti nije u mogućnosti da obavlja uobičajene poslove u sredini u kojoj živi i ostvari dodatne prihode za sopstveno izdržavanje. Sa druge strane tuženi je u mogućnosti da doprinosi izdržavanju tužilje dosuđenim iznosom, pri čemu usvjanje tužbenog zahteva za izdržavanje ne predstavlja očiglednu nepravdu za tuženog i pored okolnosti da tužilja ne želi da se preseli u kuću kod tuženog u ..., jer je i tuženi u prilici da se vrati u porodičnu kuću u kojoj su ranije živeli.

Drugostepeni sud je suprotno stanovištu prvostepenog suda, zaključio da tužilja nema pravo na izdržavanje od tuženog jer već duži vremenski period stranke ne žive zajedno (od 2012. godine) i tužilja ostvaruje redovne mesečne prihode u visini poljoprivredne penzije, pri čemu poseduje nepokretnosti od kojih može ostvariti dodatne prihode za svoje izdržavanje, pa je pobijanom presudom preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev.

Prema članu 151. stav 1. Porodičnog zakona supružnik koji nema dovoljno sredstava za izdržavanje, a nesposoban je za rad ili je nezaposlen ima pravo na izdržavanje od drugog supružnika srazmerno njegovim mogućnostima, dok je u članu 166. stav 1. istog zakona propisano da supružnik ostvaruje pravo na izdržavanje prvenstveno od drugog supružnika.

Kriterijumi za određivanje izdržavanja iz člana 160. navedenog zakona propisuju da se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja. Potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda i drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja, a mogućnost dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveze da izdržava druga lica te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja. Minimalna suma izdržavanja predstavlja sumu koju kao naknadu za hranjenike odnosno za lica na porodičnom smeštaju periodično utvrđuje ministarstvo nadležno za porodičnu zaštitu, u skladu sa zakonom.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda pravilnom primenom materijalnog prava drugostepeni sud je odbio zahtev tužilje za izdržavanje od tuženog, u situaciji kada je zajednica života parničnih stranaka prekinuta 2012. godine, iz čega sledi da su supružnici duže vreme upućeni da potpuno samostalno obezbeđuju sredstva za svoje izdržavanje, iako njihov brak nije razveden. Tužilja ostvaruje redovan mesečni prihod na ime poljoprivredne penzije i poseduje nepokretnosti, pa nema pravo na izdržavanje od drugog supružnika u smislu navedene odredbe člana 151. stav 1. PZ. Naime, kako to prvilno zaključuje drugostepeni sud, bez obzira na činjenicu što je tužilja starije životne dobi i da zbog zdravstvenog stanja više nije u mogućnosti da samostalno obrađuje svoje nepokretnosti, iste može izdavati u zakup i ostvariti dodatne prihode kojima će pored redovnog prihoda na ime penzije podmiriti osnovne životne potrebe.

Neosnovani su navodi revizije da je takav zaključak o mogućnostima tužilje da ostvaruje dopunski prihod izdavanjem nepokretnosti zasnovan na budućim neizvesnim činjenicama koje sud ne može uzeti u osnov svoje odluke. Kod utvrđivanja potreba poverioca izdržavanja (član 160. stav 2. PZ), sud zasniva svoj zaključak, pored ostalog i na činjenicama o prihodima koji se ostvaruju, ali i činjenicama o posedovanju imovine, pa uslov iz člana 151. stav 1. PZ, da supružnik nema dovoljno sredstava za izdržavanje nije ispunjen ukoliko poverilac ima određenu imovinu, koja objektivno omogućava ostvarivanje dodatnih prihoda, kao u konkretnom slučaju. Sledom navedenog neosnovani su navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić