Rev 8528/2021 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 8528/2021
30.06.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biserke Živanović, predsednika veća, Spomenke Zarić i Gordane Komnenić, članova veća, u vanparničnom postupku predlagača AA, BB, VV, GG i DD, svi iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Dragoljub Knežević, advokat iz ..., protiv protivnika predlagača Opštine Zvezdara, koju zastupa Opštinsko javno pravobranilaštvo, i krajnjeg korisnika Direkcije za građevinsko zemljište u izgradnji Beograd JP iz Beograda, koju zastupa Gradsko pravobranilaštvo Grada Beograda, radi naknade za eksproprisanu nepokretnost, odlučujući o reviziji krajnjeg korisnika Direkcije za građevinsko zemljište u izgradnji Beograd JP, izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Subotici Gž 436/17 od 26.11.2019. godine, u sednici od 30.06.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija krajnjeg korisnika Direkcije za građevinsko zemljište u izgradnji Beograd JP, izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Subotici Gž 436/17 od 26.11.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu R1 32/13 od 26.10.2015. godine, stavom prvim izreke određena je naknada za eksproprisanu nepokretnost u Beogradu navedenu ovim delom izreke u iznosu od 13.828.541,67 dinara. Stavom drugim izreke obavezan je krajnji korisnik Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju Beograd JP da predlagačima AA, BB i VV isplati naknadu u iznosu od po 1.536.504,63 dinara, i predlagačima GG i DD po 4.609.513,89 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 07.07.2015. godine do isplate. Stavom trećim izreke krajnji korisnik je obavezan da predlagačima na ime naknade troškova vanparničnog postupka isplati ukupno 3.843.000,00 dinara, od čega predlagačima prvog i drugog reda po 705.000,00 dinara, a predlagačima trećeg, četvrtog i petog reda po 1.046.000,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Subotici Gž 436/17 od 26.11.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojena žalba krajnjeg korisnika i preinačeno prvostepeno rešenje u stavu prvom izreke tako što je visina utvrđene naknade snižena na iznos od 11.532.636,67 dinara, i u stavu drugom izreke, tako što je krajnji korisnik obavezan da predlagačima AA, BB i VV isplati naknadu u iznosu od po 1.281.404,07 dinara, i predlagačima GG i DD po 3.844.212,22 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 26.10.2015. godine do isplate. Stavom drugim izreke preinačena je odluka o troškovima postupka iz stava trećeg izreke prvostepenog rešenja tako što je krajnji korisnik obavezan da predlagačima GG i DD naknadi troškove postupka u iznosu od po 276.000,00 dinara, a ostalim predlagačima po 92.000,00 dinara. Stavom trećim izreke prvostepeno rešenje je potvrđeno u preostalom delu.

Protiv drugostepenog rešenja, reviziju je blagovremeno izjavio krajnji korisnik, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Predlagači su dostavili odgovor na reviziju.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku – ZPP koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11) i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku i utvrdio da revizija krajnjeg korisnika nije dozvoljena.

Odredbom člana 410. stav 2. tačka 1. ZPP propisano je da je revizija nedozvoljena ako ju je izjavilo lice koje nije ovlašćeno na podnošenje revizije.

Zakonom o pravobranilaštvu („Službeni glasnik RS2 broj 55/2014), ustanovljeno je pravobranilaštvo kao organ koji obavlja poslove pravne zaštite imovinskih prava i interesa Republike Srbije, autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave. Poslove iz nadležnosti pravobranilaštva obavlja pravobranilac i njegovi zamenici, i to kako u Državnom pravobranilaštvu, tako i u pravobranilaštvima autonomnih pokrajina i jedinica lokalnih samouprava.

Član 11. stav 4. Zakona o pravobranilaštvu propisuje da kada je propisano da je u određenom postupku ili za preduzimanje samo određene radnje u postupku obavezno zastupanje od strane advokata, Državno pravobranilaštvo je ovlašćeno da preduzima zastupanje pod istim uslovima kao advokat. Kako Zakon o pravobranilaštvu citiranom odredbom izjednačava državnog pravobranioca sa advokatom, a prema odredbi člana 85. stav 6. ZPP stranku mora da zastupa advokat u postupku po vanrednim pravnim lekovima, izuzev ako je sama advokat, to znači da u ime države reviziju i druga vanredna pravna sredstva može da izjavi isključivo državni pravobranilac, odnosno njegov zamenik, imajući u vidu odredbe Zakona o pravobranilaštvu kojima se uređuju ovlašćenja zamenika državnog pravobranioca. Sve napred navedeno o zastupanju od strane državnog pravobranilaštva odnosi se i na pravobranilaštvo jedinice lokalne samouprave, shodno odredbi člana 53. stav 2. Zakona o pravobranilaštvu.

Budući da je reviziju u ime krajnjeg korisnika izjavio zaposleni u Gradskom pravobranilaštvu, koji nije pravobranilac niti njegov zamenik, iz citiranih odredaba proizilazi da revizija nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u sizreci, na osnovu čalan 413. ZPP i 30. stav 2. ZVP.

Predsednik veća – sudija

Biserka Živanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić