Rev 876/2023 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.1.1.4.6; sticanje svojine održajem

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 876/2023
13.03.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Tatjane Miljuš i Jasmine Stamenković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Savić, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., VV iz ..., GG iz ..., koju zastupa punomoćnik Miroslav Ristić, advokat iz ..., i DD iz ..., radi utvrđenja prava svojine, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2803/22 od 09.09.2022. godine, u sednici održanoj 13.03.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2803/22 od 09.09.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2803/22 od 09.09.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P 7125/20 od 16.12.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se utvrdi da je po osnovu održaja stekao pravo svojine na ½ dela katastarske parcele br. .. površine 1569 m2, upisane u list nepokretnosti br. .. KO ..., što su tuženi dužni da priznaju i trpe promenu prava svojine u katastarskim i drugim javnim knjigama. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj GG naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 60.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2803/22 od 09.09.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena navedena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.

Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 404. stav 2 Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi iz stava 1. istog člana da se dozvoli odlučivanje o reviziji tužioca kao o izuzetno dozvoljenoj.

Odredbom člana 404. stav 1. ZPP propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Predmet tražene pravne zaštite je utvrđenje prava svojine tužioca po osnovu održaja na određenoj parceli tuženih. O ovom pravu tužioca nižestepeni sudovi su odlučili primenom odredbi člana 28. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, a kod utvrđenja da tužilac nema savesnu ni zakonitu državinu nepokretnosti u periodu dužem od dvadeset godina. Tužilac navodima revizije osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja što ne može biti razlog za izjavljivanje posebne revizije, a uz reviziju nije dostavio niti se pozvao na presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju sudova u istoj ili bitno sličnoj činjeničnopravnoj stvari.

Imajući u vidu da se radi o parnici u kojoj odluka o osnovanosti tužbenog zahteva zavisi od utvrđenja u svakom konkretnom slučaju činjenica relevantnih za primenu materijalnog prava, a nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse, razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni za novim tumačenje prava, Vrhovni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, pa je u skladu s tim odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 29.11.2016. godine. U tužbi je označena vrednost predmeta spora od 10.000,00 dinara, koju je prihvatio i drugostepeni sud.

Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu sa zahtevom za nenovčano potraživanje u kome označena i utvrđena vrednost predmeta spora ne prelazi zakonom propisani imovinski cenzus za dopuštenost revizije po članu 403. stav 3. ZPP, to je Vrhovni sud našao da revizija nije dozvoljena.

Iz tog razloga, primenom odredbe člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić