Rev 878/2016 medijsko pravo

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 878/2016
21.09.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Ljubice Milutinović, predsednika veća, Jasminke Stanojević i Slađane Nakić Momirović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., selo ..., čiji je punomoćnik Željko Ristić, advokat iz ..., protiv tuženih „BB“ iz ..., VV iz ..., glavnog i odgovornog urednika lista „GG“ i autora teksta DD iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Branislav Glogonjac, advokat iz ..., odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž3 38/2016 od 11.02.2016. godine, u sednici održanoj 21.09.2016. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž3 38/2016 od 11.02.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P3 br.226/13 od 10.12.2015. godine, stavom prvim izreke, obavezani su tuženi da tužilji zbog pretrpljenih duševnih bolova usled povrede časti i ugleda isplate iznos od 100.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10.12.2015. godine, kao dana presuđenja. Drugim stavom izreke, obavezan je tuženi VV iz ... da ovu presudu objavi u štampanom izdanju dnevnog lista „GG“ na istim stranama u istom formatu, kao što je objavljen tekst koji je predmet spora. Trećim stavom izreke, odbijen je tužbeni zahtev u delu u kome je traženo da sud obaveže tužene da isplati iznos od 890.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom i da sud obaveže tuženog „BB“ iz ... i tuženu DD iz ..., da ovu presudu objave u štampanom izdanju dnevnog lista „GG“ na istim stranama i istom formatu kao što je objavljen i tekst koji je predmet spora. Četvrtim stavom izreke, obavezani su tuženi da tužilji nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 118.900,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž3 br.38/2016 od 11.02.2016. godine, stavom prvim izreke preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom i drugom izreke i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev u delu u kojem je traženo da se obavežu tuženi „BB“ iz ..., VV iz ... i DD iz ..., da tužilji, zbog pretrpljenih duševnih bolova usled povrede časti i ugleda isplate iznos od 100.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10.12.2015. godine kao dana presuđenja, do isplate i da se tuženi VV iz ... obaveže da ovu presudu objavi u štampanom izdanju dnevnog lista „GG“ na istim stranama u istom formatu kao što je objavljen i tekst koji je predmet spora. Drugim stavom izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka iz stava četvrtog izreke prvostepene presude i tužilja je obavezana da tuženima na ime troškova postupka isplati iznos od 105.375,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija neosnovana.

U postupku donošenja pobijane presude nema bitne povrede iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, u dnevnom listu „GG“ dana ... godine, na strani ... i ..., pored objavljene slike tužilje objavljen je i članak pod naslovom „ ... “, uz tekst sadržine „u krivičnoj prijavi, koja je početkom ... godine stigla u Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal, a koju je tužilaštvo prosledilo policiji, navodi se da je predsednica opštine ..., zajedno sa još 22 osobe, zloupotrebila službeni položaj, čime je budžet te opštine oštećen za više od 1.500.000,00 evra! AA je početkom avgusta bila na razgovoru u policiji u ... a u krivičnoj prijavi u kojoj je GG imao uvid navodi se da je opština uvek organizovala javne nabavke male vrednosti, na koje su se uvek javljali isti ponuđači i dobijali posao ... pored toga, ti poslovi na uređenju, popravci i nasipanju lokalnih puteva gotovo nikad ne bi bili urađeni do kraja – navodi se u krivičnoj prijavi. U prijavi se još kaže: od ... do ... godine gore navedeni su raspisivali javne nabavke male vrednosti za rad buldožera, iskop kanala i vađenje panjeva, nabavku kamenog agregata bez prethodno urađenog projekta ili bilo čega što može odrediti količinu i vrednost ukupnog posla. Naknadno su sačinjavalli fiktivne radne naloge i naplaćivali poslove po nerealno visokim cenama (npr. na slobodnom tržištu kubik agregata s provozom košta oko ... dinara, a u ovom slučaju oko ... dinara po kubiku). Na taj način su za tri godine oštetili budžet SO ... za više od ... evra. Uz krivičnu prijavu tužilaštvu su prosleđeni izvodi iz katastra u kojima se vidi da je AA kupila stan na ... od ...m2 ove godine, dok je njen suprug ĐĐ u .... godine kupio stan od ...m2 u .... U antrfileu je navedeno: niko ništa ne zna. EE nije želela da odgovori na pitanje GG, dok nam je ŽŽ, vlasnik firme „ZZ“ poručio da njega te stvari ne interesuju. Vi radite svoj posao, policija će svoj, pa ćemo videti, rekao je ŽŽ, dok je njegova supruga II vlasnik firme „JJ“ poručila: nemam vremena da pričam o tome. U antrfileu je navedeno: i na tabli piše ... ali se ne liže. Predsednik Opštine ... tvrdi da ništa u krivičnoj prijavi nije tačno. Krivičnu prijavu može podneti svako protiv svakog. Nemam komentar. Znate, uspeh i osmeh na licu se ne opraštaju. Sve što rade protiv mene jeste zbog moje ubedljive pobede na prošlim izborima. Kada budu sledeći izbori, nek izađu na crtu, pa nek me pobede, a ne ovako preko novina i prijava – navodi AA, a na pitanja kojim novcem je njena porodica kupila dva stana kaže: “Vaša pitanja su zlonamerna. Brinite vi gospodo o vama i vašoj porodici i naučite da nema hleba bez motike i da se imovina stvara generacijama. I na tarabi piše sladoled ali se ne liže“. Kada je članak objavljen tužilja je bila u ... sa svojom porodicom, zvali su je telefonom i rekli su joj da je taj članak objavljen i pitali su je šta se dešava. Zvali su i njenog supruga, kada se vratila u ... mnogi su je pitali šta se tu dešavalo, a imala je i porodičnih problema i to sa svojim svekrom. Kada je članak objavljen tužiljina majka, koja je inače ... dobila je ...., a tužiljino dete vršnjaci su pitali da li oni imaju ... evra, zbog čega se tužilja plašila da će ih neko napasti da bi ih opljačkao. Tužilja je imala zdravstvene tegobe, preživela je stres, nije mogla da spava noćima, stalno je objašnjavala ljudima šta se tu desilo. Za fotografiju koja je objavljena u članku misli da se nalazi na sajtu opštine. Nije se obraćala zahtevom za demanti, a njena slika je objavljena u velikom formatu. Osnivač i izdavač dnevnih novina „GG“ je tuženi „BB“, čiji je glavni i odgovorni urednik tuženi VV, a autor navedenog teksta je tužena DD. Tužilja nije osporila istinitost činjenice navedene u tekstu koji se odnosi na podatke o postojanju i sadržini krivične prijave, kao i činjenicu da je njena izjava data tuženoj kao novinaru verno preneta u objavljenom tekstu.

Pri ovako utvrđenom činjeničnom stanju, prvostepeni sud je ocenio da su spornim tekstom sa objavljenim naslovom i fotografijom tužilji, iznete neistinite i nepotpune informacije podobne da povrede čast i ugled tužilje, imajući u vidu prepoznatljivost tužilje kao subjekta informacije, kao i da naslov ispisan velikim slovima pored imena tužilje, bez obzira na znak pitanja koji je stavljen na kraju naslova, kod čitaoca stvara pogrešnu sliku da je tužilja ostvarila protivpravnu imovinsku korist i ne predstavlja osnov za isključenje odgovornosti tuženih, zbog čega je usvojen tužbeni zahtev tužilje i dosuđena naknada nematerijalne štete.

Suprotnom stavu prvostepenog suda, drugostepeni sud je ocenio da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizilazi da su u navedenom članku iznete istinite informacije o podnošenju krivične prijave i njena sadržina, uz pozivanje na izvore koje novinar nije dužan da otkrije. Tuženi su izveštavali o stvarima o kojima javnost ima opravdan interes da zna, a upotrebom reči navedenih u naslovu sa znakom pitanja iskazano je rezerva u povezanost tužilje sa događajem koji je predmet objavljenih informacija i time prihvatljiv vid kritike rada tužilje kao javne ličnosti koja vrši funkciju predsednice opštine. Iz ovih razloga pobijanom presudom tužbeni zahtev tužilje za naknadu štete je odbijen.

Neosnovano se revizijom tužilje ukazuje da se navedeni zaključak drugostepenog suda zasniva na pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Imajući u vidu utvrđene činjenice da su u navedenom članku iznete istinite informacije o podnošenju krivične prijave i njena sadržina, pravilan je zaključak drugostepenog suda da su tuženi izveštavali o stvarima o kojima javnost ima opravdani interes da zna, a upotrebom reči navedenih u naslovu sa znakom pitanja iskazana je rezerva u povezanost tužilje sa događajem koji je predmet objavljenih informacija što predstavlja prihvatljiv vid kritike rada tužilje kao javne ličnosti koja vrši funkciju predsednice opštine. Sadržinom objavljenog naslova i informacija u tekstu ne iznosi se tvrdnje jer je stavljenim znakom pitanja u naslovu, izražena sumnja u istinitost događaja na koje se odnosi krivična prijava, te je upravo citiranjem sadržine krivične prijave jasno poslata poruka čitaocima da se istinitost informacija koje su predmet objavljenog teksta proverava u zakonom propisanoj proceduri. Objavljene informacije u činjeničnom delu teksta, prvenstveno se odnose na informacije o postojanju krivične prijave podnete protiv tužilje kao predsednice opštine ... i još 22 osobe u vezi sa organizovanjem opštinskih javnih nabavki uz doslovno citiranje sadržine te krivične prijave. Tužilja je u svom iskazu potvrdila da predmetna krivična prijava postoji, a tačnost objavljenih informacija o sadržini navoda iz krivičnie prijave nije osporila. Takođe je potvrdila da je njena izjava povodom događaja koji je predmet objavljenih informacija verno preneta i objavljena u spornom novinskom tekstu. Iz tih razloga, pravilan je zaključak drugostepenog suda da je tekst, odnosno članak, napisan sa dužnom novinarskom pažnjom u smislu člana 3. Zakona o javnom informisanju, na način kojim se ne povređuju odredbe člana 37. istog zakona, koji propisuje da se u javnom glasilu niko ne sme označiti učiniocem kakvog kažnjivog dela, odnosno oglasiti krivim i odgovornim, pre pravnosnažne odluke suda ili drugog nadležnog organa. Informisanje javnosti o pokretanju kakvog postupka, odnosno o podnošenju krivičnih prijava nije zabranjeno i ono ne narušava pretpostavku nevinosti. Tužilja u spornom tekstu nije označena kao izvršilac krivičnog dela, niti je članak napisan na način koji bi mogao da navede javnost da je smatra krivom, odnosno na način koji bi unapred stvorio pretpostavku da je tužilja, protiv koje je podneta krivična prijava, počinila krivično delo, kako se to neosnovano navodi u reviziji. Izveštavanje javnosti o podnošenju krivične prijave, pri čemu su prenete i tvrdnje same tužilje u vezi ovih navoda, bez iznošenja bilo kakvog zaključka ili vrednosnog suda od strane autora teksta, po oceni ovog suda je pravo pomenutih dnevnih novina kao javnog glasila na slobodno informisanje, čime se ne vređaju prava tužilje, jer se radi o informacijama za koje javnost ima opravdan interes da zna u smislu člana 4. stav 1. Zakona o javnom informisanju. Tom prilikom, autor teksta je izvršila proveru dobijenih informacija na način koji je okolnostima slučaja bio primeren, pri čemu se od autora nije moglo očekivati utvrđivanje istinitosti navedenih činjenica koje će biti predmet utvrđivanja sudskog postupka. Tužilja kao visoki funkcioner lokalne samouprave je dužna da trpi granicu prihvatljive kritike koja je šira nego kod pojedinca koji ne vrši takvu funkciju, pa upotreba objavljenih reči u naslovu sa znakom pitanja kao zaključka o temi na koju se članak odnosi, predstavlja slobodu izražavanja predviđenu članom 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima, pri čemu navedeni naslov zajedno sa tekstom ne čini objavljene informacije podobnim da povrede čast i ugled tužilje u smislu člana 79. Zakona o javnom informisanju. Suprotno navodima revizije, informacije objavljene u naslovu predstavljaju pitanje sa izraženom rezervom u pogledu povezanosti tužilje sa događajima na koji se objavljeni tekst odnosi, pa ne mogu delovati kao inkriminacija, iako je fotografija tužilje kao nosioca javne funkcije vizuelno vezana za takav naslov.

Iz konteksta objavljenog novinskog članka proizilazi da se objavljene informacije odnose na rad opštine, na čijem čelu je tužilja kao predsednica, koja je opšte poznata javnosti svojim likom, upravo kroz tu funkciju koju obavlja, zbog čega je postojao interes javnosti da bude obaveštena o tom događaju te zbog postupanja tuženih saglasno standardu novinarske pažnje i činjenice da su u spornim tekstovima objavljene istinite informacije, nisu ispunjeni uslovi za odgovornost tuženih u smislu člana 79. i 80. Zakona o javnom informisanju, pri čemu treba imati u vidu i okolnost da tužilja nije zahtevala objavljivanje odgovora niti ispravke informacije, čime je sebi uskratila mogućnost da se u pogledu iznetih navoda javno oglasi.

Primenom člana 414. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Ljubica Milutinović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić