Rev 887/2021 3.1.4.4.4.1; održavanje ličnih odnosa sa srodnicima

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 887/2021
03.03.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Ljiljana Svetozarević, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Grujić, advokat iz ..., radi izmene odluke o održavanju ličnih odnosa, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 379/20 od 06.10.2020. godine, u sednici veća održanoj 03.03.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 379/20 od 06.10.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Petrovcu na Mlavi, Sudska jedinica u Žagubici P2 188/2019 od 11.06.2020. godine, stavom prvim izreke, izmenjena je pravnosnažana presuda Osnovnog suda u Petrovcu na Mlavi, Sudska jedinica u Žagubici, P2 116/2017 od 01.12.2017. godine, u stavu 4. dispozitiva tako što je uređen način održavanja ličnih odnosa i viđanja između tuženog i njegove maloletne ćerke VV i to svakog drugog vikenda počev od petka u 15 časova u kontinuitetu do nedelje do 19 časova, tokom prve polovine letnjeg i zimskog školskog raspusta maloletnog deteta, na dan Krsne slave tuženog i svakog drugog rođendana maloletnog deteta, kao i svakog drugog verskog i državnog praznika, te da će tuženi maloletnno dete preuzimati iz domaćinstva tužilje i dete vraćati u isto domaćinstvo po isteku vremena određenog za viđanje. Stavom drugim izreke, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 379/20 od 06.10.2020. godine, odbijena je se kao neosnovana žalba tuženog i prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilja je podnela odgovor na reviziju.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP (''Službeni glasnik RS'' 72/11, 55/14...87/18), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tuženog neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, na koju se revizijom ukazuje, ne predstavlja propisan razlog za izjavljivanje revizije članom 407. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju u prvostepenom postupku, na kome je zasnovana pobijana odluka, ranije donetom pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Petrovcu na Mlavi P2 116/2017 od 01.12.2017. godine, razveden je brak stranaka i u stavu četiri izreke određen je način održavanja ličnih odnosa i viđanja tuženog sa maloletnom ćerkom VV, rođenom ...2012. godine, koja je na samostalno vršenje roditeljskog prava poverena majci, tako što je određeno da će tuženi preuzimati maloletno dete iz vrtića svakog drugog vikenda počev od petka do ponedeljka do 9,00 časova, kada će otac dete odvesti u vrtić ili u domaćinstvo svoje majke, svake druge srede, četvrtka i petka one nedelje kad ne provodi vikend kod oca tako što će otac preuzimati dete iz vrtića i vraćati ga u domaćinstvo majke u 19,00 časova, 20 dana u kontinuitetu tokom letnjeg odmora roditelja sa kojim dete živi, dok je dete u predškolskom uzrastu, pola letnjeg i zimskog raspusta u vreme školskog uzrasta deteta, na dan krsne slave, Božića, svake parne godine, Novu godinu i Uskrs svake neparne godine i rođendana deteta svake parne godine.

Od početka primene prethodno utvrđenog modela viđanja, između stranka je dolazilo do čestih nesporazuma jer nisu međusobno sarađivali, tužilja je pred Centrom za socijalni rad posebno isticala da je dete rastrzano i da ne može da stekne radne i druge navike. U međuvremenu, od polaska u školu, tužilja se najviše angažovala da VV završi sve školske obaveze i uspešno adaptira u školsku sredinu, jer tuženi kao otac zbog svojih radnih obaveza nije bio u mogućnosti da se u dovoljnoj meri angažuje oko pomaganja detutu u savladavanju školskih obaveza.

Prema dopunskom izveštaju nadležnog Centra za socijalni rad od 04.03.2020. godine, koji je sproveo postupak radi ocene opravdanosti izmene odluke o načinu viđanja maloletne VV sa ocem, utvrđeno je da maloletno dete ispoljava emocionalnu vezanost za oba roditelja i da tokom razgovora izražava želju da sa oba roditelja provodi vreme podjednako. Razmatrajući razgovor sa maloletnom VV, predloge roditelja i izveštaj škole (dete se uspešno adaptiralo u školsku sredinu), mišljenje nadležnog centra je da se kontakti između maloletne VV i oca odvijaju svakog drugog četvrtka od 16,00 časova u kontinuitetu do nedelje u 17,00 časova, tokom polovine letnjeg i zimskog raspusta, na dan Krsne slave oca i tokom svakog drugog rođendana, sa mestom preuzimanja i vraćanja deteta ispred majčine kuće.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su pravilno primenili član 6., 61., 266., 270. i 272. Porodičnog zakona (PZ) kada su zaključili da predlog nadležnog Centra za socijalni rad za izmenjeni model viđanja u delu koji se odnosi na predlog za viđanje roditelja i maloletnog deteta svakog drugog četvrtka u kontinuitetu do nedelje nije u najboljem interesu maloletne VV kao deteta školskog uzrasta i u tom delu izmenili način održavanja kontakta između tuženog i maloletne VV (na način bliže opisan u izreci prvostepene presude).

Revizija neosnovano ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava. Članom 6. stav 1. Porodičnog zakona (PZ) je predviđeno da je svako dužan da se rukovodi najboljim interesom maloletnog deteta u svim aktivnostima koje se tiču deteta, pri čemu je u članu 61. istog zakona, a u okviru prava deteta, predviđeno da dete ima pravo da održava lični odnos sa roditeljom sa kojim ne živi i da se to pravo može ograničiti samo sudskom odlukom kada je to u najboljem interesu maloletnog deteta. Članom 266. PZ propisano je da je, u sporu za zaštitu prava deteta i u sporu za vršenje roditeljskog prava, sud uvek dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta. Dakle, sud je dužan da se prilikom odlučivanja o načinu održavanja kontakata između dece i roditelja koji ne vrši roditeljsko pravo, rukovodi najboljim interesom deteta, pri čemu mišljenje centra za socijalni rad nije jedini osnov za odluku ili izmenu odluke u pogledu načina održavanja ličnih kontakata između dece i roditelja, ukoliko sud proceni da predlog centra nije u najboljem interesu deteta, odnosno da ne predstavlja dovoljan osnov da bi se najbolji interes deteta uvažio. Pri tom, treba imati u vidu da je najbolji interes deteta pravni standard koji sud sagledava sveobuhvatnom ocenom svih okolnosti konkretnog slučaja.

Imajući u vidu navedeno, pravilna je ocena nižestepenih sudova da rukovođenje Centra za socijalni rad iskazanom željom deteta da sa oba roditelja provodi podjednako vreme ne može biti presudni kriterijum u sagledavanju najboljeg interesa deteta prilikom izmene modela viđanja sa roditeljem kome nije povereno na samostalno vršenje roditeljskog prava. Odluka o izmeni uređenja načina održavanja ličnih odnosa roditelja i deteta uslovljena je ocenom o najboljem interesu mal.deteta, koja uključuje niz faktora a naročito sagledavanje novonastalih okolnosti koje bi opravdale izmenu takve odluke. Konsultovana želja deteta s toga nije opredeljujuća (čl.65. stav 3. PZS) jer se sud rukovodi prema najboljem interesu deteta, a ne prema želji koju ono iskazuje u sudskom postupku, neposredno ili posredstvom organa starateljstva. U skladu sa navedenim je postupljeno, i kad je reč o mal. VV usvajanjem izmenjenog modela viđanja kao u stavu prvom izreke prvostepene odluke, jer je su nižestepeni sudovi svestrano ocenili najbolji interes mal. VV, pod novonastalim okolnostima polaska detata u školu, pohađanja nastave i zahtevnije organizacije života deteta (u odnosu na period kada je išlo u predškolsku ustanovu). Suprotno navodima revizije, radi se o opštepoznatim obavezama koje se vezuju za dete školskog uzrasta prvog razreda osnovane škole, a koje neminovno zahtevaju stalnu prisutnost i kontinuitet u radu sa detetom od strane roditelja tokom radne nedelje i stalnu posvećenost roditelja detetu u cilju njegovog uspešnog adaptiranja na školske obaveze kao i postizanja uspeha u savladavanju gradiva, o čemu se i do sada u najvećem delu starala tužilja kao majka sa kojom dete živi.

Kod takvog stanja, predlog Centra za socijalni rad u delu koji se odnosi na viđanje tuženog i maloletnog deteta svakog drugog četvrtka u kontinuitetu do nedelje pravilno je od strane nižestepenih sudova ocenjen kao suprotan najboljem interesu deteta, s obzirom da bi, pri novonastalim okolnostima, odlazak kod oca u toku radne nedelje, pa i svake druge nedelje, prekomerno opteretio maloletno dete životne dobi školskog uzrasta prvog razreda i time mogao imati negativan uticaj na savladavanje školskih obaveza deteta.

Iz navedenih razloga, primenom člana 414. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Vesna Popović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić