Rev 8933/2021 utvrđenje ništavosti ugovora o poklonu

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 8933/2021
08.09.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Čukić, advokat iz ..., protiv tuženih BB i VV, obe iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Aleksandar Radivojević, advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2504/21 od 15.09.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 08.09.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženih izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2504/21 od 15.09.2021. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženih za naknadu troškova postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 2504/21 od 15.09.2021. godine, odbijena je žalba tuženih i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P 11646/18 od 03.03.2021. godine kojom je utvrđeno je da je ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo ugovor o poklonu, zaključen između BB, kao poklonodavca i VV, kao poklonoprimca, koji je overen kod javnog beležnika Srbislava Cvejića iz ..., zaveden pod OPU: ..-2016 od 05.12.2016. godine, za jednosoban stan broj .., površine 36 m2, koji se nalazi u prizemlju zgrade u Beogradu u ulici ... broj .., na katastarskoj parceli broj .. KO ... i obavezane su tužene da tužiocu solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 365.175,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do konačne isplate. Odbijen je zahtev tuženih za naknadu troškova drugostepenog postupka, kao neosnovan.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužene su preko punomoćnika, izjavile blagovremenu i dopuštenu reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Revizija je dozvoljena u skladu sa odredbom člana 403. stav 1. ZPP.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji na osnovu člana 408. Zakona parničnom postupku - („Službeni glasnik RS", br. 72/2011...18/2020, u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tuženih nije osnovana.

U postupku donošenja pobijane presude nije učinjena bitna povreda iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je sa sada pokojnom GG dana 17.05.2006. godine zaključio ugovor o kupoprodaji stana broj .., u ulici ... broj .. u Beogradu, koji je overen pred Prvim Opštinskim sudom u Beogradu Ov. broj 6735/06. Sa postupkom prodaje bila je upoznata BB, ćerka prodavca, ovde prvotužena. Nakon smrti GG, rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu O-238/12 od 23.03.2012. godine prvotužena, kao ćerka ostavilje, oglašena je za naslednika po zakonskom osnovu nasleđivanja na predmetnoj nepokretnosti. Pravnosnažnom presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 40338/13 od 24.10.2014. godine odbijen je tužbeni zahtev tužilje- protivtužene BB kojim je tražila da se utvrdi da ne postoji pravni odnos između sada pok. GG, kao prodavca, čiji je pravni sledbenik tužilja, i tuženog- protivtužioca AA, kao kupca, na osnovu ugovora o kupoprodaji nepokretnosti Ov. br. 6735/08 od 17.05.2006. godine, te da se tuženi iseli sa svim licima i stvarima iz stana broj .. u ulici ... broj .. . Tom presudom usvojen je protivtužbeni zahtev tužioca AA, pa je utvrđeno da tuženi-protivtužilac ima vanknjižno pravo svojine na predmetnom stanu, te da stan ne čini zaostavštinu sada pok. GG, a što je BB dužna da prizna i trpi, odnosno da ta presuda tuženom-protivtužiocu ima služiti kao osnov za upis prava svojine kod nadležnog katastra nepokretnosti kada se za to budu stekli uslovi. Rešenjem SKN Palilula broj 952-02-7140/2012 od 28.04.2016. godine izvršena je promena nosioca prava svojine na predmetnom stanu sa dosadašnjeg vlasnika „Avala Ada“ AD Beograd sa udelom 1/1 u korist prvotužene. Prvotužena je, kao poklonodavac, sa svojom ćerkom ovde drugotuženom, kao poklonoprimcem, zaključila ugovor o poklonu koji je overen pred javnim beležnikom Srbislavom Cvejićem pod OPU: ..-2016 od 05.12.2016. godine, a predmet poklona je bio sporni stan. Na osnovu ovog ugovora izvršena je promena nosioca prava svojine na predmetnom stanu sa dosadašnjeg vlasnika BB iz ... sa udelom 1/1 u korist drugotužene. Tužilac je dana 18.12.2017. godine podneo zahtev za upis nosioca prava svojine na predmetnom stanu koji je odbijen rešenjem SKN Palilula broj 952-02-6- 4872/2017 od 16.01.2018. godine. Tužilac je izjavio žalbu dana 25.01.2018. godine, te je RGZ doneo drugostepeno rešenje kojim je odbijena žalba na citirano rešenje iz razloga što je drugotužena upisana kao vlasnik predmetne nepokretnosti i isto rešenje je postalo konačno 18.11.2019. godine.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni i drugostepeni sud su primenom odredbe člana 103. stav 1, člana 109. stav 1. i člana 110. Zakona o obligacionim odnosima utvrdili ništavost ugovora o poklonu od 05.12.2016. godine, zaključenog između tužene BB i tužene VV iz ... u odnosu na raspolaganje stanom, jer po nalaženju nižestepenih sudova označeni ugovor u tom delu je protivan pravnom načelu da niko na drugog ne može preneti više prava nego što sam ima, a poklonodavac, kao naslednik iza pok. GG, nije mogla postati vlasnik spornog stana, jer je to već postao po pravnom osnovu ugovora o kupoprodaji sa GG - tužilac.

Izloženo pravno stanovište prihvata u potpunosti Vrhovni kasacioni sud.

Odredbom člana 103. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da je ugovor koji je protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima ništav, ako cilj povređenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Načelo savesnosti i poštenja je deo javnog poretka i dobrih običaja, pa zato ne može biti zanemareno pri oceni i punovažnosti pravnih poslova. Odredbom člana 12. Zakona o obligacionim odnosima izričito je propisano da su u zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa stranke dužne da se pridržavaju načela savesnosti i poštenja.

Neosnovani su revizijski razlozi da se pravo svojine stiče na osnovu pravnog posla, upisom u javnu knjigu, u svakom slučaju i bezuslovno. Naime, sada pokojna GG, zaključila je ugovor o kupoprodaji sa tužiocem, a sa kojim postupkom prodaje je bila upoznata i tužena BB, kao ćerka prodavca, da bi nakon smrti majke, ona izvršila drugi promet tog stana, kao naslednik iza pok. GG, ugovorom o poklonu u korist tužene VV. Nesumnjivo je utvrđeno da je kasniji sticalac VV, bila preko svoje majke upoznata o prethodnoj prodaji stana i kao takva nesavesna, od čega je zavisila osnovanost tužbenog zahteva za utvrđenje vanknjižne svojine tužioca na predmetnom stanu. Stoga je pravnosnažnom presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 40338/13 od 24.10.2014. godine i utvrđeno u odnosu na tuženu BB, da tužilac AA ima pravo vanknjižne svojine na predmetnom stanu. Nakon pravnosnažnosti te presude, tužena BB je raspolagala tim stanom, ugovorom o poklonu, zaključenim u korist svoje ćerke, tužene VV, što prema pravilu da niko na drugog ne može preneti više prava nego što sam ima, čini ugovor ništavim.

Sud je odbio zahtev tuženih za naknadu troškova postupka po reviziji, jer u tom postupku nisu uspele.

Iz svega iznetog odlučeno je kao u izreci presude, na osnovu člana 414. stav 1. i člana 165. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić