Rev 901/2021 3.1.2.8.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 901/2021
01.09.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez i Vesne Stanković, članova veća, u parnici tužilje AA iz .., Grad ..., čiji je punomoćnik Živorad Lekić, advokat iz ..., protiv tuženog EPS „Distribucija“ DOO Beograd, čiji je punomoćnik Tamara Ramač, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1198/20 od 10.09.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 01.09.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1198/20 od 10.09.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1198/20 od 10.09.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana, žalba tuženog i potvrđena presuda Višeg suda u Kragujevcu P 212/19 od 14.01.2020. godine u stavovima prvom i trećem izreke, kojim je usvojen tužbeni zahtev tužilje i obavezan tuženi da tužilji na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 5.546.288,92 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 14.01.2020. godine do konačne isplate i da tužiocima, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 367.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 49/13 – US, 74/13 – US, 55/14, 87/18, 18/20, u daljem tekstu ZPP), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija tužene nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a nema ni drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, dana 29.06.2017. godine oko 15,50 časova došlo je do požara u selu ..., područje Grada ..., na stambeno-ekonomskom objektu i stambenom objektu u vlasništvu tužilje, na taj način što je požar izazvan varnicama nastalim usled kratkog spoja na labavim električnim provodnicima od aluminijuma – čeličnog užeta, koje su padale na suvu travu i nisko rastinje ispod nadzemnog elektroenergetskog voda, kao posledica jakog južnog vetra koji je duvao u tom momentu. Na poslednja dva raspona niskonaponske elektroenergetske mreže strujni provodnici nisu bili dovoljno zategnuti, a i ranije je dolazilo do ukrštanja strujnih provodnika i varničenja zbog vetra, stim što su u tim ranijim situacijama dežurne ekipe tuženog intervenisale tako što bi rasplele te provodnike drvenom letvom, što su učinili i kritičnog dana, bez ikakve druge intervencije. Veštačenjem od strane veštaka elektro struke utvrđeno je da je uzrok požara veliki razmak između provodnika (labave žice) koje su usled vetra ostvarivale kontakt i stvarale električni luk (varnicu) koji je padom na nisko rastinje, koje se nalazilo u neposrednoj blizini provodnika i niskonaponske mreže, izazvalo požar. Dana 30.06.2017. godine radnici tuženog su na mestu požara upravo izvršili zatezanje provodnika kako bi ubuduće sprečili nastanak požara, a koje okolnosti je utvrdio veštak elektro struke. Veštačenjem je utvrđeno da je elektromreža tuženog tog dana bila izložena dejstvu vetra koji je izazvao dodatno opterećenje i naprezanje svih delova mreže, stim što je tuženi prilikom projektovanja mreže dužan da računa i na dodatno opterećenje usled dejstva sile vetra, čime se obezbeđuje pouzdanost i potpuna pogonska sigurnost mreže tokom celog perioda njene eksploatacije i to uz redovnu reviziju, redovno tehničko održavanje, remont i ostalo što je predviđeno pravilnikom o tehničkim normativima za izgradnju niskonaponskih nadzemnih vodova kojim je definisano da razmak između užadi mreže mora da bude toliki da sigurno obezbeđuje da pri dejstvu vetra ili odskoku užeta, ne može da dođe do međusobnog približavanja užadi na udaljenosti manjoj od sigurnosnog razmaka, odnosno da razmak između užadi, uz ugib provodnika koji ne prelazi propisani, obezbeđuje da provodnici ni pod kojim uslovima pa ni pod dejstvom vetra ne mogu međusobno da se dodirnu, kratko spoje, upredu i da je dozvoljeno da provodnici mogu međusobno da se približe na rastojanju koje je jednako ili veće od sigurnosnog razmaka. Veštačenjem je utvrđeno da je elektromreža tužene na mestu nastanka konkretnog požara bila u lošem stanju, što proizilazi i iz okolnosti da i pored dve intervencije na istoj neposredno posle nastanka požara ista biva na kraju u potpunosti rekonstuisana zamenom provodnika i prateće opreme za nošenje. Veštačenjem od strane veštaka građevinske struke utvrđena je visina štete na pomoćnom i stambenom objektu tužilje, a prema nalazu Agencije za veštačenje „Dikanović“ Kragujevac utvrđena je visina štete na pokretnim stvarima; na osnovu nalaza i mišljenja veštaka ekonomsko-finansijske i poljoprivredne struke utvrđena je visina štete na usevima, živini, građevinskom materijalu, alatu i ostaloj pokretnoj imovini. Na osnovu nalaza svih veštaka utvrđena je šteta u ukupnom iznosu od 5.546.288,92 dinara.

Na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestepeni sudovi primenom materijalnog prava iz članova 155., 173., 174. i 177. Zakona o obligacionim odnosima utvrdili odgovornost tužene za štetu koju je tužilja pretrpela i obavezali tuženu na isplatu novčanog iznosa naknada materijlane štete tužilji, utvrđene na osnovu nalaza i mišljenja sudskih veštaka.

Odredbom člana 155. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da je šteta umanjenje nečije imovin (obična šteta) i sprečavanje njenog povećanja (izmakla korist), kao i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

Prema članu 173. ZOO šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom delatnošću, smatra se da potiče od te stvari, odnosno delatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

Prema članu 174. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opasne delatnosti odgovara lice koje se njome bavi.

Iz utvrđenih činjenica proizilazi da je šteta tužilji prouzrokovana propustima tužene. Distribucija električne energije je po svojoj fizičkoj i pravnoj prirodi opasna delatnost. Kako je tužena distributer električne energije, ona odgovara za štetu koju je tužilja pretrpela na osnovu odredbe člana 173. i 174. ZOO, jer je u vezi sa distribucijom električne energije šteta i prouzrokovana.

Tužena koja vrši opasnu delatnost je bila u obavezi da preduzima sve mere propisane Pravilnikom o tehničkim normativima za pogon i održavanje elektroenergetskih postrojenja i vodova (prema kojima je predviđeno da se rade redovne revizije mreže bez isključenja, da se eventualno utvrđeni nedostaci na mreži u najkraćem roku otklanjaju, kako ne bi bila ugrožena pogonska sigurnost), pa tako nije obezbedila da se u konkretnom slučaju provodnici na elektromreži ni pod kojim uslovima ne mogu međusobno dodirivati, zbog čega je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, tužena odgovorna za štetu koju je tužilja pretrpela usled nastalog požara.

Neosnovano u reviziji tužena ističe da nije odgovorna za štetu koju je pretrpela tužilja, jer ni po oceni Vrhovnog kasacionog suda u konkretnom slučaju nema mesta primeni odredbe člana 177. ZOO prema kojoj bi se tužena oslobodila odgovornosti, jer nije dokazala da šteta potiče od nekog uzroka koji se nalazio van stvari i čije se dejstvo nije moglo predvideti, izbeći i otkloniti.

Iz nalaza i mišljenja veštaka elektrotehničke struke, koje tužena pravnorelevantnim dokazima u postupku nije osporila, na nesumnjiv način je utvrđeno postojanje uzročno-poslednične veze između stanja elektromreže na mestu požara, uzroka nastanka požara i štete koju je tužilja pretrpela. Uzrok požara je neispravnost niskonaponske distributivne mreže u delu na kome je požar nastao i sa kog se proširio na imanje tužilje. Pod dejstvom sile pritiska koji je izazvao jak vetar došlo je do prekomernog istezanja provodnika (i pojave ugiba iznad dozvoljenog) što je imalo za posledicu međusobni mehanički kontakt i upredanje provodnika, što je dovelo do varničenja na mreži i nastanka električnog luka, a usled toga i do otpadanja delova provodnika koji u obliku iskri ili minijaturnih usijanih kuglica metala lete na sve strane, u konkretnom slučaju na suvu travu i nisko rastinje ispod nadzemnog energetskog voda, pa se požar usled jakog vetra koji je duvao u tom momentu proširio na objekte tužilje.

Kod takvog utvrđenja i po oceni Vrhovnog kasacionog suda, suprotno navodima revizije, požar i nastala šteta nije posledica delovanja više sile, već iz razloga što tuženi nije održavao niskonaponsku mrežu na odgovarajući način i nije preduzeo potrebne mere zaštite. Konkretno tuženi nije otklonio tehničku neispravnost u vidu nepropisnog ugiba provodnika koji je veći od dozvoljenog, odnosno nije preduzeo sve potrebne mere zaštite pre nastanka štetnog događaja, kako bi sprečio međusobno dodirivanje provodnika i varničenja istih, a šteta na imovini tužilje je mogla da se izbegne da je tužena takve radnje peduzela. Zbog navedenog, tužena je odgovorna za štetu koju je tužilja pretrpela po osnovu objektivne odgovornosti i ne može se te odgovornosti osloboditi, jer do štete nije došlo krivicom tužilje kao oštećene, već propustima tužene.

Sud je cenio i ostale navode u reviziji, pa je našao da su isti bez uticaja na pravilno i zakonito donete odluke nižestepenih sudova, pa je primenom člana 414. stav 1. ZPP odlučio kao u izreci.

Predsednik veća-sudija,

Marina Milanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić