Rev 948/2022 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 948/2022
08.06.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Jasmine Stamenković i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Mikica Srećković, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Bogdan Milošević, advokat iz ..., radi sticanja bez osnova i naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Zaječaru Gž 445/21 od 12.10.2021. godine, u sednici održanoj 08.06.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Zaječaru Gž 445/21 od 12.10.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Zaječaru Gž 445/21 od 12.10.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zaječaru P 707/19 od 05.02.2021. godine, stavom prvim izreke, tuženi je obavezan da tužilji na ime sticanja bez osnova isplati 17.199,78 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 31.08.2016. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se tuženi obaveže da joj na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih psihičkih bolova za period lečenja od 07.09.2017. godine do 23.11.2018. godine i do danas, usled neosnovanog optuženja u predmetu Osnovnog suda u Zaječaru K 69/17 od 31.05.2018. godine, isplati 80.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 05.02.2021. godine do isplate. Stavom trećim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Višeg suda u Zaječaru Gž 445/21 od 12.10.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, ukinuta je odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u stavu trećem izreke prvostepene presude i predmet u ovom delu vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Pravnosnažnom presudom odlučeno je o naknadi nematerijalne štete. Po oceni Vrhovnog suda, imajući u vidu prirodu spora, sadržinu tražene pravne zaštite, način presuđenja i date razloge o osnovanosti tužbenog zahteva, u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi za primenu instituta posebne revizije iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11... 18/20). Ne postoji potreba za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, za ujednačavanjem sudske prakse, niti je potrebno novo tumačenje prava u pogledu primene člana 200. Zakona o obligacionim odnosima (koji se odnosi na pravo na pravičnu novčanu naknadu za različite vidove nematerijalne štete i način određivanja te naknade), već se to pitanje rešava zavisno od konkretne činjenične i pravne situacije. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je našao da su nižestepeni sudovi prema činjenicama utvrđenim u ovoj pravnoj stvari doneli odluku u skladu sa pravnim shvatanjem koji je izražen kroz odluke Vrhovnog suda i Vrhovnog kasacionog suda. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba radi naknade nematerijalne štete podneta je 12.08.2019. godine. Vrednost predmeta spora je 97.199,78 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to revizija tužilje nije dozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.

Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić