Rev 9534/2022 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.1.2.4.2; ništavi ugovori

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 9534/2022
29.11.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Tatjane Miljuš i Jasmine Stamenković, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Nikola Stanković, advokat iz ..., protiv tužene BB iz sela ..., opština ..., sa boravištem u Republici ..., čiji je punomoćnik u postupku po reviziji Novica Zdravković, advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti ugovora o poklonu, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 438/22 od 24.03.2022. godine, u sednici održanoj 29.11.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 438/22 od 24.03.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 438/22 od 24.03.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Surdulici, Sudska jedinica Vladičin Han P 372/19 od 18.08.2021. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje kao zakonskog naslednika sada pok. VV i pok. GG, bivših iz ..., i utvrđeno da je apsolutno ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo ugovor o poklonu nepokretnosti zaključen između sada pok. GG, bivšeg iz ..., kao poklonodavca s jedne strane i tužene BB iz ..., Opština ..., kao poklonoprimca s druge strane, overen kod Osnovnog suda u Surdulici Ov.3 452/2014 od 15.08.2014. godine, što je tužena dužna da prizna i trpi, pa je obavezana tužena da nepokretnu imovinu koja je predmet ugovora – upisanu u listu nepokretnosti .. KO ... i to kat. parcela .. tzv. ..., koja se sastoji od poslovne zgrade br. 1, korisne površine 2,54 ara, zemljište pod zgradom – objektom u površini od 2,54 ara i njive treće klase u površini od 7,46 ara, preda tužilji u svojinu i državinu, s tim da se na osnovu presude izrši promena podataka o vlasništvu kod nadležne Službe za katastar nepokretnosti. Stavom drugim izreke, odbačena je kao nedozvoljena tužba tužilje u delu kojim je tražila da se Službi za katastar nepokretnosti Vladičin Han naloži da po pravnosnažnosti presude izvrši promenu vlasništva u svom katastarskom operatu na taj način što će podatke o vlasništvu na nepokretnom imovinom koja je predmet ugovora o poklonu overenog kod Osnovnog suda u Surdulici Ov.3 br.452/2014 od 15.08.2014. godine, upisati u korist tužilje. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati 148.200,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke o troškovima.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 438/22 od 24.03.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom i trećem izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije, Vrhovni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi za primenu instituta izuzetno dozvoljene revizije iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11...10/23 –dr. zakon).

Predmet tužbenog zahteva je utvrđenje ništavosti ugovora o poklonu nepokretnosti (bliže opisane u izreci nižestepnih presuda) zaključenog između sada pok. sina tužilje kao poklonodavca i njegove vanbračne supruge – ovde tužene kao poklonoprimca overenog kod Osnovnog suda u Surdulici Ov.3 452/2014 od 15.08.2014. godine i obavezivanje tužene da nepokretnu imovinu koja je predmet tog ugovora preda tužilji u svojinu i državinu, s tim da se na osnovu presude izrši promena podataka o vlasništvu kod nadležne SKN jer se motiv – pobuda (očekivanje da će zaključiti brak) zbog kojeg je učinjen poklon nije ostvario s obzirom na to da je tužena bila u braku sa trećim licem. Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoje odluke, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Pitanje motiva- pobude za zaključenje ugovora o poklonu i primena odgovarajućeg materijalnog prava zavisi od utvrđene stvarne volje ugovarača, a što je činjenično pitanje u svakom konkretnom slučaju. Tužena u reviziji nije pružila dokaz o postojanju različitih odluka u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, kao u konkretnom slučaju i suprotnom presuđenju sudova, pa nije ispunjen zakonski uslov koji se odnosi na potrebu za ujednačavanjem sudske prakse. Osim toga razlozi revizije se delom odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog čega se posebna revizija ne može izjaviti. Zbog toga je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Predmet ocene od strane revizijskog suda nisu bili revizijski navodi tužene da je vrednost predmeta spora 12.628.714,00 dinara odnosno 107.500,00 EUR, na koju okolnost uz reviziju prilaže nalaz i mišljenje sudskog veštaka od 17.05.2022.godine, jer se na osnovu člana 33. stav 3. ZPP vrednost predmeta spora utvrđuje najkasnije na glavnoj raspravi pre početka raspravljanja o glavnoj stvari.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP Vrhovni sud je našao da je revizija nedozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi utvrđenja ništavosti ugovora o poklonu podneta je 09.02.2015. godine, a označena vrednost predmeta spora je 10.000,00 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe predstavlja dinarsku protivvrednost ispod 40.000 evra.

Imajući u vidu da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na nenovčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić