Rev 96/07

Republika Srbija
VRHOVNI SUD SRBIJE
Rev 96/07
14.03.2007. godina
Beograd

Vrhovni sud Srbije u Beogradu, u veću sastavljenom od sudija: Vladimira Tamaša, predsednika veća, Ljubice Milutinović, Jovanke Kažić, Milomira Nikolića i Nadežde Radević, članova veća, u parnici tužilje AA, koju zastupa punomoćnik AB, advokat, protiv tuženog BB, koga zastupa punomoćnik BA, advokat, radi zaštite od nasilja u porodici, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Okružnog suda u Pirotu br. Gž. 681/06 od 6.11.2006. godine, u sednici veća održanoj 14.3.2007. godine, doneo je

R E Š E NJ E

Revizija tužilje se USVAJA, pa se UKIDAJU presuda Okružnog suda u Pirotu br. Gž. 681/06 od 6.11.2006. godine i presuda Opštinskog suda u Pirotu br. P. 203/06 od 20.4.2006. godine, a predmet se vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Pravnosnažnom presudom Okružnog suda u Pirotu br. Gž. 681/06 od 6.11.2006. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda Opštinskog suda u Pirotu br. P. 203/06 od 20.4.2006. godine, kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da se utvrdi da je tuženi u više navrata od jula 2005. godine do februara 2006. godine izvršio nasilje u porodici tako što je tukao i vređao tužilju, drsko se ponašao prema njoj i što ne doprinosi izdržavanju porodice, te da se u smislu člana 198. Porodičnog zakona prema tužiocu izrekne mera zaštite izdavanjem naloga za iseljenje iz porodične kuće u ul. VV, zabrana pristupa u mesto stanovanja i u prostor oko mesta stanovanja tužilje i zabrana daljeg uznemiravanja, koja mera će trajati godinu dana, te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

Blagovremenom i dozvoljenom revizijom tužilja pobija drugostepenu presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Republički javni tužilac se nije izjasnio o izjavljenoj reviziji, a tuženi je u odgovoru osporio navode revizije i predložio da se revizija kao nedozvoljena odbaci ili kao neosnovana odbije.

Ispitujući pobijanu drugostepenu presudu u smislu člana 399. Zakona o parničnom postupku Vrhovni sud Srbije je našao da je revizija tužilje osnovana.

Osnovani su navodi revizije o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 12. Zakona o parničnom postupku, jer su razlozi prvostepene presude nejasni i protivrečni, a o bitnim činjenicama postoji protivrečnost između onoga što se u razlozima presude navodi i zapisnika o iskazima datim u postupku. Zaključak prvostepenog suda da ponašanje tuženog nema karakter ugrožavanja telesnog integriteta i duševnog zdravlja tužilje i zajedničke dece stranaka suprotan je izjavama svedoka SS, SS1 i SS2, izveštaju policije o intervencijama u porodičnoj kući parničnih stranaka, kao i konstataciji prvostepenog suda da dolazi do međusobnih svađa, vređanja i maltretiranja. Na kraju, zaključak da su razlozi nejasni i protivrečni proizilazi i iz konstatacije prvostepenog suda da tuženi svojim ponašanjem ne ugrožava tužilju i njihovu decu u toj meri da bi bilo neophodno izreći meru zaštite protiv nasilja u porodici.

Prema stavu 1. člana 197. Porodičnog zakona, nasilje u porodici jeste ponašanje kojim jedan član porodice ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje ili spokojstvo drugog člana porodice. Ako ugrožavanje postoji, nije bitan stepen ugrožavanja, kako pogrešno zaključuju nižestepeni sudovi, već je kod postojanja nasilja u porodici to potrebno utvrditi i odrediti adekvatnu meru zaštite u skladu sa odredbama člana 198. Porodičnog zakona. Činjenica da su odnosi između tužilje i tuženog kao supružnika poremećeni i da zbog toga dolazi do međusobnih svađa i maltretiranja, ne isključuje obavezu suda da prema članu porodice koji vrši nasilje odredi adekvatnu meru.

Prema odredbama člana 287. Porodičnog zakona, sud nije vezan granicama tužbenog zahteva za zaštitu od nasilja u porodici i može odrediti i meru zaštite od nasilja u porodici koja nije tražena ako oceni da se takvom merom najbolje postiže zaštita. U konkretnom slučaju, zahtevom je traženo određivanje mera zaštite propisanih odredbama člana 198. Porodičnog zakona, a nižestepeni sudovi su se ograničili samo na osnovanost zahteva za određivanje mere zaštite od nasilja u porodici izdavanjem naloga za iseljenje iz porodične kuće, a propustili su da ocene osnovanost zahteva za određivanje ostalih zakonom propisanih mera zaštite od nasilja u porodici.

Porodičnim zakonom regulisana je zaštita od nasilja u porodici i propisan postupak u sporu za zaštitu od nasilja u porodici, koji postupak je poseban i nezavisan od drugih eventualnih postupaka, a posebno od postupka za razvod braka. Radi se o postupku koji je po svojoj prirodi hitan, koji ima svoje zakonom propisane specifičnosti i u kome je sud dužan da odredi mere kojima se najbolje postiže zaštita od nasilja u porodici.

Iz navedenih razloga, primenom člana 406. stav 1. u vezi sa članom 361. stav 2. tačka 12, te primenom člana 407. stav 2. Zakona o parničnom postupku, revizija tužilje je usvojena i nižestepene presude ukinute, a predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku potrebno je otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano i nakon utvrđenja relevantnih činjenica pravilnom primenom materijalnog prava odlučiti o osnovanosti tužbenog zahteva i o svim troškovima postupka.

Predsednik veća – sudija

Vladimir Tamaš, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Mirjana Vojvodić

SM