Rev 961/2022 3.19.3.1.3; nedopustivost izvršenja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 961/2022
09.03.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Stojanović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz sela ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Branislav Dajić, advokat iz ..., radi nedopustivosti izvršenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1477/2021 od 12.10.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 09.03.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1477/2021 od 12.10.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 1477/2021 od 12.10.2021. godine preinačena je presuda Osnovnog suda u Nišu P 10645/2020 od 18.01.2021. godine, tako što je odbijen tužbeni zahtev tužilje da se utvrdi da je izvršenje određeno rešenjem Osnovnog suda u Nišu I 15651/10 od 09.10.2008. godine, a koje je nastavljeno pred javnim izvršiteljem Miljanom Trajkovićem iz ... u predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem IIA .., nedopustivo i to na stanu u potkrovlju u stambenoj zgradi za kolektivno stanovanje, broj zgrade .., broj ulaza .., koja se nalazi u Nišu, u ulici ... broj .., broj stana .., postojećeg na katastarskoj parceli broj .. KO Niš – Bubanj, upisane u listu nepokretnosti broj .. KO Niš – Bubanj. Obavezana je tužilja da tuženom na ime troškova postupka isplati iznos od 312.110,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija dozvoljena na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 18/20), pa je ispitao pobijanu presudu primenom člana 408. istog Zakona i utvrdio da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je na osnovu ugovora o kupoprodaji overenog kod Osnovnog suda u Nišu pod Ov 4675/2001 od 04.09.2001. godine od VV, kao prodavca, kupila predmetni stan broj .., površine 31m², u potkrovlju u stambenoj zgradi u ulici ... broj .., na katastarskoj parceli broj .. KO Niš – Bubanj, upisan u list nepokretnosti broj .. KO Niš – Bubanj. Ugovor je u celosti izvršen, a tužilja je nakon isplate kupoprodajne cene ušla u posed stana, ali nije upisala svoje pravo svojine u javnim knjigama. Tuženi je 2008. godine u svojstvu izvršnog poverioca pokrenuo izvršni postupak protiv izvršnog dužnika VV radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 56.000 evra. Rešenjem o izvršenju u toku izvršnog postupka kao sredstvo izvršenja određen je popis, procena i prodaja nekoliko nepokretnosti izvršnog dužnika, između ostalog i predmetni stan broj .., koji je i dalje bio upisan na prodavca. Tužilja je, kao treće lice, preko punomoćnika podnela javnom izvršitelju prigovor protiv rešenja o izvršenju Osnovnog suda u Nišu I 15651/10 od 09.10.2008. godine, kao i upisa zabeležbe u katastar nepokretnosti u Nišu – rešenje o izvršenju IIA 11369/16 od 09.05.2019. godine na predmetnom stanu procenom vrednosti i prodajom nepokretnosti radi namirenja potraživanja izvršnog poverioca. Navedeni prigovor izvršni dužnik, VV, primio je dana 23.10.2019. godine i o istom se nije izjašnjavao. Tužilja je rešenjem Osnovnog suda u Nišu Ipi 39/19 od 23.12.2019. godine, kao treće lice, upućena da u roku od 15 dana od dana prijema rešenja pokrene parnični postupak protiv izvršnog poverioca radi proglašenja da je navedeno izvršenje nedopustivo na predmetnom stanu i ista je podnela tužbu dana 13.01.2020. godine, kojom je kao tuženog, prema uputu iz navedenog rešenja, obuhvatila samo izvršnog poverioca BB.

Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev, nalazeći da shodno članu 111. stav 1. Zakona o izvršenju i obezbeđenju izvršni dužnik nije morao biti obuhvaćen tužbom u parnici kao nužni suparničar, jer u izvršnom postupku nije osporio pravo trećem licu, ovde tužilji koja je, iako nije upisala svoja prava na predmetnom stanu u javnim knjigama, dokazala da je u državini istog po osnovu punovažnog pravnog posla, ugovora o kupoprodaji nepokretnosti, a pravo na podnošenje tužbe radi proglašenja nedopustivosti izvršenja ima ne samo imalac prava svojine već i vanknjižni vlasnik koji ima punovažan osnov za sticanje prava svojine i nalazi se u posedu nepokretnosti.

Drugostepeni sud je ocenio da je na osnovu potpuno i pravilno utvrđenih činjenica, prvostepeni sud pogrešnom primenom materijalnog prava usvojio tužbeni zahtev, zbog čega je preinačio prvostepenu presudu i tužbeni zahtev odbio u celosti.

Odredbom člana 167. Zakona o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, br. 106/15, 106/16-autentično tumačenje i 113/17-autentično tumačenje, 54/19 i 9/20-autentično tumačenje) u prelaznim i završnim odredbama propisano je da do dana početka primene ovog zakona, primenjuju se odredbe Zakona o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, br. 31/11, 99/11-dr. zakon, 109/13-US, 55/14 i 139/14), a postupci izvršenja i obezbeđenja započeti pre dana početka primene ovog zakona okončaće se po propisima koji se primenjuje do dana početka primene ovog zakona (stav 2).

Odredbom člana 50. stav 1. Zakona o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, br. 106/15, 106/16-autentično tumačenje i 113/17-autentično tumačenje) propisano je da lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima pravo koje sprečava izvršenje, može sve do okončanja izvršnog postupka da izjavi prigovor sudiji, kojim traži da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim. Ako izvršitelj sprovodi izvršenje, sudija prigovor dostavlja i njemu (stav 1). Sudija prigovor dostavlja izvršnom poveriocu i izvršnom dužniku i poziva ih da se u roku od pet radnih dana od dana dostavljanja izjasne (stav 2). Sudija rešenjem odbacuje prigovor ako treće lice ne učini verovatnim da u pogledu predmeta izvršenja ima pravo koje sprečava izvršenje (stav 3). Sudija može tokom celog postupka treće lice, čije pravo oceni verovatnim, a koji je izvršni poverilac osporio ili se o njemu nije izjasnio, rešenjem da, uputi da u roku od 15 dana od dana dostavljanja rešenja protiv izvršnog poverioca, pokrene parnični postupak radi proglašenja da je izvršenje na tom predmetu nedopušteno (stav 4). Izvršni dužnik koji osporava pravo trećem licu mora da bude obuhvaćen tužbom iz stava 4. ovog člana. Smatra se da izvršni dužnik trećem licu osporava pravo ako se o prigovoru trećeg lica ne izjasni u roku propisanom u stavu 2. ovog člana (stav 5).

Odredbom člana 211. stav 1. ZPP, propisano je da nužno suparničarstvo postoji ako po zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa tužbom moraju da se obuhvate sva lica koja su učesnici materijalnopravnog odnosa. Stavom 2. istog člana, propisano je da ako sva lica iz stava 1. ovog člana nisu obuhvaćene tužbom kao stranke, sud će da odbije tužbeni zahtev kao neosnovan.

Prema oceni Vrhovnog kasacionog suda, revizija je neosnovana.

Naime, primenom odredbe člana 50. stav 2. Zakona o izvršenju i obezbeđenju, izvršen je uput tužilji da kao treće lice pokrene parnični postupak radi proglašenja nedopustivosti izvršenja. Kako je VV prigovor trećeg lica primio i o istom se nije izjašnjavao, to se u smislu člana 50. Zakona o izvršenju i obezbeđenju, smatra da izvršni dužnik trećem licu osporava pravo ako se o prigovoru trećeg lica ne izjasni u roku propisanom u stavu 2. ovog člana, a izvršni dužnik koji osporava pravo trećem licu mora da bude obuhvaćen tužbom iz stava 4. ovog člana.

Kako u konkretnom slučaju tužbom nije obuhvaćen izvršni dužnik VV, koji je nužni suparničar sa izvršnim poveriocem, to nije uspostavljena potpuna procesna zajednica na strani tuženih.

Vrhovni kasacioni sud prihvata kao pravilne razloge drugostepenog suda iznete u pobijanoj pravnosnažnoj presudi, uz datu ocenu o nepostojanju razloga za njeno revizijsko odbijanje.

Iz iznetih razloga, ovaj sud je reviziju tužilje odbio kao neosnovanu, primenom člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić