Rev 9682/2022 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 9682/2022
05.07.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Jasmine Stamenković i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., BB iz ..., VV iz ..., GG iz ... i DD iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Mihailo Pavlović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo odbrane, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo iz Beograda, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6222/21 od 10.02.2022. godine, u sednici održanoj 05.07.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6222/21 od 10.02.2022. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6222/21 od 10.02.2022. godine.

ODBIJA SE zahtev tužilaca za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 20785/18 od 20.09.2019. godine, ispravljene rešenjem istog suda P 20785/18 od 08.04.2021. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev pa je obavezana tužena da tužiocima na ime naknade nematerijalne štete zbog smrti bliskog lica isplati iznose od po 1.000.000,00 dinara svakom sa zakonskom zateznom kamatom od 20.09.2019. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan veći deo tužbenog zahteva tužilaca od dosuđenog stavom prvim izreke do traženih iznosa od po 2.000.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 199.850,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 6222/21 od 10.02.2022. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe tužilaca i tužene i potvrđena prvostepena presuda, sa ispravkom, u stavovima prvom i drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u stavu trećem izreke prvostepene presude, sa ispravkom, tako što je obavezana tužena da tužiocima na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 275.850,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do konačne isplate. Stavom trećim izreke, odbijeni su zahtevi tužilaca i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na član 404. Zakona o parničnom postupku.

Vrhovni sud je reviziju tužene razmotrio primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...18/20).

Odredbom člana 404. stav 1. ZPP propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili potrebe novog tumačenja prava (posebna revizija).

Vrhovni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za primenu instituta posebne revizije iz člana 404. stav 1. ZPP. Predmet tužbenog zahteva je naknada nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove tužilaca zbog smrti bliskog lica (sina, supruga i oca). Prema utvrđenom činjeničnom stanju bliski srodnik tužilaca je streljan kao ratni zarobljenik ...1991. godine na poljoprivrednom dobru „Ovčara“ u Vukovaru, tadašnjoj Republici Hrvatskoj, u sastavu bivše SFRJ, od strane pripadnika TO Vukovar i dobrovoljačke jedince „Leva Sudoperica“, koji su presudom Okružnog suda u Beogradu K.V.4/06 od 12.09.2009. godine, pravnosnažna 24.11.2017. godine oglašeni krivima zbog kršenja pravila međunarodnog prava za vreme oružanog sukoba koji je u to vreme postojao, a nije imao karakter međunarodnog sukoba, protivno članu 3. stav 1. tačke A i C i članu 4. stavovi 1. i 2. i 4. Treće ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima iz 1949. godine, ratifikovane od strane Narodne skupštine FNRJ 1950. godine, i članu 4. stavovi 1. i 2. tačke A i B Dopunskog protokola Ženevske konvencije iz 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba od 08.06.1978. godine. Revizijom tužene se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava, odnosno Zakona o krivičnom postupku i Zakona o službi u oružanim snagama, ali se ne ukazuje na zakonske uslove za izuzetnu dozvoljenost revizije, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja posebna revizija se ne može podneti. Nižestepeni sudovi su pružili zaštitu tužbenom zahtevu tužilaca primenom relevantnog materijalnog prava. Nižestepene presude ne odstupaju od dosadašnje prakse ni u pogledu dosuđenih iznosa tužiocima, ni u pogledu ocene prigovora nedostatka pasivne legitimacije na strani tužene i ocene prigovora zastarelosti potraživanja tužilaca. Uz reviziju nisu priložene presude u kojima je drugačije odlučivano o istovetnim ili sličnim situacijama, ali i da ima sličnog identiteta ne bi se moglo zaključiti da se radi o različitoj sudskoj praksi, budući da visina naknade nematerijalne štete zavisi od okolnosti konkretnog slučaja. Presuda Vrhovnog suda Srbije Rev 411/01 od 18.04.2002.godine, na koju se revizija poziva, je doneta pre pravnosnažnosti presude Okružnog suda u Beogradu K.V.4/06 od 12.09.2009. godine i nije od značaja u ovoj pravnoj stvari jer se odgovornost tužene zasniva na objektivnoj odgovornosti, o čemu su se sudovi izjasnili u brojnim sudskim odlukama.

Iz navedenog razloga, primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Tužba u ovoj parnici podneta je sudu 05.12.2018.godine, a pobijanim delom pravnosnažne presude tužena je obavezana da tužiocima na ime naknade materijalne štete isplati po 1.000.000,00 dinara.

S obzirom da dosuđeni iznosi ni za jednog od tužilaca ne prelaze revizijski cenzus od 40.000 evra u dinarskoj protivvrednosti u smislu člana 403. stav 3. ZPP, to revizija nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke, na osnovu člana 413. ZPP.

Zahtev tužilaca za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju je odbijen jer ovi troškovi nisu bili nužni za vođenje ove parnice, u smislu člana 154. stav 1. ZPP.

Na osnovu člana 165. stav 1. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u stavu trećem izreke.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić