Rev-uz 5/2021 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev-uz 5/2021
18.08.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici tužioca AA, advokata iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo – Odeljenje u Požarevcu, radi zaštite uzbunjivača, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu Gž-uz 10/20 od 20.05.2021. godine, u sednici od 18.08.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu Gž-uz 10/20 od 20.05.2021. godine u delu stava prvog izreke kojim je odbijena kao neosnovana žalba tužioca i potvrđeno rešenje Višeg suda u Smederevu Puz 3/20 od 06.10.2020. godine.

U preostalom delu revizija tužioca ODBACUJE SE kao nedozvoljena.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Smederevu Puz 3/20 od 06.10.2020. godine, tužba tužioca podneta protiv tužene radi zaštite uzbunjivača smatra se povučenom. Rešenjem pod istim brojem od 14.10.2020. godine odbijen je predlog tužioca za vraćanje u pređašnje stanje. Rešenjem pod istim brojem od 19.10.2020. godine tužilac je obavezan da tuženoj naknadi troškove spora u iznosu od 16.500,00 dinara. Rešenjem pod istim brojem od 17.09.2020. godine odbačena je žalba tužioca podneta protiv rešenja o ispravci Višeg suda u Smederevu Puz 3/20 od 15.09.2020. godine, kao nedozvoljena.

Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Gž-uz 10/20 od 20.05.2021. godine, stavom prvim izreke odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i potvrđena prvostepena rešenja od 06.10.2020. godine i 14.10.2020. godine. Stvom drugim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđeno prvostepeno rešenje od 19.10.2020. godine u delu kojim je tužilac obavezan da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 6.000,00 dinara, dok je u preostalom delu isto rešenje preinačeno i odbijen zahtev tužene za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 6.000,00 dinara. Stavom trećim izreke ukinuto je prvostepeno rešenje od 17.09.2020. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Protiv drugostepenog rešenja, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje u smislu čl. 408., 410. stav 2. i 420. važećeg Zakona o parničnom postupku – ZPP i utvrdio da je revizija tužioca delimično neosnovana i delimično nedozvoljena.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je dana 10.07.2020. godine podneo tužbu sa zahtevom za utvrđenje da su prema njemu zbog uzbunjivanja preduzete štetne radnje, i postavio je zahtev za naknadu materijalne i nematerijalne štete. Tužba je podneta elektronskim putem. Na ročište zakazano za 06.10.2020. godine, nisu pristupili tužilac i tužena koji su bili uredno pozvani, a izostanak nije opravdan, pa je doneto prvostepeno rešenje od 06.10.2020. godine da se tužba smatra povučenom, u smislu člana 311. ZPP. Tužiocu je elektronskim putem dana 18.09.2020. godine dostavljen poziv za ročište od 06.10.2020. godine sa početkom u 10.00 časova.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je nižestepenim rešenjima primenjeno materijalno pravo, član 311. stav 2. ZPP u vezi člana 23. stav 6. Zakona o zaštiti uzbunjivača i član 436. ZPP, kada je odlučeno da se tužba smatra povučenom.

Revizijom se neosnovano ukazuje da je elektronska adresa sa koje mu je dostavljen poziv za ročište njemu bila nepoznata, i da se ne može smatrati da mu je poziv uredno dostavljen. Međutim, iz spisa predmeta proizilazi da su tužiocu tokom postupka i drugi podnesci elektronski dostavljani sa iste adrese, da ih je tužilac uredno primao, te da mu je na isti način dostavljeno i rešenje od 17.09.2020. godine, na koje je tužilac izjavio žalbu.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke, na osnovu čl. 414. stav 1. i 420. stav 1. ZPP.

Revizija tužioca nije dozvoljena u odnosu na deo drugostepenog rešenja kojim su odbijene njegove žalbe i potvrđena prvostepena rešenja od 14.10. i 19.10.2020. godine.

Naime, rešenjem od 14.10.2020. godine odbijene je predlog tužioca za vraćanje u pređašnje stanje, pa se ne radi o rešenju kojim se pravnosnažno okončava postupak, u smislu člana 420. stav 1. ZPP. Rešenjem od 19.10.2020. godine odlučeno je o troškovima parničnog postupka, koji nisu činili glavni zahtev u ovoj parnici, pa je revizija nedozvoljena u smislu člana 28. ZPP.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke, na osnovu člana 414. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić