Rev1 15/2023 3.5.9; zarada, minimalna zarada, minimalna cena rada, naknada zarade i druga primanja

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev1 15/2023
08.06.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Dragane Boljević, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miloljub Jovičić advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije - Ministarstvo unutrašnjih poslova - Policijska uprava u Užicu - Policijska stanica u Požegi, koju zastupa Državno pravobranilaštvo - Odeljenje u Užicu, radi uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1021/18 od 17.04.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 08.06.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1021/18 od 17.04.2018. godine, prvog stava izreke.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1021/18 od 17.04.2018. godine, prvog stava izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Požegi P1 236/17 od 16.01.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih - ispostava Požega za tužioca uplati pripadajuće doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje po stopi važećoj na dan uplate na osnovicu - zaradu po osnovu neredovnosti u radu, rada noću, rada u dane državnih i verskih praznika koji su neradni dani i po osnovu pripravnosti, dosuđenih tužiocu presudom Osnovnog suda u Požegi P1 392/2013 od 27.08.2014. godine, navedenih u tom stavu izreke, te da o izvršenoj upati dostavi tužiocu dokaz. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da na ime troškova postupka plati tužiocu iznos od 74.300,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1021/18 od 17.04.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Požegi P1 236/17 od 16.01.2018. godine u prvom stavu izreke. Stavom drugim izreke, ukinuto je rešenje o troškovima postupka sadržano u drugom stavu izreke presude Osnovnog suda u Požegi P1 236/17 od 16.01.2018. godine i predmet u tom delu vraćen istom sudu na ponovni postupak.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, stava prvog izreke, tužena je zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava blagovremeno izjavila reviziju predviđenu članom 404. ZPP.

Rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rev2 2505/2018 do 24.10.2018. godine, stavom prvim izreke, prihvaćeno je odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1021/18 do 17.04.2018. godine, kao izuzetno dozvoljenoj. Stavom drugim izreke, ukinute su presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1021/18 do 17.04.2018. godine i presuda Osnovnog suda u Požegi P1 236/17 od 16.01.2018. godine, a tužba tužioca odbačena.

Odlukom Ustavnog suda Už 1438/2019 od 23.02.2023. godine usvojena je ustavna žalba AA i utvrđeno da je rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rev2 2505/18 od 24.10.2018. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije (tačka 1 izreke); poništeno rešenje Vrhovnog kasacionog suda Rev2 2505/18 od 24.10.2018. godine i određeno da isti sud donese novu odluku o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1021/18 od 17.04.2018. godine (tačka 2 izreke).

Odlučujući u postupku izvršenja odluke Ustavnog suda o dozvoljenosti izjavljene revizije, u skladu sa članom 404. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija tužene nije dozvoljena.

Revizija predviđena označenom odredbom (posebna revizija) može se izjaviti samo zbog pogrešne primene materijalnog prava. Zbog toga su za dozvoljenost izjavljene posebne revizije tužene irelevantni njeni navodi o učinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka.

Po oceni Vrhovnog suda, u ovom sporu ne postoji potreba da se o posebnoj reviziji tužene odlučuje radi ujednačavanja sudske prakse. Pravnim stavom kojim je Vrhovni kasacioni sud, vršeći nadležnost predviđenu članom 31. ranije važećeg Zakona o uređenju sudova, usvojio na sednici Građanskog odeljenja od 12.03.2019. godine razrešeno je sporno pravno pitanje o nadležnosti suda da u parničnom postupku odlučuje o zahtevu zaposlenog za uplatu doprinosa za obavezno socijalno osiguranje odgovarajućim organizacijama za obavezno socijalno osiguranje, kada je takav zahtev jedini predmet spora. O posebnoj reviziji tužene u ovom sporu nije potrebno odlučivati ni radi novog tumačenja prava, odredbi Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje i Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju koje su nižestepeni sudovi primenili kada su odlučivali o tužbenom zahtevu.

Iz tih razloga, na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

U sporovima o novčanim potraživanjima iz radnog odnosa (spor za uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje je spor o novčanom potraživanju) o dozvoljenosti revizije odlučuje se primenom člana 403. stav 3. ZPP, prema vrednosti predmeta spora pobijanog dela.

U podnetoj tužbi nije određena vrednost predmeta spora, ali je tužiocu naloženo da plati sudsku taksu za tužbu i prvostepenu presudu u iznosu od po 1.900,00 dinara. Obračunata sudska taksa u navedenom iznosu naplaćuje se u parnicama čija je vrednost predmeta spora do 10.000,00 dinara, što je očigledno niže od vrednosti merodavne za dozvoljenost revizije u smislu navedene zakonske odredbe.

Sledstveno izloženom, na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. i člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić