
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev1 33/2024
15.05.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, Marije Terzić i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragoljub Palević, advokat iz ..., protiv tužene Predškolske ustanove „Naša radost“ iz Sopota, koga zastupa Gradsko pravobranilaštvo Grada Beograda, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2707/18 od 20.06.2019. godine, u sednici održanoj 15.05.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilje izjavljena protiv stavova drugog i trećeg (preinačujući deo) izreke presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2707/18 od 20.06.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Mladenovcu, Sudska jedinica u Sopotu P1 24/2018 od 06.06.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje pa je utvrđeno da su aneksi ugovora o radu broj .. od 14.10.2013. godine broj .. od 26.12.2013. godine i broj .. od 13.01.2014. godine, zaključeni između parničnih stranaka ništavi i da kao takvi ne proizvode pravno dejstvo što je tužena dužna da prizna. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje pa je utvrđeno da je ona i od 15.10.2013. godine, kada je stupio na snagu aneks ugovora o radu broj .. od 14.10.2013. godine, u radnom odnosu kod tužene sa punim radnim vremenom, što je tužena dužna da prizna. Stavom trećim izreke tužena je obavezana da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati novčani iznos od 128.250,00 dinara.
Apelacioni sud u Beogradu je, presudom Gž1 2707/18 od 20.06.2019. godine, stavom prvim izreke, ukinuo presudu Osnovnog suda u Mladenovcu, Sudska jedinica u Sopotu P1 24/18 od 06.06.2018. godine, u stavu prvom izreke i odbacio tužbu tužilje kojom je tražila da sud utvrdi da su aneksi ugovora o radu broj .. od 14.10.2013. godine, broj .. od 26.12.2013. godine i broj .. od 13.01.2014. godine, zaključeni između parničnih stranaka ništavi i da kao takvi ne proizvode pravno dejstvo, kao neblagovremena. Stavom drugim izreke preinačena je presuda Osnovnog suda u Mladenovcu, Sudska jedinica u Sopotu P1 24/18 od 06.06.2018. godine, u stavu drugom izreke tako što je odbijen tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da sud utvrdi da je od 15.10.2013. godine, kada je aneks ugovora o radu broj .. od 14.10.2013. godine stupio na snagu, ona je u radnom odnosu kod tužene sa punim radnim vremenom, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke prvostepene presude, tako što je odbijen zahtev tužilje za naknadu troškova parničnog postupka i obavezana tužilja da tuženoj na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 69.000,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je izjavila blagovremenu reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene matrijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je, rešenjem Rev2 3944/2019 od 26.02.2020. godine, odbacio, kao nedozvoljenu reviziju tužilje, protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2707/18 od 20.06.2019. godine.
Odlukom Ustavnom suda Už 7759/2020 od 27.08.2024. godine, stavom 1. izreke, usvojena je ustavna žalba AA (tužilja) i utvrđeno da je rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rev2 3944/19 od 26.02.2020. godine, u delu kojim je odbačena revizija podnositeljke ustavne žalbe izjavljena protiv stavova drugog i trećeg izreke presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2707/18 od 20.06.2019. godine, podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje zajamčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok je, u preostalom delu ustavna žalba odbačena. Stavom 2. izreke poništeno je rešenje Vrhovnog kasacionog suda Rev2 3944/19 od 26.02.2020. godine, u delu kojim je odbačena revizija podnosioca ustavne žalbe izjavljene protiv stavova drugog i trećeg izreke presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2707/18 od 20.06.2019. godine i određeno da Vrhovni sud ponovo odluči o reviziji podnositeljke u tom delu.
U ponovnom postupku, Vrhovni sud je ispitao drugostepenu presudu, u delu u kom je poništena odlukom Ustavnog suda Už 7759/2020 od 27.08.2024. godine (preinačujući deo), primenom odredbe člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...10/23) i utvrdio da je revizija neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, a navodima revizije tužilje ne ukazuju se na neku drugu bitnu povredu propisanu odredbom člana 407. stav 1. tačka 2. i 3. istog Zakona.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je u radnom odnosu kod tužene na neodređeno vreme, tako što je radni odnos zasnovala na osnovu ugovora o uređivanju međusobinih prava i obaveza i odgovornosti broj .. od 01.10.2008. godine, sa punim radnim vremenom na radnom mestu „...“. Aneksom ugovora o uređivanju međusobnih prava i obaveza i odgovornosti broj .. od 14.10.2013. godine, izmenjeni su članovi 2. i 3. ugovora broj .. od 01.10.2008. godine tako da glase: „zaposleni će raditi nepuno radno vreme“ i „dnevno radno vreme zaposlenog traje 5,76 časova a sedmično 28,8 časova“. Aneksom ugovora o uređivanju međusobnih prava, obaveza i odgornosti broj .. od 26.12.2023. godine, promenjeni su članovi 2. i 3. aneksa ugovora broj .. od 14.10.2013. godine (osnovnog ugovora broj .. od 01.10.2008. godine), tako da glase: „zaposleni će raditi nepuno radno vreme“ i dnevno vreme zaposlenog traje 6,6 časova a sedmično 32 časa“. Aneksom ugovora o uređivanju međusobnih prava, obaveza i odgovornosti broj .. od 13.01.2014. godine, koji je tužilja potpisala 20.01.2014. godine, promenjeni su članovi 2,3. i 4. aneksa ugovora broj .. od 25.12.2013. godine (osnovnog ugovora broj .. od 01.10.2008. godine), tako da glase: „zaposleni će raditi nepuno radno vreme“, „dnevno radno vreme zaposlenog traje 7,96 časova a sedmično 38,80 časova. Članom 3. aneksa izmenjen je član 4. osovnog ugovora od 01.10.2008. godine, tako što je tužilja raspoređena za obavljanje poslova ... sa 50% radnog vremena i poslova ... sa 47% radnog vremena. Tužba tužilje kojom je tražila da sud utvrdi da su aneksi ugovora o radu broj .. od 14.10.2013. godine broj .. od 26.12.2013. godine i broj .. od 13.01.2014. godine, ništavi i da, kao takvi ne proizvode pravno dejstvo je odbačena rešenjem drugostepenog suda sadržanim u presudi Gž1 2707/18 od 20.06.2019. godine, a revizija tužilje je, protiv tog dela odluke, odbačena rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rev2 3944/2019 od 26.02.2020. godine (ustavna žalba tužilje je u tom delu odbačena odlukom Ustavnog suda Už 7759/2020 od 27.08.2024. godine).
Drugostepeni sud je prvostepenu presudu preinačio odbijanjem tužbenog zaheva tužilje kojim je tražila da sud utvrdi da je ona od 15.10.2013. godine, kada je aneks ugovora o radu broj .. od 14.10.2013. godine stupio na snagu, u radnom odnosu kod tužene sa punim radnim vremenom, imajući u vidu da tužilja nije uspela u sporu po zahtevu za utvrđenje ništavosti aneksa ugovora o radu kojima je utvrđen njen rad sa nepunim radnim vremenom, što znači da su pobijani aneksi na pravnoj snazi i da tužilja kod tuženog ima zasnovan radni odnos sa nepunim radnim vremenom.
Po oceni Vrhovnog suda, drugostepeni sud je, preinačenjem prvostpene presude, pravilno primenio materijalno pravo.
Odredbom člana 39. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/2005...32/2013) koji je bio na snazi u vreme zaključenih predmetnih aneksa ugovora o radu između parničnih stranaka, u odredbi člana 39. propisan je radni odnos sa nepunim radnim vremenom tako što radni odnos može da se zasnuje i za rad sa nepunim radnim vremenom, na neodređeno ili određeno radno vreme.
Na osnovu odredbe člana 171. stav 1. tačka 6. istog Zakona poslodavac može zaposlenom da ponudi izmenu ugovorenih uslova rada (u daljem tekstu aneks ugovora) u drugim slučajevima utvrđenim zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu.
U konkretnom slučaju, tužilja i tuženi su zaključili zakoniti aneks ugovora o radu broj .. od 14.10.2013. godine kojim su izmenili ugovorne uslove rada tako što je tužilja kod tuženog zasnovala radni odnos na neodređeno vreme sa nepunim radnmim vremenom, pa je pravilan zaključak drugostepenog suda da je njen tužbeni zahtev za utvrđenje da je ona kod tužene u radnom odnosu sa punim radnim vremenom neosnovan, a tužilja neosnovano u reviziji ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.
Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka jer je doneta pravilnom primenom odredbe člana 153. stav 1, 154. i 155. stav 2. Zakona o parničnom postupku, imajući u vidu njegov ishod.
Na osnovu odredbe člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković