Rev2 100/2020 3.5.15.4.2; povreda radne obaveze; 3.5.15.4.3; otkaz zbog nepoštovanja radne discipline

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 100/2020
09.12.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji su punomoćnici Snežana Stanić i Irena Stojanović, advokati iz ..., protiv tužene Predškolske ustanove „Pčelica“ Niš, čiji je punomoćnik Tanja Savić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o prestanku radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2455/19 od 20.09.2019. godine, u sednici veća održanoj 09.12.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2455/19 od 20.09.2019. godine, u delu za poništaj rešenja direktora tužene o izricanju disciplinske mere - prestanak radnog odnosa broj .. od 21.06.2016. godine i odluke Upravnog odbora tužene broj .. od 07.07.2016. godine, kao i da se obaveže tužena da tužilju vrati na rad i prizna joj sva prava po osnovu rada.

PREINAČUJU SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž1 2455/19 od 20.09.2019. godine i presuda Osnovnog suda u Nišu P1 369/19 od 02.04.2019. godine, u preostalom delu tako što se poništava rešenje direktora tužene o otkazu ugovora o radu broj ../16 od 03.08.2016. godine i odluka Upravnog odbora tužene broj ../16 od 30.08.2016. godine i odlučuje da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 369/19 od 02.04.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da sud poništi rešenje direktora tužene o izricanju disciplinske mere - prestanak radnog odnosa broj .. od 21.06.2016. godine i odluku Upravnog odbora tužene broj .. od 07.07.2016. godine i rešenje direktora tužene o otkazu ugovora o radu broj ../16 od 03.08.2016. godine i odluku Upravnog odbora tužene broj ../16 od 30.08.2016. godine, kao i da se obaveže tužena da tužilju vrati na rad i prizna joj sva prava po osnovu rada, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 18.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2455/19 od 20.09.2019. godine, odbijena je žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavila tužilja, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tužena je podnela odgovor na reviziju.

Ispitujući pravilnost pobijane presude na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 87/18), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tužilje delimično osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila u radnom odnosu kod tužene na neodređeno vreme i obavljala je poslove ... . U toku disciplinskog postupka koji je tužena pokrenula protiv tužilje, utvrđeno je da je dana 23.05.2016. godine, oko 14 časova, tužilja udarila rukom po glavi maloletnog BB zbog čega je rešenjem broj .. od 21.06.2016. godine, oglašena krivom za izvršenu povredu zabrane nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja iz člana 45. stav 5. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja i člana 7. stav 2. tačka 4. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti. Istim rešenjem zbog teže povrede radne obaveze iz člana 141. stav 1. tačka 13. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja i člana 5. stav 1. tačka 12. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti zaposlenih, tužilji je izrečena disciplinska mera prestanak radnog odnosa. Protiv ovog rešenja tužilja je izjavila prigovor koji je kao neosnovan odbijen odlukom Upravnog odbora tužene broj .. od 07.07.2016. godine. Nakon toga, tužena je dana 03.08.2016. godine donela rešenje broj .., kojim je tužilji otkazala ugovor o radu povodom iste povrede radne obaveze, sada prema odredbama Zakonu o radu, primenom člana 179. stav 2. tačka 5. Na ovo rešenje tužilja je podnela prigovor koji je odbijen odlukom Upravnog odbora tuženog broj .. od 30.08.2016. godine.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su zaključili da je postojao disciplinski osnov da tužilji kod tužene prestane radni odnos i da su osporena rešenja zakonita zbog čega su odbili tužbeni zahtev tužilje. Sudovi su zaključili da je disciplinski postupak, u kojem je utvrđena odgovornost tužilje za težu povredu radne obaveze, sproveden u skladu sa zakonskim odredbama, te da joj je pravilno izrečena mera prestanka radnog odnosa. Tužilji je ostavljena mogućnost i da u upravnom postupku pobija navedeno rešenje, što je ona i učinila. Takođe, prema stavu nižestepenih sudova, to što je tužilja dva puta dobila otkaz - prvo prema odredbama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, a zatim i prema odredbama Zakona o radu, koji sadrži opšta pravila u vezi sa pravima, obavezama i odgovornostima na radu i po osnovu rada, ne dovodi u pitanje zakonitost disciplinskog postupka i izrečene disciplinske mere i ne utiče na zakonitost osporenih rešenja.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pobijana presuda u delu kojim je odbijen zahtev tužilje za poništaj osporenih rešenja od 21.06.2016. godine i od 07.07.2016. godine, zasnovana je na pravilnoj primeni materijalnog prava.

Odredbom člana 139. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja („Službeni glasnik RS“ br. 62/03 ... 62/16), propisano je da zaposleni u školama i drugim vaspitno-obrazovnim ustanovama može odgovarati za lakšu povredu radne obaveze utvrđene opštim aktom ustanove, težu povredu radne obaveze propisane ovim zakonom, povredu zabrane propisane ovim zakonom i materijalnu štetu koju nanese ustanova namerno ili krajnjom nepažnjom u skladu sa zakonom. Odredbom člana 145. istog zakona, propisano je da na rešenje o ostvarivanju prava, obaveza i odgovornosti zaposleni ima pravo na prigovor organu upravljanja, u roku od osam dana od dana dostavljanja rešenja, a ako organ upravljanja ne odluči po prigovoru u roku od 15 dana ili ako zaposleni nije zadovoljan drugostepenom odlukom može se obratiti nadležnom sudu u roku od 15 dana od dana isteka roka za donošenje odluke, odnosno dana dostavljanja odluke, da se odredbe navedenog zakona primenjuju na prava i obaveze iz radnog odnosa zaposlenih u ustanovama predškolskog vaspitanja. Odredbom člana 143. istog zakona, propisano je da zaposlenom koji izvrši povredu zabrane, propisane članom 44. – 46, kao i za povredu radne obaveze iz člana 141. tačka 8. – 17. ovog zakona, prestaje radni odnos kada odluka direktora o utvrđenoj povredi zabrane prostane konačna i oduzima se licenca.

Saglasno navedenom, zasnivanje, postojanje i prestanak radnog odnosa u ustanovama predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja i vaspitanja, reguliše poseban zakon – Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja. U konkretnom slučaju tužena je disciplinski postupak sprovela u skladu sa odredbama navedenog zakona i utvrdila da je tužilja učinila povredu radne obaveze koja vodi prestanku radnog odnosa. Tužilja je iskoristila i pravo koje joj zakon omogućava da u upravnom postupku pobija rešenje tužene, ali po prigovoru nije uspela. Polazeći od navedenog, sudovi su pravilno ocenili da je pobijano rešenje o prestanku radnog odnosa od 21.06.2016. godine (i 07.07.2016. godine – po prigovoru) zakonito, a za svoj zaključak su dali jasne i potpune razloge koje kao pravilne u svemu prihvata i Vrhovni kasacioni sud. Pobijano rešenje doneto je u proceduri propisanom odredbama matičnog zakona, a kako je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu, to je pravilno odbijen i zahtev tužilje za vraćanje na rad, jer osnovanost ovog dela tužbenog zahteva zavisi od odluke o zahtevu za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu. Iz ovih razloga ne stoje navodi revizije da je pogrešno primenjeno materijalno pravo, u delu koji se odnosi na zakonitost navedenih osporenih rešenja.

Neosnovani su navodi revizije da tužilji nije mogao da prestane radni odnos, jer ne postoji krivično delo učinjeno od strane tužilje, s obzirom da odgovornost tužilje koja je utvrđena u disciplinskom postupku nije vezana za utvrđenje krivične odgovornosti. Tačno je da je obustavljen krivični postupak protiv tužilje zbog krivičnog dela krađe, ali u situaciji kada je tužilji izrečena disciplinska mera prestanka radnog odnosa zbog dve povrede radne radne obaveze (što je udarila rukom po glavi maloletnog BB i što je skinula zlatne minđuše maloletnoj VV i nije ih vratila), dovoljno je da je tužilja izvršila i samo jednu radnju opisanu pobijanim rešenjem koja je prema opštim aktima poslodavca, propisana kao razlog za otkaz, uz prethodno poštovanje zakonom propisane procedure za otkaz ugovora o radu.

Pobijanom odlukom odbijen je i tužbeni zahtev za poništaj rešenja od 03.08.2016. godine (i 30.08.2016. godine – odluka po prigovoru), uz zaključak da je tužilji zakonito prestao radni odnos, primenom člana 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu, jer je tužilja svojom krivicom učinila povredu radne obaveze utvrđenu opštim aktom, odnosno ugovorom o radu. Međutim, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su, u konkretnom slučaju, u ovom delu sudovi pogrešno primenili materijalno pravo iz razloga što se zaposlenom ne može dva puta otkazati isti ugovor o radu. Naime, sudski postupak radi zaštite prava iz radnog odnosa može se pokrenuti samo protiv konačne odluke poslodavca kojom je odlučeno o pravima zaposlenog, u smislu odredbe člana 195. Zakona o radu. Kako je tužilji radni odnos prestao na osnovu konačnog rešenja direktora tužene od 21.06.2016. godine, to joj nije mogao radni odnos prestati i rešenjem tužene od 03.08.2016. godine, jer tada nije ni bila u radnom odnosu kod tužene. Kako tužena nije mogla doneti novu odluku o otkazu istog ugovora o radu i to u trenutku kada je tužilji već prestao radni odnos, nižestepene odluke su u ovom delu preinačene i rešenja od 03.08.2016. godine i 30.08.2016. godine, su poništena.

Sa izloženog, primenom odredbe člana 414. stav 1. i 416. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci. Imajući u vidu uspeh stranaka u postupku, na osnovu člana 165. stav 2. ZPP, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić