Rev2 1033/2019 3.5.15.4.8; tehnološki višak

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1033/2019
28.10.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Jelena Milojević Rajković, advokat iz ..., protiv tužene AIK BANKE AD Niš, čiji je punomoćnik Slobodan Doklesić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 800/18 od 06.11.2018. godine, u sednici održanoj 28.10.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 800/18 od 06.11.2018. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu revizijskih troškova.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kruševcu P1 125/17 od 14.09.2017. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i poništeno rešenje o otkazu ugovora o radu tužene broj ../14 od 22.122014. godine, kao nezakonito i obavezana tužena da tužioca vrati na rad. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 63.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 800/18 od 06.11.2018. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu žalbenog postupka kao neosnovan.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP i zbog pogrešne primene materijalnog prava. Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija neosnovana.

U postupku donošenja pobijane presude nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio zaposlen kod tužene na osnovu ugovora o radu od 30.04.2007. godine, na poslovima blagajnik likvidator. Aneksom broj 1 od 05.05.2014. godine tužilac je raspoređen na poslove stručni saradnik na šalterskim poslovima. Rešenjem tužene broj ../14 od 22.12.2014. godine tužiocu je otkazan ugovor o radu zbog prestanka potrebe za obavljanjem posla na koji je raspoređen, uz isplatu otpremnine. Dana 15.12.2014. godine tužena je donela odluku o izmenama i dopunama pravilnika o sistematizaciji poslova, kojom je između ostalog predviđeno smanjenje broja izvršilaca na radnom mestu stručni saradnik na šalterskim poslovima, u filijali tužene u ..., sa pet izvršilaca na dva. Pre donošenja navedene odluke dana 28.11.2014. godine, izvršeno je ocenjivanje rezultata rada tužioca i ostalih zaposlenih na osnovu kriterijuma: kvalitet obavljenog posla, efikasnost u radu, samostalnost u radu i inovacija, odnos prema radu, radnoj disciplini, radnim zadacima i sredstvima rada. Prilikom ocenjivanja nije navedeno za koji period rada je izvršeno ocenjivanje zaposlenih, niti kada je izvršeno. Tužilac je predložen kao jedan od zaposlenih kojima će radni odnos biti otkazan, jer je ostvario najslabije ocene rezultata rada. Pored tužioca, na navedenom radnom mestu je još troje zaposlenih utvrđeno kao višak, ali im je tuženi ponudio meru zapošljavanja- premeštaj na druge poslove.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su zaključili da tužena nije pravilno sprovela postupak utvrđivanja viška zaposlenih što osporeno rešenje o otkazu ugovora o radu čini nezakonitim. Naime, po oceni nižestepenih sudova tužena je morala u postupku utvrđivanja viška zaposlenih na onim radnim mestima gde dolazi do smanjenja broja izvršilaca da utvrdi normative i standarde rada, kao i kriterijume na osnovu kojih će izvršiti ocenjivanje zaposlenih. Takođe, rezultati rada moraju biti jasni i merljivi kako bi na pravilan način bilo utvrđeno ko je od više zaposlenih na određenom radnom mestu višak. U konkretnom slučaju sprovedeno ocenjivanje nije učinjeno na prethodno naveden način. Tužilac i ostali zaposleni na poslovima stručni saradnik za šalterske poslove nisu ocenjeni na osnovu objektivnih kriterijuma, jer isti nisu bili predviđeni opštim aktom tužene, nisu znali za koji period rada je vršeno ocenjivanje, niti kada je tačno sprovedeno ocenjivanje za svakog od njih, ocena rezultata rada doneta je 28.11.2014. godine, a odluka o prestanku potrebe za obavljanjem određenih poslova, u kojoj su predviđeni kriterijumi koji su korišćeni prilikom ocene rezultata rada od strane neposrednih rukovodilaca doneta je 15.12.2014. godine (nakon ocenjivanja).

Vrhovni kasacioni sud je suprotno navodima revizije ocenio da je u konkretnom slučaju pobijanom presudom pravilno primenjeno materijalno pravo.

Odredbom člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/05....75/14), propisano je da zaposlenom može da prestane radni odnos ako za to postoji opravdani razlog koji se odnosi na potrebu poslodavca, i to ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla.

Prema stanovištu Vrhovnog kasacionog suda, pravilno su nižestepeni sudovi zaključili da u konkretnom slučaju tužena nije bila u obavezi da donese program rešavanja viška zaposlenih, ali da bi pravilno sprovela postupak utvrđivanja viška zaposlenih na radnim mestima na kojima će doći do smanjenja broja izvršilaca, tužena je prethodno morala da utvrdi normative i standarde rada, kao i da opštim aktom predvidi kriterijume na osnovu kojih će se vršiti ocenjivanje zaposlenih sa kojima oni moraju biti upoznati, što u konkretnom slučaju tužena nije učinila.

Takođe, rešenje o otkazu ugovora o radu mora da sadrži činjenice o oceni rezultata rada zaposlenog kome se otkazuje ugovor o radu, ali i drugih zaposlenih kako bi se izložili konkurenciji, a što je u konkretnom slučaju, u postupku oglašavanja zaposlenih tehnološkim viškom kod tuženog, izostalo. Rešenje o otkazu ugovora o radu doneto je na osnovu ocenjivanja koje je izvršeno bez jasnih i propisanih kriterijuma i pre donošenja odluke izmeni akta o sistematizaciji.

Suprotno navodima revizije, u konkretnom slučaju sporovedeno ocenjivanje tužioca nije izvršeno na osnovu prethodno utvrđenih kriterijuma (ocenjivanje izvršeno 28.11.2014. godine, a kriterijumi navedeni u odluci od 15.12.2014. godine), ne vidi se za koji period rada je tužilac (i ostali zaposleni) ocenjen, kao i kada je tačno ocenjivanje sprovedeno za svakog od zaposlenih. Navedeno proizlazi i iz iskaza svedoka BB koja je kao neposredni rukovodilac ocenjivala tužioca i druge zaposlene u Filijali u ..., a ocenjivanje je vršila na osnovu praćenja rada zaposlenih tokom cele godine, ali po kriterijumima koji (po iskazu svedoka) nisu bili propisani i objavljeni, niti su zaposleni sa njima bili upoznati. Zaposleni (pa i tužilac) nisu bili upoznati ni sa dobijenom ocenom, od koje im je zavisio radno-pravni status u konkretnom slučaju.

Suprotno navodima revizije, pravilna je odluka nižestepenih sudova da je osnovan zahtev tužioca za poništaj otkaza ugovora o radu, pa se neosnovano u reviziji tužene ističe da su nižestepeni sudovi pogrešno primenili materijalno pravo.

Kako je poništeno rešenje o otkazu ugovora o radu, to je pravilno usvojen i zahtev tužioca za vraćanje na rad, s obzirom na akcesorni karakter tog zahteva. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka doneta primenom odredbi člana 153. i 154. ZPP.

Sa izloženog, primenom odredbe člana 414. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Odbijen je zahtev tužene za naknadu revizijskih troškova imajući u vidu da po ovom pravnom leku tužena nije uspela, pa je doneta odluka u stavu drugom izeke primenom odredbe člana 165. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić