Rev2 1087/2021 3.5.15.4.2; povreda radne obaveze

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1087/2021
26.05.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Milan Kozomora, advokat iz ..., protiv tužene BB banke AD iz ..., čiji je punomoćnik Milan Ivošević, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2868/20 od 15.12.2020. godine, u sednici održanoj 26.05.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2868/20 od 15.12.2020. godine.

ODBIJAJU SE zahtevi tužilje i tužene za naknadu troškova revizijskog postupka, kao neosnovani.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 253/19 od 08.07.2020. godine, stavom prvim izreke, odbačena je tužba u delu tužbenog zahteva kojim je predloženo da sud obaveže tuženu da tužilju rasporedi na poslove šefa odeljenja u Odeljenju administriranja kredita velikih klijenata – Sektor administrativne privrede – funkcija operativni poslovi ili na druge poslove koji odgovaraju vrsti i stepenu stučne spreme i radno iskustvo tužilje. Stavom drugim i trećim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i poništeno je rešenje tuženog broj .. HR od 04.02.2019. godine o otkazu ugovora o radu tužilji. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužilju vrati na rad i prijavi na obavezno socijalno osiguranje, kao i da joj dostavi dokaz o prijavi u vidu kopije prijave na osiguranje. Stavom petim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi parnične troškove u iznosu od 211.033,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2868/20 od 15.12.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba i potvrđena u usvajajućem delu prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilja je podnela odgovor na reviziju tužene.

Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br.72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tužene neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnost, a navodi revizije da je u drugostepenom postupku učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka u vezi člana 8. Zakona o parničnom postupku, su neosnovani, jer je drugostepeni sud imao u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja i činjenično stanje koje je utvrđeno u postupku pred prvostepenim sudom.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila zaposlena kod tužene i obavljala poslove u Odeljenju administriranja kredita velikih klijenata, Sektor administriranja privrede, Funkcija operativni poslovi. Zajedno sa zaposlenom VV, koja je obavljala poslove supervizora i kojoj je tužilja bila nadređena, sedela je i radila u istoj kancelariji. Obe zaposlene su imale pristup informacionom sistemu banke T24, imale su identična ovlašćenja i svaka od njih je imala posebnu šifru koju su ukucavale za pristup računaru i navedenom programu. Tužilja je pred koleginicom VV ukucavala šifru na tastaturi ali pri tome se ista nije očitavala na monitoru računara već je imala skrivene oznake. Tužilja nije znala šifre za logovanje drugih zaposlenih, niti je bilo kome, pa ni VV rekla svoju šifru. Takođe, svaki put kada bi izlazila iz kancelarije na kratko izlogovala bi se iz programa T24 i celog sistema, a kada bi se posle toga vratila u kancelariju, računar je ponovo tražio šifru prilikom logovanja. Koleginica VV je saznala tužiljine šifre na taj način što je gledajući kako tužilja ukucava šifre, pratila raspored brojeva i slova na tastaturi i položaj šaka tužilje. U periodu od 31.03.2016. godine do 31.10.2018. godine zaposlena VV je izvršila 79 spornih bezgotovinskih transakcija u sistemu T24, bez znanja tužilje, a što proizlazi i iz njene svojeručno napisane izjave od 06.11.2018. godine, u kojoj je navela da je sve transakcije vršila bez znanja i saglasnosti tužilje za vreme dok je ona bila odsutna iz kancelarije. Dana 04.02.2019. godine tužena je donela rešenje o otkazu ugovora o radu tužilji zbog bitne povrede radne obaveze iz člana 179. stav 2. Zakona o radu i člana 127. tač. 7, 15. i 23. Kolektivnog ugovora tužene.

S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, nižestepeni sudovi su zaključili da je osporeno rešenje nezakonito. Naime, tužilji je stavljeno na teret da je njeno ponašanje suprotno odredbama statuta banke, opštih akata i kolektivnog ugovora, da je neblagovremeno, odnosno nesavesno i nemarno izvršavala radne dužnosti i obaveze, kao i da je učinila povredu akata poslodavca sa težim posledicama po poslodavca, na taj način što je svoj računar koji ima status informacionog dobra prilikom odsustva iz kancelarije ostavljala nezaštićen sa otvorenim pristupom aplikaciji T24 i na taj način omogućila zaposlenoj VV da pristupi njenom računaru i aplikaciji T24 i izvrši neovlašćene transakcije. Međutim, nižestepeni sudovi su utvrdili da tužilja nije ostavljala računar sa otvorenim pristupom navedenom programu, jer se svaki put prilikom izlaska iz kancelarije izlogovala iz istog, kao i da svoju lozinku nije nikom otkrivala, proizlazi da tužilja nije izvršila povredu radne obaveze koja joj je stavljena na teret, a da tuženi za suprotan zaključak nije pružio dokaze.

Razlozi revizije kojima se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava, nisu osnovani.

Odredbom članom 179. stav 2. tačka 1. i 5. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br.24/05...75/14), propisano je da poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako zaposleni svojom krivicom učini povredu radne obaveze i to ako nesavesno ili nemarno izvršava radne obaveze i ako učini drugu povredu radne obaveze utvrđenu opštim aktom, odnosno ugovorom o radu.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da se u radnjama tužilje u navedenom periodu, kada su vršene sporne transakcije, nisu stekla obeležja povrede radne obaveze iz člana 127. tačka 7, 15. i 23. Kolektivnog ugovora tužene, čime nije obrazovan ni otkazni razlog iz člana 179. stav 2. tač. 1. i 5. Zakona o radu.

Saglasno navedenoj zakonskoj odredbi, poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposlenom ako zaposleni učini povredu radne obaveze, pri čemu je teret dokazivanja postojanja činjenica koje formiraju otkazni razlog na strani poslodavca. Da bi otkaz zbog povrede radne obaveze bio zakonit, potrebno je da poslodavac u postupku koji prethodi otkazu, utvrdi krivicu zaposlenog za učinjenu povredu radne obaveze, jer ona predstavlja osnov njegove odgovornosti. U konkretnom slučaju, tuženi nije dokazao u čemu se sastoji krivica tužilje za učinjene povrede. Po oceni ovog suda, nema krivice tužilje u situaciji kada je zaposlena VV, koristila odsustvo tužilje iz kancelarije i koristeći njenu šifru (do koje je sama došla), vršila sporne transakcije, u situaciji kada je tužilja prethodno preduzela sve mere predviđene navedenim aktima tužene, kako bi poverljive informacije ostale bezbedne (kada je napuštala kancelariju svaki put je izlazila iz programa T24 i kada je odlazila kući računar je isključivala, šifre je menjala i nije ih nikome otkrivala). Suprotno navodima revizije, postupanje tužilje tokom rada bilo je u skladu sa Politikom o sigurnosti informacija i Etičkim kodeksom tužene banke. Kako, u konkretnom slučaju, nije utvrđena krivica tužilje, kao bitan element za njenu odgovornost, to je osporeno rešenje nezakonito, kako su to pravilno zaključili i nižestepeni sudovi.

Ostalim navodima revizije se osporava utvrđeno činjenično stanje, što ne može biti revizijski navod prema odredbi člana 407. stav 2. ZPP, pa je Vrhovni kasacioni sud primenom člana 414. stav 1. ZPP odlučio kao u izreci.

Odbijeni su zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova revizijskog postupka, primenom odredbe člana 165. ZPP, pa je odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić