Rev2 1105/2020 3.5.15.4.8; tehnološki višak

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1105/2020
25.02.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Velimir Vujisić, advokat iz ..., protiv tuženog Akcionarskog društva „Philips“ d.o.o. iz Beograda, čiji je punomoćnik Vuk Drašković, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i isplate, odlučujući o reviziji tužilje, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4085/18 od 22.05.2019. godine, na sednici održanoj 25.02.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4085/18 od 22.05.2019. godine.

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova na ime odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Treći osnovni sud u Beogradu, presudom P1 614/16 od 18.06.2018. godine, odbio je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje, kojim je tražila da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu od 16.05.2016. godine, a kojim je tužilji otkazan ugovor o radu (stav prvi izreke). Odbio je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje, kojim je tražila da se obaveže tuženi da vrati tužilju na rad na poslove radnog mesta predstavnik za male kućne aparate ili druge poslove koji odgovaraju vrsti i stepenu školske spreme tužilje u roku od osam dana pod pretnjom prinudnog izvršenja (stav drugi izreke). Odbio je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje, kojim je tražila da se obaveže tuženi da isplati tužilji na ime izgubljene zarade iznos od 1.667 evra bruto počev od 16.05.2016. godine do isplate, sa kamatom po stopi zakonske zatezne kamate od 16.05.2016. godine do isplate (stav treći izreke). Obavezao je tužilju da naknadi tuženom troškove postupka iznosu od 153.750,00 dinara, u roku od 15 dana od dana prijema presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja (stav četvrti izreke).

Apelacioni sud u Beogradu, presudom Gž1 4085/18 od 22.05.2019. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu tužilje i potvrdio presudu Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 614/16 od 18.06.2018. godine, u stavu prvom, delu stava drugog izreke, kojim je odlučeno o tužbenom zahtevu tužilje za vraćanje na rad, stavu trećem i četvrtom izreke (stav prvi izreke). Ukinuo je presudu Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 614/16 od 18.06.2018. godine, u preostalom delu stava drugog izreke i odbacio tužbu tužilje u delu kojim je tražila, da se obaveže tuženi da rasporedi tužilju na radno mesto koje odgovara vrsti i stepenu školske spreme (stav drugi izreke). Odbio je kao neosnovane zahteve tužilje i tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka (stav treći izreke).

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Tuženi je blagovremeno podneo odgovor na reviziju.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 49/13 - US, 74/13 – US, 55/14 i 87/18) i utvrdio da revizija tužilje nije osnovana.

U postupku pred nižestepenim sudovima, nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na osnovu člana 408. ZPP. Revizija je izjavljena i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Međutim, prema oceni ovog suda, u tom delu navodima revizije se ne dovodi u sumnju zakonitosti i pravilnost pobijane presude.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je na osnovu ugovora o radu od 26.09.2014. godine zasnovala radni odnos kod tuženog počev od 30.04.2014. godine, na radnom mestu predstavnik za male kućne aparate na neodređeno vreme i ugovorena je osnovna zarada u iznosu od 1.667 evra, uključujući porez i obavezne socijalne doprinose koji se plaćaju iz zarade. Osporenim rešenjem o prestanku radnog odnosa, tužilji kao zaposlenoj kod tuženog na poslovima predstavnika za male kućne aparate, otkazan je ugovor o radu zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova na radnom mestu, usled organizacionih i ekonomskih promena kod tuženog, na osnovu odredbe člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu. Prema obrazloženju osporenog rešenja, došlo je do ukidanja radnog mesta predstavnik za male kućne aparate, zato što je usled potrebe za optimizacijom poslovanja došlo do redefinisanja poslovne strategije na polju prodaje malih kućnih aparata i odlučeno da se ove aktivnosti obavljaju eksterno od strane samih lokalnih distributera, s obzirom na to da tuženi nije prodavac i uvoznik „Philips“ malih kućnih aparata, već distributeri tih uređaja na teritoriji Republike Srbije zaključuju ugovore direktno sa inostranim prodavcem iz „Philips“ grupe, pa ih samostalno uvoze iz inostranstva, zbog čega je tuženom postalo neisplativo da ima stalno zaposleno lice za koje se pokazalo da ih sami distributeri mogu obavljati. Kako je tužilja bila jedini izvršilac na ovom radnom mestu, to je tužilji otkazan ugovor o radu. Tuženi je 25.04.2016. godine doneo odluku o ukidanju radnog mesta predstavnik za male kućne aparate na kojem je tužilja radila i doneo novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova, koji je istaknut na oglasnoj tabli tuženog 06.05.2016. godine, koji je 14.05.2016. godine stupio na snagu. Tužilji je pre otkaza ugovora o radu isplaćena otpremnina u iznosu od 285.430,18 dinara, kao i sve zarade i druga primanja (tužba je podneta 14.06.2016. godine).

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je odbijen tužbeni zahtev tužilje, kojim je tražila poništaj osporenog rešenja o prestanku radnog odnosa otkazom ugovora o radu, da se obaveže tuženi da vrati tužilju na rad i isplati na ime izgubljene zarade iznos od 1.667 evra bruto, počev od 16.05.2016. godine do isplate sa traženom kamatom, kao i u delu kojim je odbačena tužba radi raspoređivanja na odgovarajuće radno mesto.

U sporu iz radnog odnosa, sud zakonitost osporenog rešenja ceni sa stanovišta pravilne primene materijalnog prava, povrede pravila postupka i činjeničnog stanja iz osporenog rešenja.

Kako je donošenju osporenog rešenja o prestanku radnog odnosa tužilji otkazom ugovora o radu, prethodilo donošenje odluke tuženog od 25.04.2016. godine o ukidanju radnog mesta na koje je tužilja bila raspoređena, zatim donet novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova koji je stupio na snagu 14.05.2016. godine i osporeno rešenje doneto na osnovu odredbe člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ broj 24/06, 61/05, 54/09, 32/13, 75/14), usled prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla na kojem je bila raspoređena tužilja, odnosno ukidanja takvog radnog mesta, to su neosnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Pri tom, kako se navodima revizije ne dovodi u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude i revizija odbija kao neosnovana, to nije neophodno dalje detaljno obrazlagati ovu presudu, u smislu odredbe člana 414. stav 2. ZPP.

Troškovi na ime odgovora na reviziju nisu bili potrebni radi vođenja parnice, zbog čega je odbijen kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova na ime odgovora na reviziju, na osnovu odredbe člana 154. stav 1. ZPP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbi člana 414. stav 1. i 165. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća-sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić