Rev2 1129/2015 prestanak potrebe za obavljanjem određenih poslova

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1129/2015
03.12.2015. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Ljubice Milutinović, predsednika veća, Jasminke Stanojević i Biljane Dragojević, članova veća, u parnici tužioca D.G. iz A., čiji je punomoćnik S.F., advokat iz B., protiv tuženog PD K.M. a.d. u A., koga zastupa punomoćnik A.B., advokat iz B., radi poništaja rešenja o prestanku radnog odnosa i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2393/13 od 06.08.2014. godine, u sednici održanoj 03.12.2015. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2393/13 od 06.08.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Delimičnom presudom Osnovnog suda u Aranđelovcu P1 2388/11 od 16.05.2013. godine, koja je ispravljena rešenjem istog suda od 25.03.2014. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu br. 03-3150 od 01.08.2011. godine kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu br. 01- 2/1948 od 02.10.2006. godine i kojim je tražio da se naloži tuženom da ga vrati na rad na poslove magacinskog radnika ili na neko drugo radno mesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom isplati 61.650,00 dinara na ime parničnih troškova.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2393/13 od 06.08.2014. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena delimična prvostepena presuda u stavu prvom izreke pod I i II. Ista presuda ukinuta je u delu odluke o troškovima parničnog postupka i predmet u tom delu vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio zaposlen kod tuženog na radnom mestu radnik na obezbeđenju do 01.08.2011. godine kada mu je rešenjem tuženog otkazan ugovor o radu na osnovu člana 179. stav 1. tačka 9. Zakona o radu, zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova koje je tužilac obavljao uz isplatu otpremnine. Donošenju ovog rešenja prethodilo je donošenje Pravilnika o izmenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova od 21.04.2011. godine kojim su u Sektoru ljudskih resursa – Radna jedinica obezbeđenja, pored ostalih, brisani poslovi radnik na obezbeđenju. Tuženi je 12.05.2011. godine doneo Odluku o pokretanju postupka za utvrđivanje viška zaposlenih. Predlog programa rešavanja viška zaposlenih donet je 23.06.2011. godine i dostavljen sindikalnoj organizaciji i Nacionalnoj službi za zapošljavanje na mišljenje. Sindikalna organizacija je u izjašnjenju navela da je tuženi prekršio proceduru pri donošenju pojedinih akata. Nacionalna služba za zapošljavanje je 30.06.2011. godine dostavila tuženom mišljenje i predlog mera za zapošljavanje viška zaposlenih kod tuženog u kome je konstatovano da je poslodavcu predočeno posle uvida u zahteve za potrebnom radnom snagom da ne postoji potražnja za zanimanjima zaposlenih koji su tehnološki višak, kao i da su zaposlenima predočene sve mogućnosti korišćenja aktivnih mera koje pruža Nacionalna služba za zapošljavanje. Tuženi je 18.07.2011. godine doneo program rešavanja viška zaposlenih sa prilozima koji se odnose na strukturu zaposlenih čiji su poslovi brisani. Poslovi koji su izmenama Pravilnika brisani i za kojima je prestala potreba u Sektoru ljudskih resursa – Radna jedinica obezbeđenja je i posao radnik na obezbeđenju.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su odbili zahtev tužioca za poništaj rešenja o otkazu.

U postupku je utvrđeno da je kod tuženog prestala potreba za obavljanjem posla koji je tužilac obavljao – poslovi radnik na obezbeđenju. Kako nije bilo mogućnosti da se tužilac rasporedi na druge poslove, pravilno je tuženi doneo rešenje kojim je otkazao ugovor o radu tužiocu kao tehnološkom višku. Kako je donošenju ovog rešenja prethodilo donošenje izmena i dopuna Pravilnika o sistematizaciji koji je dostavljen na mišljenje i sindikatu i Nacionalnoj službi za zapošljavanje, i kako je tužiocu isplaćena otpremnina, pravilno su nižestepeni sudovi zaključili da su bili ispunjeni uslovi iz člana 179. stav 1. tačka 9. Zakona o radu za donošenje navedenog rešenja o otkazu.

Kako se u reviziji ponavljaju navodi iz žalbe pravilno ocenjeni od drugostepenog suda to je izostavljeno detaljnije obrazlaganje presude i odlučeno kao u izreci na osnovu člana 414. stav 2. ZPP.

Predsednik veća sudija

Ljubica Milutinović,s.r.